Moj put u Istanbul dogodio se prilično spontano dok sam sjedio na kavi s prijateljem GoranomFistanićem. On je predložio da odemo u Istanbul i ja sam odmah rekao - što da ne! Nisam nikada ranije bio, osim jednom na aerodromu dok sam putovao prema Antalyi.
Istanbul je inače uvijek bio na mojoj mapi nekih gradova koje želim posjetiti. Kad se ukazala ova prilika, nisam je želio propustiti, jer osim što je moj prijatelj, Goran je ujedno i turistički vodič. Ne može bolje od toga. Najprije smo razmatrali privatni aranžman, ali onda smo shvatili da je agencijski putovati mnogo isplativije. Nazvali smo agenciju Ideja putovanja, kupili karte i od početne ideje do realizacije prošlo je tri tjedna.
Prije puta u Istanbul, morali smo, naravno, osigurati potvrde o cijepljenju jer bez toga ili negativnog testa ne možete ući u zemlju. Mora se ispuniti i pismo namjere u kojem dobijete svoj kod preko kojeg vas mogu identificirati, što nam je koristilo za ulazak na avion i prijavljivanje u hotelu. Bili smo smještenu u centru Istanbula oko stare jezgre grada.
Prvi dan smo odmah otišli do starog dijela grada, koje je jedno od najpoznatijih turističkih mjesta za fotografiranje. Uređeno je na krovu zgrade u tradicionalnom turskom silu - tepih, fildžan, šiša. To je mjesto zaista posebno, jer leti jako puno galebova koje vidimo na slikama turista i influencera. Oni te galebove konstantno hrane tako da je rotacija ptica zaista stvarna. Pritom imate i sjajan pogled na Bospor i na sam grad, koji zaista izgleda fascinantno.
Tamo je i nekoliko restorana. Mogu reći da su bez obzira na atraktivnu lokaciju, cijene vrlo prihvatljive i ništa zapravo nije preskupo. Jedino na što morate paziti su galebovi - osim što lijepo lete za fotografiju, često su i punog trbuha pa vas mogu počastiti i nekom kakicom.
Nakon večere smo pogledali Sulejmaniju, koja je stvarno predivna. U džamiju ne možete ući ako ne zadovoljite njihov kodeks oblačenja što znači da kod muškaraca hlače moraju biti ispod koljena. Za djevojke je puno rigoroznije - one moraju biti pokrivene do gležnja.
Dobili smo naputak da su maske obavezne na ulici, ali se tamo zapravo nitko toga ne pridržava. S druge strane, Istanbul ima jako dobru procijepljenost.
Ono što smo stalno viđali su punktovi za cijepljenje protiv COVID-19. Lako se dođe i do testova. U tome su se potpuno prilagodili situaciji. Kad si u Istanbulu, od znamenitosti koje svakako morate posjetiti je Aja Sofija. Jako je velika gužva za posjet unutrašnjosti. Ako vas ne zanimaju detalji, vidjet ćete da su sve džamije građene na sličan način. Razlikuju se primjerice po tome kakav je mramor unutra i nekim detaljima.
Dio grada koji me posebno oduševio, zove se Balat. Ne izgleda kao da ste u Istanbulu, više kao da ste u nekom europskom gradiću. Fasade su u bojama pa se na kućama i zgradama može vidjeti lijepi kolorit. Svi ti restorani koji su okolo, mene su podsjetili kao da sam u nekom talijanskom gradiću, a ne Istanbulu. Ako idete u taj dio grada, najbolje je da imate lokalnog vodiča. Dovoljno je da mu date nekoliko lira. Za malo novca možete dobiti nekoga tko će vas provesti kroz Balat što je važno jer su ulice dosta krivudave, male i lako se zbunite ako pratite navigaciju. To je sjajna lokacija za lijepe fotografije. Kraj tih zgrada smo vidjeli i neke turske Influencere.
Kada je u pitanju hrana, ona je u Istanbulu jako jeftina. U restoranu srednje klase obrok ćete platiti između pet i deset eura. Kaže se da se iz Istanbula uvijek vratiš s nekoliko kilograma viška. To i ne čudi jer su im specijaliteti visokokalorični i to redom od kebaba do baklava za desert. Ali, može se jesti i zdravo. Budući da sam trenutno na režimu prehrane Stockholmske dijete, bilo je dosta teško oduprijeti se svim gastronomskim izazovima koje nudi Turska, ali uspio sam. Jeo sam dosta ribe, koja je zaista bila ukusna, puno voća i kažu da sam ostvario nemoguće- nisam se udebljao u Istanbulu.
Čini mi se da Istanbul ima najluđi promet koji sam ja ikad vidio! Mislim da onaj tko tamo položi vozačku dozvolu može voziti bilo gdje. Oni se apsolutno ničega ne pridržavaju - ne idu preko pješačkog prijelaza, ne čekaju semafor, ide se na crveno. To je doslovno borba za život. Cijene taksija su isto zanimljive. Ne plaćate trasu kojom idete, nego se naplaćuje boravak u taksiju. Recimo, imate za proći dva kilometara, a gužva je na cesti - onda stvarno možete skupo platiti taksi.
