Na obroncima Medvednice nalaze se ruševine nekad poznatog lječilišta koje kriju predivnu, ali tragičnu ljubavnu priču, ali i jezivu legendu o duhovima. No, krenimo redom.
Krajem 19. stoljeća Zagreb je izgledao puno drugačije nego danas. 1985. otvoreno je Hrvatsko narodno kazalište, a koliko je to bio važan projekt svjedoči i činjenica da je svečanom otvorenju prisustvovao i sam car Franjo Josip I., a priča se da se i on zagledao u prelijepu zagrebačku glumicu Ljerku Šram.
Ljerka je oduševila i slavnog Antuna Gustava Matoša koji je bio zadivljen njenom ljepotom.
‘Njena spoljašnost ima sve odlike dame engleske aristokracije; kožu – krv i mlijeko, plavu zlatnu kosu, vječni djetinji tip, velike modre oči, energičan bajronski podbradak….’, pisao je Matoš o njoj.
No, najviše je očarala poznatog zagrebačkog liječnika, književnika i urednika novina ‘Obzor’ Milivoja Dežmana. Ljerka i Milivoj poznavali su se od djetinjstva, a on se u ludo zaljubio. Nažalost, ljubav mu je bila neuzvraćena.
Ne samo da ga je odbila, već se i udala za drugog, Aleksandra Isakovića, predsjednika Prve hrvatske štedionice. Kad je za to doznao, Dežman je pisao u svom dnevniku:
‘Fakat je da sam zaljubljen, a ona nije. I da po svoj prilici nikad neće ni biti. Radio sam sve za nju, a sad mi je sve veselje otišlo... Pa, ipak čekam, osobito kad mi logika veli da ona mora doći opet k meni’.
Od svoje ljubavi prema tad već proslavljenoj glumici, za kojom je ludovao cijeli Zagreb, nije odustajao, a nakon što je njen suprug pobjegao iz Zagreba zbog pronevjere, navodno je preuzeo brigu za nju i njenog sina Sašu.
Kad se njegova voljena Ljerka razboljela od tuberkuloze, Dežman je iskoristio svoj veliki utjecaj i pokrenuo inicijativu za izgradnju plućne bolnice na Medvednici. Sanatorij Brestovac građen je 1907. i 1908. godine na zemljištu koje za tu svrhu poklonio grof Miroslav Kulmer. Bolnica je otvorena 1909., a Dežman je bio i prvi ravnatelj dok je Ljerka postala jedna od prvih pacijentica. Iako je poduzeo sve da spasi svoju Ljerku, ona je ipak podlegla bolesti i umrla mu na rukama 26. studenog 1913. godine.
Iako je ljubavna priča koja je potaknula njegovu izgradnju završila tragično, Brestovac je brzo postao jedna od najsuvremenijih lječilišta na ovom prostoru gdje su se od plućnih bolesti dolazili liječiti brojni ljudi, no to nije biokraj njegove neobične povijesti.
Za vrijeme Prvog svjetskog rata Brestovac je postao vojna bolnica, a tad su nadograđene i vojne barake s dvjestotinjak ležajeva. Bolnca je dočekala i Drugi svjetski rat koji je ispisao najmračniji dio njegove povijesti. Za vrijeme rata u sanatoriju su bili smješteni bolesnici- Nijemci, domobrani i ustaše, a partizani su ih 1945. sve smaknuli.
Bolnica se nastavila koristiti sve do 1968. godine kad je trajno zatvorena, a otada je napuštena i propada. Danas su od nje ostale samo ruševine koje su predmet urbanih legendi i jezivih priča o duhu pokojne Ljerke Šram, ali pogubljenih bolesnika, koji, prema legendi, i dalje lutaju ruševinama Brestovca.