Zaljubljeni par, redateljica Arija Rizvić i voditelj Marko Vargek jedva su dočekali uhvatiti malo slobodog vremena kako bi uživali u čarima grada koji ih je osvojio svojom energijom i romantikom
Prva pomisao na Španjolsku većini posjetitelja koji dolaze iz Hrvatske vjerojatno su Madrid i Barcelona, no u Sevillu ćete se istinski zaljubiti. Ona je biser Andaluzije. Krenimo od početka, sletjeli smo u večernjim satima u Malagu nakon trosatnog leta iz Zagreba (nažalost, nema direktnog leta za Sevillu iz Hrvatske). Te je večeri bilo finale Eurosonga koje nismo željeli propustiti i brzo smo se snašli. Stream na mobitelu uz tapase u šarmantnom restorančiću - najoriginalniji Eurosong ikad! Sljedeće jutro, vlakom u Sevillu. Španjolska brza željeznica - dva sata ugodnog puta i istraživanje ovog andaluzijskog dragulja moglo je početi. Sevilla je grad koji možete prepješačiti - otprilike ste 15 minuta hoda udaljeni od svake važne lokacije. Uske ulice, slatki trgovi, miris, cvijeće, arhitektura, sunce - raskoš je na svakom koraku, što nas je punilo posebnom energijom.
Sve izgleda kao veliki muzej na otvorenom ukrašen stablima naranče - oko 48 tisuća ih je rasprostranjeno po ulicama. Hrana je posebna priča. Tapasi - predjela ili međuobroci - nastali su u Andaluziji. Zalogajčići daju dovoljno goriva za hodanje, a idealni su za velike vrućine. Naime, dnevna temperatura penjala se i do 35 stupnjeva. Uživali smo u salmoreju - hladnoj ljetnoj kremastoj juhi od rajčice, jaja i komadića jamona (šunke), neizbježni su bili i patatas bravas - začinjeni krumpiri s posebnim umakom te popularni croquetas - neodoljivi kroketi punjeni mesom, ribom ili povrćem.
Čaša sangrije ili cerveze (pivo) bili su idealno osvježenje. Jutra su počinjala uz zumo de naranja - svježe cijeđeni sok od naranče koji ovdje ima božanstven okus. Uz jutarnju kavu najbolje je probati autentični churros - pržene kolutiće od kuhanog tijesta koji se umaču u toplu čokoladu. Ne smijemo zaboraviti spomenuti siestu, vrijeme od 14 do 18 sati kada se Španjolci odmaraju pa tada ne radi nijedna trgovina osim pokojeg kafića, ali to nam nije smetalo jer smo uživali u razgledavanju raznih kvartova u tom mirnijem dijelu dana, bez prevelike gradske vreve.
Andaluzija je dom flamenca i ovdje ga možete doživjeti u izvornom obliku. Ples je to o kojem smo na neki način postali ovisni - hipnotizirajuće iskustvo. Išli smo na čak tri flamenco showa. Onaj ulični na Plaza de España teško ćete isplanirati jer nema točnog dana ni sata kada će se ulični plesači pojaviti, no bili smo takve sreće da smo se baš zatekli na trgu kada su oni plesali. Taj flamenco bio je sjajan zbog slobodne, ali snažne i graciozne izvedbe mladih plesačica romskog podrijetla. Flamenco se često naziva ciganskom umjetnošću zbog utjecaja koji je romski narod imao u nastanku tog plesa. Preporučujemo da izaberete flamenco show u kazalištu Teatro Flamenco u Triani, staroj radničkoj četvrti u kojoj je ovaj ples i nastao. Najstrastveniji, najtužniji, najoriginalniji show koji možete naći u Sevilli. Izvedba traje sat vremena i može vam izmamiti suze zbog emocija koje pjevači, svirači i plesači unose u show.
U Triani (koja se spominje u malo turističkih članaka) uživali smo tijekom dana u zvuku s proba flamenca jer žamor i smijeh dopiru na ulicu, što je bilo posebno iskustvo. Nije bilo turističke vreve, samo lokalci, a to nam je pružilo poseban ugođaj. Kada ste u Triani, ne propustite kafeteriju Santa Ana koju smo slučajno otkrili. Osjećali smo se kao da smo na nekom filmskom setu. Živopisni likovi i stylinzi ovdje kao da se neprestano izmjenjuju. Naš je dojam da su stanovnici Seville topli ljudi, imali smo brojne susrete s lokalnim stanovnicima koji su otvoreni i energični - kao da stalno uzvikuju olé! Putovanje smo završili u Malagi prije leta za Zagreb, koji je bio u kasnim večernjim satima pa smo slobodno vrijeme iskoristili za ručak i šetnju te posjet Picassovu muzeju, koji se rodio u tom gradu.
No Sevilla je oku čarobna i riječima teško opisiva. Andalužani znaju živjeti i uživati u životu - znali smo i mi!