Trenerica iz ‘Života na vagi’ Sanja Žuljević opisala nam je svoje putovanje na Kanare gdje je uživala u prirodi, opuštenim druženjima, lokalnoj hrani i omiljenom surfanju.
Znam da je poprilično izlizano reći da su putovanja moja najveća strast (jer čija nisu), ali zaista je tako. Važna su mi kao disanje. Pritom mislim na redovite izlete, kratka putovanja na kojima osvajamo brda, planine, otoke duž Lijepe Naše i u regiji, ali i na ona daleka koja najčešće započinju letom avionom.
Obožavam letjeti. Taj osjećaj, uz realnu dozu adrenalinskog uzbuđenja, odmah potakne i ushit zbog onoga što slijedi, što me čeka tamo daleko ili malo bliže, negdje na velikoj kugli. Prije sedam godina prvi sam put posjetila Kanare i surfala na Fuerteventuri (Fuerta), drugom po veličini otoku Kanara, meki za ljubitelje vodenih sportova koji uključuju dasku i/ili vjetar. Igrom slučaja ponovno sam ondje boravila dvije godine kasnije, ali skoknuli smo, uz Fuertu, i na Gran Canariju (treći otok po veličini). U veljači ove godine stavila sam i treću kvačicu na Fuerteventuru, ali ovaj sam put upoznala i divne Tenerife, najveći otok arhipelaga.
Izabrali smo letove Ryanaira, i to zbog najkraćeg presjedanja, neovisno o cijeni. Svi kanarski otoci ima klimu ljeta i vječnog proljeća. Sezona je 365 dana u godini, a putujući od sjevera prema jugu - otoci su koji stupanj topliji. Danju smo bili u kupaćim kostimima i pili koktele na plaži ili planinarili u topu i kratkim hlačama, ali navečer smo bili u hudici i proljetnoj jakni. Računajte na velike temperaturne razlike tijekom dana i uvijek imajte koju majicu dugih rukava oko struka. Ponesite minimalno odjeće i obuće, mi smo imali samo ručnu prtljagu. Osim što ćete biti brži na aerodromu, na otočju ima odličnih dućana, nije važno jeste li sportski ili fensi đir.
TENERIFE
Možda će se još neki kao i ja iznenaditi kad čuju da je najčešći motiv dolaska turista na Tenerife planinarenje, odnosno aktivni turizam i istraživanje otoka putem trail staza. Osobno sam bila sklonija viziji tog otoka kao središtu masovnog turizma s nepreglednim kompleksima apartmana, ‘plažarenja’ i partyja. Nemojte me pogrešno shvatiti, ima toga na jugu otoka, ali to nije bio naš fokus.
Budući da smo na Tenerifima bili prvi put, plan je bio rentati auto na nekoliko dana, izabrati dvije, tri lokacije za noćenje i pratiti zanimljivosti otoka koje smo si odabrali i podijelili na tri dijela: Teno, Teide i Anaga. Odmah nakon slijetanja odvezli smo se na jugozapadni dio otoka - Teno te odlučili noćiti u mjestu Buenavista del Norte, što nam je bilo sidrište dok smo obilazili ruralni park Teno. Smještaji koje smo birali nisu turistička središta pa tako ni Buenavista - tihi, simpatični gradić u kojem se može naći poneki simpatični smještaj po povoljnoj cijeni. I u ovom razdoblju izvan sezone smještajni kapaciteti su itekako popunjeni pa ako ne želite davati 100 do 150 eura po osobi na noć, pa i više, nastojte barem koji tjedan prije rezervirati smještaj. Mi smo u prosjeku noćenje po osobi plaćali 30 - 35 eura. Kanari su u svemu jeftiniji od Hrvatske, hrana i piće su gotovo upola jeftiniji, samo smještaj zna biti nešto skuplji upravo zbog velike potražnje.
Za prvi dan, onako iz kreveta, bez puno guglanja i mozganja, izabrali smo divnu šetnicu uz obalu koja je počinjala maltene iz našeg apartmana u Buenavisti, a vodi do plaže Las Arenas i bila je pun pogodak jer nas je odmah uvukla u drugi svijet. Prolazeći kroz manje ili veće plantaže banana, uz obaveznih tisuću vrsta kaktusa i poneku crkvicu, staza se spušta do oceana s jedne strane i zelenih golfskih terena s druge, okruženih velebnim vrhovima u pozadini, na čije osvajanje smo se brusili sljedeći dan. Šetnja traje oko sat vremena, a pretkraj šetnice nalazi se pomalo gusarski, ali fini restoran El Burgado, sjajno mjesto da se upije još malo krajolika.
Ruralni park Teno ima puno označenih planinarskih staza, ali i one neoznačene su dobro utabane i logične. Isti smo dan nastavili našu avanturu i prebacili se s obale na planinske vrhove odlučivši osvojiti stazu Los Bailaderos. Polazište ove, kao i nekolicine drugih staza je u mjestašcu Teno gdje se nalazi mala, simpatična lokalna restoran - birtija Teno Alto, pravo mjesto za jednu ‘putnu’, te restoran Terraza la Pinata da okrunite svoj trail nekim lokalnim specijalitetom. Ovaj trail nije označen, ali staza je utabana, All Trails lijepo vodi, a sve drugo opravdava zašto je ovo definirano i zaštićeno kao značajan krajolik. Na svakoj stazi iznova me oduševila raznolikost puta - vegetacija kaktusa i pustinjskih elemenata isprepliće se s mediteranskim biljem, borovima i aktivnim vulkanom u pozadini. Od svega toga zastaje dah!