A promet je uvijek gust, u koje god doba dana ili noći idete. Taxisti također ništa ne paze. Vozili smo se u jednom taksiju i dva puta smo skoro imali sudar! Stvarno ne pretjerujem. Čovjek je cijelo vrijeme bio na mobitelu i pušio je. Pokušali smo mu nešto reći, ali nije nas doživio. Jedan taksi se sudario s drugim, okrznuli su retrovizore. Nakon toga su počeli psovati i to pred nama i drugim putnicima. Pomislio sam da će doći i do fizičkog obračuna. Ne znam što znače, ali psovke su bile opake.
Za sve ljubitelje maca, moram reći da je grad prepun mačaka. One su tamo slobodne životinje i pune su ih ulice, ali nisu klasične lutalice već obogaćuju sliku grada.
Ako idete u Istanbul, naravno da morate ići na njihov Grand bazaar. To je njihova tržnica i jedino mjesto gdje su nas na ulazu tražili da nosimo masku. Bio je zaštitar i nismo mogli ući unutra bez maske, ali čim smo ušli vidjeli smo da ih unutra nitko više ne nosi. Na temperaturama oko 40 stupnjeva to nije ni čudno.
Inače, na Grand bazaru se morate cjenkati - a ja se cjenkati ne znam. Gdje god da sam došao, rekao sam trgovcima da sam pošten momak pa nek oni odluče koliko će mi spustiti cijenu. Spustili su mi, ali vjerojatno sam mogao i više. Inače vas oni u trgovinama časte svojim proizvodima. Trgovci su tamo jako ljubazni i uporni - obraćaju se sa “my friend” i svi samo natucaju engleski. Ako nemaš čvrst karakter, sigurno ćeš nešto kupiti! Probao sam i prefine čajeve. Sviđa mi se što oni unutra stavljaju steviju, tako da su svi ti čajevi već u startu slatkasti. Osim ako pijete njihov tradicionalni čaj koji je meni osobno pregorak. Na Bazaaru možete plaćati lirama i eurimaa a primaju i kartice. Vidio sam fejkove na sve strane. Tko voli fejk torbe i slično, tamo je raj za to.
Jako moderan dio grada je Taxim. Kad hodate njihovom središnjom ulicom, imate osjećaj kao da ste u nekoj europskoj metropoli. Tu su i najveće trgovine, svjetski brendovi. Ovdje su naravno sve originali, od odjeće, obuće- prava šoping ulica. Do tamo smo koristili metro. Za metro morate imati pripremljen sitan novac jer se krupnim novcem ne može plaćati. Sve se plaća preko automata. Da bi ušli u metro, sa sobom morate imati onu potvrdu koju sam spominjao na početku priče kako bi vas evidentirali. U javnom prijevozu su maske obavezne i zaista se svi toga pridržavaju.
Na ulicama Taxima se čini kao da nema pandemije. Sve je bilo krcato čak i usred noći. Dobili smo uputu da restorani i kafići rade do ponoći, no čini se da to nije istina jer gdje god smo bili, klubovi i slično su radili.
Imao sam veliku želju fotografirati se u odori Sulejmana. Od lokalnog vodiča sam uspio doznati za takvo jedno mjesto gdje postoji mogućnost da se obučeš u likove turskog carstva. Tamo vas čeka profesionalna ekipa, garderoba, fotograf, profesionalni studio - sve je uređeno.
Tamo se isto možete fotografirati s pogledom na panoramu i galebove. Moja fotografija s lampama je također snimljena tamo.
Pitao sam za broj lampi u toj prostoriji, no nisu znali točan odgovor, ali su mi rekli da ih je oko 500. Ako ćete ići na tu lokaciju predlažem da idete preko tjedna jer je vikendom ogromna gužva. Osim turista dolazi i lokalno stanovništvo.
Nešto što bi svakako trebalo doživjeti je krstarenje Bosporom koji odjeljuje europski dio Istanbula od azijskog. Zaista nešto čarobno. Postoji jeftinija varijanta za par eura, ali je na tome bude gužva. Mi smo platili 50 eura luksuznu vožnju i dobili ogromnu jahta na kojoj je bilo svega 20 ljudi. Dok plovite, na palubi ste posluženi vinom i šampanjcem, svježim voćem i grickalicama. To su mi bila dva najljepša sata provedena u Istanbulu. Za to vrijeme uživate u pogledu na najluksuzniji dio Istanbula - tu su vile, Sveučilišta, stare građevine...
Nasred Bospora je klub koji je u posjedu nogometnog kluba Galatasaray. Klub sad ne radi u doba korone, ali inače se do njega može doći isključivo brodom. Ako želite nešto posebno, krstarenje Bosporom zaista preporučujem.
Vidio sam i stadion kluba Beşiktaş J.K., iako samo vanjsku stranu. Ne znam koja je procedura za ulaz, ali s vanjske strane se bez problema možete fotografirati.
Kažu da je turski aerodrom najveći na svijetu. Malo je neobično što kada dolazite na aerodrom stoji vojska sa strojnicama. To izgleda pomalo zastrašujuće. Zbog pandemije je stroža kontrola na ulazu, ali ne mogu reći da smo čekali nešto duže nego ranije. Istanbul je zaista predivan. Bio sam prekratko i odlučio sam da ću se u Istanbul vrlo brzo vratiti. Oduševio me spoj tradicije s jedne strane i jako modernog svjetskog grada s druge strane.
Tako da, posjetite Istanbul!