Sva istraživanja pokazuju da su neki od problema koji opterećuju žene diljem svijeta upravo povezane s onim po čemu su žene jedinstve i posebne – menstruacijom, dojenjem i menopauzom. Nešto što je toliko njihovo i specifično nerijetko zapravo postaje predmet osude i prijekornih pogleda drugih, ali i – nažalost – pitanje zadovoljstva sobom. Kao žene sklone smo sebi nametati prevelika očekivanja; mislimo da u svemu moramo biti na visini zadatka, bojimo se kritika drugih…, no jedino što bismo trebali ustvari je – biti sretne i uživati u svakom razdoblju života, sa svim izazovima na koje nailazimo. Jer, što bi život bio kad bi u njemu sve išlo glatko? Ne bismo spoznale koliko smo jake i koliko možemo. U suradnji s Libressom, koji je pokrenuo nagradnu igru 'Budi svoja, živi po svom!', razotkrivamo najčešće tabue te osnažujemo žene na njihovom putu do osobnog zadovoljstva.
A što ako mi procuri?!
Ma koliko godina imale, ovo je noćna mora svake žene. Svaka druga žena osjeća nelagodu kad ima menstruaciju, skriva uloške, ne želi govoriti o tome pred drugima, pa čak ni pred svojim liječnicima. Korijeni tog srama, smatra Ksenija Benaković, prof. psihologije, ECHA specialist for gifted education, članica Udruge Vjetar u leđa, leže u društvenim vrijednostima i stavovima prema izražavanju osjećaja, otvorenoj komunikaciji, emocijama drugih, ravnopravnosti spolova i sl. U mnogim obiteljima o nekim se temama jednostavno ne priča, pa tako ni o menstrualnom ciklusu.
'On je obilježen 'velom tajne'. U kući se ne bi trebalo vidjeti ni znati kad žena ima menstruaciju. 'Uredna i pažljiva' žena skrivat će tu informaciju od svojih ukućana, neće ih opterećivati svojim problemima; neće govoriti o tome da je boli, da joj nije dobro; u tajnosti će mijenjati uloške... Informacije koje se taje, često nam nameću osjećaj srama. Primjerice, kad je netko u obitelji alkoholičar, o tome se ne priča, to je obiteljska tajna, koja onda kod svih članova izaziva i sram. Sličan mehanizam razvija se i u slučaju menstrualnog ciklusa', smatra psihologinja Benaković.
Drugi razlog zbog kojeg se djevojke osjećaju nelagodno su neprimjerene šale ili komentari na temu mjesečnice i PMS-a. Ruganje razrednih kolega, strah da se ne primijeti znak krvi na hlačama ili suknji, razlog su snažnog osjećaja odbojnosti i srama djevojčica u vrijeme menstrualnog ciklusa. Kako se to može promijeniti?
'Prvo, svaka majka trebala bi mijenjati tradicionalne stavove prema mjesečnici u svojoj obitelji, govoriti o tome kao nečemu normalnom, spominjati svoje doživljaje i osjećaje, zatražiti pomoć ako joj je potrebna. Istovremeno, važno je u obitelji graditi atmosferu ravnopravnog dostojanstva, što bi značilo da se poštuju osjećaji, potrebe, ideje, mišljenja svih članova obitelji', kaže psihologinja, napominjući kako bi – osim majki – i očevi trebali biti aktivni u procesu pružanja podrške kćerima.
'Sjećam se priče jedne prijateljice koja je s oklijevanjem priznala tati da je dobila prvu mjesečnicu, na što ju je on zagrlio i rekao: 'Aha, imaš crvenu zastavu, pa to je trenutak za proslavu! Idemo svi zajedno na ručak!' Prijateljici je pao kamen sa srca, jer je doživjela da njezin otac shvaća njezino prirodno stanje i da može s njim slobodno razgovarati', priča psihologinja Benaković, naglašavajući kako bi se i u sklopu odgojno-obrazovnog sustava trebalo osigurati pravovremeno informiranje dječaka (ne samo djevojčica!) o emocionalnom aspektu menstrualnog ciklusa. Tako će svi biti jednako upućeni te će se izbjeći nepotrebno zadirkivanje i neugodni komentari. No čini se da se situacija ipak popravlja, jer - kako novija istraživanja pokazuju – i velik broj muškaraca danas bez srama kupuje uloške i sve što njihove partnerice trebaju u tom razdoblju.
Pa što ako me svi gledaju?
