U jedno smo bili sigurni: nije važno kamo ćemo ići, samo želimo pobjeći sami na nekoliko dana. Dobili smo zeleno svjetlo od Vedranove mame, bake Vande, da se naš sin Dan, koji ima godinu i dva mjeseca, može na nekoliko dana preseliti kod nje.
Odmah smo se složili kako je važno da idemo na more jer nam je mrska bila ideja o razgledavanju gradova na plus 40. Kako smo Dana ostavili u Virovitici, opcija je bila let iz Budimpešte, odakle se nudila Sicilija. Pridružili su nam se i prijatelji Zlatko i Sandra pa smo zajedno odlučili da će to biti road trip, svaku noć u drugom gradu zahvaljujući rent-a-caru.
Iznenadio me podatak da Sicilija ima 5 milijuna stanovnika i gotovo toliko znamenitosti, ljepota i ostalog što treba vidjeti. Sletjeli smo u Palermu i ostali jedan dan. Mješavina stilova: arapski, normanski i bizantski. Smeđe fasade, živo, glasno i veselo. Odmah se osjeti nekadašnja moć i veličina grada te da su tu važnu luku svi htjeli osvojiti. Na ulici aperol teče u potocima, svi su veseli, pjevaju, druže se.
Unatoč tome što je bila srijeda, u zraku se osjećao vikend. Idealno za nas mlade! Iako svi pitaju za mafiju, na ulicama se osjećate sigurno, a domaći kažu da je izgubila moć, da danas rješavaju sporove zbog terasa restorana, prodaje sladoleda, ukradenih automobila… Ipak, nemoguće je u razgledavanju ne naići na veličanje sudaca Falconea i Borsellinija koji su ubijeni 1992. u atentatu na autocesti nedaleko od Palerma. Oni su dotad najodlučnije htjeli stati mafiji na kraj, a nakon atentata su pali i najveći bosovi.
Sljedeći dan nastavili smo prema Cefalú, ribarskom mjestu udaljenom sat i pol vožnje od Palerma. Preslatko, ušminkano mjesto uskihšarenih ulica. Najljepši dio bila mi je pješčana plaža na koju se spuštate iz samog centra mjestašca pa iz mora uživate u vizuri grada.
Navečer je tiho i mirno i nema nikakve zabave poslije ponoći pa smo se uputili prema Taormini, gradiću najpoznatijem po tome što se nalazi u blizini najvećeg europskog vulkana Etne. Nije na obali, ali njime vlada morski ugođaj. U Taormini smo se još jednom uvjerili koliki su Talijani estete i kako se natječu tko će imati ljepše uređen balkon, kafić, restoran... Kao da ste u bajci. Sve je namijenjeno bogatim turistima pa ćete aperol platiti 10 eura, a ne kao u Palermu upola manje.
Treći dan čekao nas je uspon na Etnu koja i dalje povremeno eruptira. Smrznuli smo se na 2800 metara, ali fascinantno je osjetiti moć prirode. Iz nekih kratera još je isparavao vrući zrak od posljednje erupcije 2001. godine. Posljednje mjesto koje smo planirali posjetiti bila je Sirakuza. Sirakuza je na moru, ali bez plaža, s improviziranim sunčalištima i prekrasnim glavnim trgom na kojem je barokna katedrala koja oduzima dah.
Svi su turistički gradići slični: lijepi, uredni i ušminkani. Ipak, najviše mi se svidio Palermo. Autentičan je, glasan, živ, zanimljiv, u njemu se turisti miješaju s domaćim stanovništvom koje voli život na ulici. Za obilazak Sicilije potrebno vam je barem 10 dana, mi smo imali upola manje, ali uspjeli smo je osjetiti. Uslužna, prijateljski raspoložena, opuštena, a nama će ostati u sjećanju kao naša prva zona bez djece.