Roditeljski su strahovi nešto s čime se suočavamo ne samo dok su djeca malena, oni nas prate cijeli život i ponekad se prilično teško nositi s njima. Za Story.hr o svojim su strahovima progovorile voditeljica Ana Miščević te glumice Mirna Medaković Stepinac i Petra Cicvarić.
Općenito, što je vas kao roditelja najviše strah kada je vaše dijete u pitanju?
Pokušavate li 'zamaskirati' taj strah da ga dijete ne primijeti ili razgovarate otvoreno o njemu?
Petra: Ne govorim joj o svom strahu, nego joj pokušavam usaditi prave vrijednosti od malena. Kroz priče, kroz svakodnevne sitnice i kroz vlastiti primjer. Znam da najviše uči od nas i od ljudi s kojima je stalno u kontaktu.
Što mislite, koliko se strahovi koje proživljavaju vi kao roditelj razlikuju od onih koje su proživljavali vaši roditelji kada ste vi bili djeca?
Mirna: Mislim da se u svom korijenu međuljudski odnosi ne mogu promijeniti iz generaciju u generaciju. Ja bih brdo pomaknula za svoju djecu kao što je to činila moja mama i kao što znam da je to činila moja baka, tu nema razlike. Strah je dobar ukoliko je prisutan u manjoj mjeri, ako mu se prepustimo, postajemo vlastiti zatočenici. Mislim da djeci treba osvijestiti moguće opasnosti, ali ih ne gušiti konstantnim strahom.
Petra: Neki su strahovi sigurno isti, a to su oni za zdravlje, sigurnost i sreću vlastitog djeteta. Ali, drukčija su vremena, promijenile su se okolnosti. Dostupnost informacija povećava naše strahove. Kad sam ja bila mala, mogla sam biti vani, ispred zgrade, s ekipom dok se ne upale ulične lampe ili dok mama ne proviri glavu kroz prozor i vikne 'Ručaaaak!'. Ima i toga danas naravno, ali puno manje. Mislim da je strah roditelja danas veći, jer smo svjesniji koje sve opasnosti vrebaju. Internet se u trenu može preokrenuti u prostranstvo opasnosti, a o tome recimo, naši roditelji nisu brinuli kad smo bili mali jer ga nije bilo, a kad je i došao, nismo ga imali u ovoj mjeri kao danas... U svakom slučaju, svjesni smo da su se vremena promijenila i da nas čekaju neke druge 'borbe', drugi strahovi. Bojim se samo da zbog tih naših strahova ne postanemo potpuno otuđeni i hladni ljudi.
Tekst: Ana Marija Crnica, Dražen Kokorić
Foto: Instagram