Iako svi znamo da nema plemenitijeg čina od dojenja, s većim benefitima za dijete, mnoge se žene još uvijek ustručavaju dojiti u javnosti. Produženo dojenje sve je češća opcija, ali i također nerijetko stvar osude javnosti. No što ako žena ne može ili ne želi dojiti? I to je njezino pravo, ali opet stvar osude i prijekornih pogleda. Da se, doista, puno žena osjeća 'lošim majkama' jer ne mogu zadovoljiti svoju djecu na taj način, potvrđuje i psihologinja Benaković, koja smatra da je jako važno o tome pravovremeno informirati mlade. Bitno je poučiti majke kako dojiti, ali ih istovremeno i informirati da su moguće i poteškoće te da za to one nisu krive. S druge, pak, strane, žene su izložene kritikama i prijekornim pogledima i kad im ide sve glatko s dojenjem, posebice kad to čine na javnom mjestu.
'Dojenje je osobni čin, privatan odnos između majke i djeteta, oblik komunikacije, i jako je važno da majka i dijete u tim trenucima budu usmjereni jedno na drugo, bez ometanja. Takav odnos češće je moguće ostvariti u privatnosti, kad ih nitko ne prekida. No, ukoliko nema takvih uvjeta, a dijete je gladno, ne vidim razloga da se njegova potreba ne zadovolji u javnosti', kaže prof. Ksenija Benaković, napominjući i to kako je u kvalitetnom odnosu dvoje ili više ljudi ipak važno provjeriti kako se osjećaju ljudi oko nas te, u situaciji kad biramo dojiti u javnosti, osigurati neku razinu privatnosti, koja je najbolja opcija za 'sve strane'.
Jesam li dovoljno žena?
Menopauza je razdoblje velikih promjena za ženu, na fizičkom, ali i psihičkom planu. Mnoge se s njima teško nose i nerijetko 'pate u tišini', jer pogrešno misle da moraju biti jake, na visini zadatke, uspješne i sretne.
'Mnoge žene smatraju da ulaskom u menopauzu gube svoju vrijednost. Trenutku u kojem žena gubi mogućnost začeća treba pristupiti s adekvatnom ozbiljnošću, jer se žena oprašta od razdoblja kad može postati majka, a svako opraštanje obično nosi u sebi i određenu tuge', smatra psihologinja Benaković. U redu je rasplakati se ili se prisjećati lijepih trenutaka iz prošlog razdoblja, no istovremeno je važno usmjeravati misli i na prednosti koje nam može donijeti vrijeme bez menstrualnih tegoba, primjerice toga da više nema prilagođavanja godišnjeg odmora menstrualnom ciklusu ili tableta protiv bolova.
'Način nošenja sa menopauzom ovisi i o tome kako gledamo na život općenito, što su nam ciljevi, koliko smo fleksibilni u prihvaćanju promjena. Važno je da, uz sve obaveze koje preuzimamo kao žene i majke, ne zaboravimo na svoje interese i hobije te na vlastiti rast i razvoj, jerće nam bogatstvo unutarnjeg života pomoći da pronađemo životnu radost', savjetuje psihologinja.
Svako razdoblje života prilika je da žena 'zgrabi' najbolje od života i bude ono što želi biti, a na tom putu važno je imati podršku bliskih ljudi te shvatiti da život nisu 'krupni zalogaji', velike stvari koje iz temelja mijenjaju sve, već niz malih, sretnih trenutaka koji će se spojiti u mozaiku života. Svjesni toga, Libresse je odlučio razveseliti žene i pomoći im na putu do ostvarenja cilja – biti ono što žele. Naime, 'Budi svoja, živi po svom' naziv je nagradne igre koja traje sve do 18. ožujka, a u sklopu koje dijele čak 45 Visa kartica s iznosom od 3500 kn te jednu glavnu nagradu – 35 tisuća kuna na Premium Visa kartici. Sve što je potrebno kupiti je neki od Libresse proizvoda (u fokusu su svi proizvodi: dnevni, higijenski ulošci, maramice, gelovi…) te poslati SMS s brojem računa i svojim podacima na 60777.
*Sadržaj nastao u suradnji s LIbressom.
Zhavaljujemo prof. Kseniji Benaković i Udruzi Vjetar u leđa, koja pomaže darovitoj, kreativnoj i talentiranoj djeci da ostvare svoje potencijale, organizacijom izvannastavnih aktivnosti, provedbom verificiranog programa ”Iskrice” i savjetovanjem.