Izolacija tijekom pandemije zbližila je glazbenika i njegovu djevojku koji su se vrlo brzo naviknuli na zajednički život u kući u prirodi uz koju imaju i vrt kojim se rado bave.
Iako je njegovo ime najčešće spominjano uz ono poznate mu sestre pjevačice Natali, Filip Dizdar izgradio je svoju vrlo uspješnu karijeru na glazbenoj, a sve više i na filmskoj sceni. Nedavno je objavio pjesmu ‘Glasine’ za koju je sam snimio spot.
S Filipom smo razgovarali u njegovu i Majinu idiličnom životnom okruženju.
Objavili ste novu pjesmu, a sami ste snimili i spot za nju. Možete li reći više o tome?
‘Glasine’ je treća pjesma u mojoj produkciji te najveći glazbeni i vokalni odmak od dosadašnjeg rada. Mislim i da je dobra najava budućega glazbenog smjera. Akustična gitara morat će malo odmoriti, barem do nekih živih svirki.
Spot za pjesmu je moj najambiciozniji, ali nisam siguran je li i najpametniji pothvat s obzirom na to da mi je trebalo šest mjeseci da ga završim. Prvi sam se put u svojoj redateljsko-montažnoj karijeri odlučio za kompletno animirani spot. Otkrio sam program za animiranje snimljenih videa pa mi je pala na pamet ideja do okrenem mehanizam i u videu animiram poznate slike. Prvi testovi bili su uspješni i mislio sam da ću imati gotov spot za mjesec dana. Nisam bio ni blizu.
Montažu ovog spota mogu usporediti s penjanjem na planinu po mećavi: stalno misliš da si blizu cilju, a onda prijeđeš taj rub i shvatiš da imaš još barem toliko ispred sebe.
Ali drago mi je što sam uspio izgurati do kraja jer su reakcije publike odlične. Naime, to je trenutačno jedini glazbeni spot u kojem je animacija iskorištena na takav način i to me veseli.
Imali ste glazbenu stanku od čak pet godina, konkretno sve do prošle godine. Zašto ste pauzirali i što ste radili u međuvremenu?
Nakon pjesme ‘Travolta’ objavljene početkom 2017., otišao sam u New York studirati screenwriting na New York Film Academy. Nakon toga sam se odlučio više posvetiti režiji i glazbenoj produkciji jer sam htio kompletno producirati svoje pjesme. Režirao sam nekoliko jako gledanih internetskih serija i serijala koji su osvojili 12 internacionalnih nagrada, zatim reklame, kratke filmove, napisao sam i producirao više od 30 pjesama za druge izvođače. Glazba mi je zapravo stalno u fokusu, samo je malo promijenila ulogu.
Onda je počela pandemija, što sam vidio kao idealno vrijeme za početak rada na novom albumu. Usput se dogodila Akademija i sve se nekako opet zakotrljalo.
Trenutačno studirate režiju na zagrebačkoj Akademiji dramske umjetnosti, a prije toga studirali ste u New Yorku. Koliko se razlikuju studiranje u inozemstvu i u Hrvatskoj?
Mislim da je glavna razlika u vrsti produkcije za koju nas pripremaju. U Americi ste vi kao scenarist ili redatelj samo jedan od kotačića u filmskoj produkciji i najčešće ne donosite glavne odluke. U Europi su budžeti puno manji, ali redatelj najčešće vodi viziju filma do kraja.
U europskom filmu naglasak je na jednostavnosti, umjetnosti, ironiji i metafori. Za mene će emotivno pogođena scena uvijek biti bolja od bilo kojeg specijalnog efekta. Predviđam i da će ljudima uskoro biti muka od superherojskih filmova.
Akademija u Zagrebu puno je opuštenija od one New Yorku. U New Yorku je sve bilo puno dinamičnije, svaki dan smo radili kreativne vježbe s kolegama, čitali scenarije, komentirali, analizirali filmove, razgovarali s poznatim ljudima iz industrije itd.
U New Yorku se mora iznimno paziti što će se i kako reći da se netko ne uvrijedi. Kolega iz Španjolske to je savršeno opisao kad je rekao kako u Americi ljudi imaju jako razvijenu vlastitu važnost, a nemaju razvijenu samosvijest. U Hrvatskoj se o osjetljivim temama raspravlja na dubljoj razini i smatram da je to puno zdravije. Odnos s profesorima je bliskiji, prijateljskiji i u konačnici ljudskiji. Konzultacije se održavaju na kavi, a i možete računati da će vam dobar dio profesora odglumiti nešto u filmu ako ih lijepo zamolite. Mislim da hrvatski film ima puno prostora za rast i volio bih biti dio te priče.
