- Godina nije mogla ljepše početi od činjenice da sam od prvog dana 2018. na okupljanju reprezentacije u Splitu s igračima koje sam donedavno gledao na televiziji. To mi je najljepši novogodišnji dar. Stoga ću i 2017. definitivno najviše pamtiti po prvom pozivu izbornika Line Červara u reprezentaciju Hrvatske, kao i po transferu u skopski Metalurg, gdje sam dobio priliku igrati Ligu prvaka i Seha ligu, najjača rukometna natjecanja u Europi - govori nam 19-godišnji Riječanin koji je prvi put za reprezentaciju igrao potkraj prošle godine na prijateljskoj utakmici sa Slovenijom.
- Taj osjećaj ne mogu usporediti ni s jednim drugim. Izići pred punu Arenu Zagreb sa 19 godina neizmjerna je čast, pogotovo jer je riječ o hrvatskom dresu koji nosim s najvećim ponosom i emocijom. Prvi izbornikov poziv bio mi je jedan od najvećih šokova u životu. Došao je naglo i neočekivano i u tom trenutku stvarno sam se izgubio od sreće. To mi je do toga dana bio san koji se u nekoliko trenutaka pretvorio u stvarnost - priča nam Halil.
No njegov je talent Lino prepoznao mnogo prije i upravo ga je on doveo u makedonski Metalurg, klub koji je i sam donedavno vodio.
- U Skoplju sam prihvaćen jako toplo i ondje se stvarno osjećam kao kod kuće. Ljudi su veliki zaljubljenici u sport i rukomet, vlada balkanski mentalitet kao i kod nas, što mi je mnogo pomoglo u prilagodbi koja je kratko trajala. Mislim da sam se jako brzo snašao i počeo napredovati - govori nam najmlađi igrač u reprezentaciji.
- Na to gledam kao na svojevrsnu nagradu za sav trud i veliku priliku za napredak te učenje od najboljih igrača na svijetu. Ne mogu nikoga istaknuti, svi dečki se prema meni odnose stvarno toplo i prijateljski, svi smo kao velika obitelj - objašnjava sportaš koji je rukometnu karijeru počeo malo prije rukometne euforije u Hrvatskoj, 2009. godine.
- Ta me euforija dodatno potaknula na treniranje i povećala moju ljubav za rukometom. Tad sam neke od ovih igrača i svog izbornika gledao na televiziji i maštao o tome da ću jednog dana i ja biti dio te priče. I sad eto, baš u Hrvatskoj, želja mi se ostvarila. Počeo sam igrati mali rukomet u svom Viškovu na bratovu sugestiju i nakon toga sam prošao rukometne škole Matulja i Kozale, u kojoj sam bio do odlaska u Pariz - priča.
Naime, Halil je još prije dvije godine doživio veliki profesionalni uspjeh. Tada ga je jedan od najboljih svjetskih klubova, Paris Saint-Germain, odlučio dovesti u svoje redove.
- Sa 17 godina otišao sam u Pariz i moram reći da mi nije tako mladom bilo lako rastati se od djevojke, obitelji i prijatelja, snaći se u milijunskom gradu i trenirati s najvećim rukometnim zvijezdama. Nije se lako tako mladom igraču nametnuti uz takve zvijezde, koliko god radio i trudio se. Mogu reći da sam mnogo toga naučio u Parizu i shvatio neke stvari koje inače nikada ne bih. To je bio prvi korak u mojoj profesionalnoj karijeri, sada je iza mene i sve se odvija i bolje nego što sam mogao zamisliti - priznaje uspješni dvometraš kojem je velika podrška u životu i djevojka, sugrađanka Adisa Halačević.
- Adisa je najbolje što mi se moglo dogoditi u trenutku kada sam trebao najviše potpore i razumijevanja. Ona je moj oslonac od trenutka kad još nisam znao gdje ću igrati i kako će se razvijati moja karijera. Išli smo u isti razred cijelu srednju školu i na kraju smo shvatili da smo stvoreni jedno za drugo. Uz mene je od tada do današnjeg dana i mogu reći da ni u što nisam sigurniji nego u našu vezu. Uspjeli smo još kao klinci izdržati to razdoblje mog boravka u Parizu i sada će nam, kako vrijeme prolazi, sve biti lakše. Jednostavno se sve više volimo i naviknuli smo jedno na drugo - iskren je.
Foto: Privatni album
Napisala: Nikolina Kunić