Sljedeći dan spojili smo se s ostatkom ekipe i otišli na meni najljepši trail ovog putovanja. ‘Must see’ Tenerifa je mjestašce Masca do kojeg je dio ekipe išao busom, a dio nas pješice od gradića Santiago del Teide, što je bila genijalna odluka. Trebalo nam je sat i pol, ali za šetnju odvojite si tri do tri i pol sata. Na kraju, kao da nije bilo dovoljno impresivno putem, slijedi Masca, pitoreskno mjestašce koje se teško napušta. Lako smo propustili zadnji bus uživajući u pogledu, opuštenom čavrljanju, a potom i lokalnom iću i piću za smiješan novac te druženju s jako dragim domaćinima restorana Blanky - Casa Fidel, koji su nas naposljetku prevezli svojim autom natrag u Santiago del Teide za simboličnu donaciju.
Za sve koji su došli po što više lokalnog iskustva, udaljenog od većih turističkih središta, preporučujem noćenje u Masci, no smještaja nema puno i potrebno je rezervirati. Kako smo dio noćenja na putovanju rezervirali unaprijed, a dio prepustili spontanoj navigaciji, jednu noć smo ‘spontano’ morali i platiti, ali pritom smo otkrili i meni najdraži grad na Tenerifima - San Cristobal de la Laguna. Noćenje je 50 eura po osobi u skupljem smještaju, konkretno u La Laguna Gran Hotelu s četiri zvjezdice i od srca ga preporučujem u tom rangu cijena jer je usred grada i jako je lijepo uređen. La Laguna je grad koji obavezno morate posjetiti, prepun lokalnih restorana - guachinche (na Tenerifima je to naziv lokalnog restorana koji su nešto između lokalnog kafića i konobe s ponudom lokalne hrane), uličnih svirača, bendova, vreve, nasmijanih lokalaca. To nije turistički grad i osobno bih se iz ovih stopa tamo preselila barem na godinu dana!
Španjolci nisu ranoranioci i ne otvaraju guachinche prije 9, 10 ujutro, ali zato bez problema možete večerati i u 23 sata, a i u ponoć, čak i sad u vrijeme korone. Lokalni specijaliteti zaista su ukusni (nemojte propustiti pečeni krumpir i kozji sir s mojo umakom, Queso a la plancha i pečene papričice, Padron peppers) i slobodno sjednite gdje vas privuče najbolji miris. Možete se ‘ubiti’ hranom za 8 do 15 eura (uključujući piće), a možete se počastiti i u vrhunskom restoranu, uživajući nekoliko sljedova i butelja finog vina za 40 eura po osobi, uključujući napojnicu. Za ovaj doživljaj preporučujem restoran Tasca el Obispado gdje svakako rezervirajte stol.
Ruralni park Anaga je potpuno drukčiji od svega prije viđenog. Poznat je po šumama s dijelovima prašume, klisurama (barranco) i plažama s razglednica, a na jednu smo odlučili otići odmah prvi dan. Nemojte propustiti Anage zbog njegove bogate bioraznolikosti, posebno zaštićeni dio šume Reserva el Pijaral i Bosque Encantado (Čarobna šuma) koju može posjetiti samo 45 ljudi dnevno pa se svakako na vrijeme zapišite za ovaj izlet na njihovoj web stranici. Mi nismo i zato je taj posjet na našoj ‘bucket listi’ za sljedeći posjet Tenerifima (zajedno sa spustom od Masce do Los Gigantesa i dvodnevnim osvajanjem vulkana Teide).
FUERTEVENTURA
Šesti dan napustili smo zelene Tenerife i otputovali na pustinjsku Fuerteventuru. Moglo bi vas šokirati, i mene je prvi put, očekivala sam tropski otok, a sletjela sam u pravu pustinju. No ne dajte se zavarati jer otok nudi sasvim drugi oblik divljenja i aktivnosti. Mi smo primarno došli surfati, a za takvu aktivnost idete na sjever otoka i birate smještaj u jednom od dva grada: Corralejo i El Cotillo. Treći sam put izabrala Corralejo, najviše zbog osjećaja - ‘evo me doma’. On je veći, prepun surferskih centara, odličnih dućana, lokala, plaža, vreve i zaista dobre vibre. El Cotillo je manje, pitoreskno mjesto, udaljeno od Corraleja 20 minuta vožnje.
Fuerta se razvija ludom brzinom, na jugu su turistički kompleksi koji čine prave gradove, s pratećim plažama i bogatim sadržajem. Taj dio nije baš po mojoj mjeri. Sjever je drukčiji, aktivniji, ležerniji, više mladenački, pomalo hipsterski, ali cool. Biciklističke i pješačke staze (trenutačno se dijelovi još grade) idu uz cestu duž cijelog otoka.
Putovanja su za mene fizičko, mentalno i duhovno centriranje, svojevrsni podsjetnik na prave vrijednosti, poštovanje i zahvalnost. Raznolikost kultura i običaja, nova lica, poznanstva, prijateljstva i tvrdoglavo dosljedna moć našeg planeta da uvijek iznova iznenadi, proširuju spoznaje pa, barem privremeno, sve opet ima smisla. Jednostavno, imaju moć izlječenja.