Dosad niste bili samo u ulozi studenta nego i predavača. Možete li reći više o tom iskustvu?
Moje najranije sjećanje u vezi s predavanjem je iz osnovne škole kad sam druge učio engleski jezik, ja sam ga naučio preko PlayStationa 1. Što se tiče ozbiljnih angažmana, na MPA Akademiji pokrenuo sam Video production program koji sam vodio više od četiri godine, a i danas je aktivan. Predavao sam fotografiju na Talijanskoj školi mode i dizajna - Callegari, snimio seriju online predavanja za tvrtku A1 i naučio mamu kako se koristi Facebook i Instagram.
Ovog ću ljeta ponovno biti predavač, i to u Varaždinu u Školi medijske kulture ‘Dr. Ante Peterlić’. Predajem osmodnevni program Glazbeni videospot i sretan sam što su sva mjesta već popunjena.
Predavanje svakako ima posebnu čar jer imaš priliku nekome prenijeti sva svoja znanja, vještine i učiniti nešto razumljivijim, jasnijim i nadam se zanimljivijim. Teorija je jedno, a praksa sasvim drugo i trudim se polaznicima pokazati obje strane medalje.
Trenutačno s djevojkom Majom živite u jednom zagrebačkom kvartu u ‘kući na livadi’, kako ste se izrazili. Kako to da ste se odlučili baš za takvu lokaciju, koje su njezine prednosti?
Maja i ja živjeli smo godinu dana u stanu kad je počela korona i izolacija. Sve je stalo, a posao se preselio doma. Život u stanu više nije imao toliko smisla i odlučili smo se preseliti u kuću na livadi bez susjeda.
Kad govorim o prednostima, uvijek spomenem priču kad sam u dva ujutro počeo raditi drvenu konstrukciju za zvučnu izolaciju. Udarao sam čekićem, pilio drvo ubodnom pilom, nekoliko puta nešto srušio i nitko mi nije došao na vrata u želji da me ubije.
Osim toga, cijeli život gajim tajnu ljubav prema poljoprivredi pa konačno imam vrt za sve svoje vrtlarske ambicije. Mislim da ne postoji povrće koje nisam posadio.
Moje desetogodišnje mačke možda je najviše oduševila nova lokacija jer nam svaki čas donesu voluharicu ili krticu u stan kao poklon.
Je li vam se stil života promijenio otkad živite u mirnijem dijelu grada? Smetaju li vam gradska vreva i užurbani način života?
Odrastao sam u malome mjestu uz more gdje su zime bile iznimno mirne i to je urezano u mene. Nije mi pretjerano smetala gradska dinamičnost, ali da mogu birati, uvijek bih išao na mirnije mjesto.
Prije sam iz stana uglavnom izlazio kad bih imao neki cilj, ovdje izlazim svaki čas - da obiđem vrt, uplašim fazane, gledam u vjetar i uživam u mirnoći.
Ne sramite se spomenuti svoju djevojku Maju za razliku od mnogih poznatih muškaraca koji skrivaju ljubavni život i iskaze ljubavi. Mislite li da se muškarci i dalje srame javno pokazati osjećaje? Kako to da vi nemate problem s tim?
Nije da puno pričam o svom ljubavnom životu, nego i ono malo što kažem završi kao naslovni tekst. Za ostale muškarce ne znam, a oni koje pratim samo se naslikavaju s bebama. Možda su toliko urasli u svoju online personu da misle da će im partner narušiti imidž velikog zavodnika ili nešto drugo, svašta je moguće.
Kako je živjeti s Majom u kući na livadi i kakvi su vam planovi za ljeto?
Mislim da sam ja više oduševljen livadom i svime oko nje, ali super nam je. Izolacija tijekom pandemije navikla nas je vrlo brzo na zajednički život i bez obzira na to što imamo poprilično različit dnevni tempo, odlično se nadopunjujemo. Imamo sličnu razinu strasti prema poslu pa se potpuno razumijemo i međusobno podržavamo, a samim time i više cijenimo ono malo slobodnog vremena što ga imamo i provodimo zajedno.
Planovi za ljeto još su u začetku jer nas oboje čeka radno ljeto, ali sigurno ćemo obići stare rute - Pag, Sukošan i Debeljak. Krajem ljeta ići ćemo negdje izvan Hrvatske.
Kako volimo aktivan odmore, zapravo nas više veseli ono što dolazi poslije ljeta, snijeg i skijanje.