Nasilje među djecom često se veže uz fizičko ili verbalno nasilje - udaranje, psovke ili verbalne uvrede, ali postoji i jedan suptilniji, ali jednako ozbiljan oblik agresije: relacijsko nasilje (relational aggression). To je oblik ponašanja kojim se šteti drugima kroz manipulaciju socijalnim odnosima i reputacijom, a ne kroz fizički sukob.
Kako se definira relacijsko nasilje
Relacijsko nasilje odnosi se na ponašanja koja su namijenjena da štete nečijem društvenom statusu ili odnosima s vršnjacima - primjerice širenjem tračeva, isključivanjem iz grupe ili “tihim tretmanom”.
Prema psiholozima, radi se o obliku vršnjačkog nasilja koji se često provodi “iza leđa”: cilj je ne fizički povrijediti, nego emocionalno i socijalno oslabiti drugu osobu, oduzimajući joj prijatelje ili dobar ugled među vršnjacima.
Primjeri relacijskog nasilja
Relacijsko nasilje može uključivati:
- socijalno isključivanje djeteta iz igre ili grupe
- širenje tračeva ili lažnih priča o nekome
- tihi tretman, ignoriranje ili odbijanje kontakta
- prijetnje povlačenjem prijateljstva ako dijete ne postupi kako se očekuje
Ovo su oblici agresije koji ne ostavljaju fizičke tragove, ali mogu imati snažan utjecaj na emocionalno stanje djeteta, jer se odnose na pripadanje i prihvaćanje unutar grupe - što je posebno važno u dječjoj i adolescentnoj dobi.
Kada se pojavljuje i tko ga koristi
Relacijsko nasilje nije vezano samo uz adolescentno društvo; istraživanja pokazuju da se takvo ponašanje može pojaviti već u predškolskoj dobi, a nastavlja se i kroz osnovnu školu.
Prvi su ga opisali istraživači Nicki R. Crick i Jennifer K. Grotpeter početkom 1990‑ih kao fenomen koji se često očituje među djecom i adolescentima i koji može biti posebno štetan za emocionalno i socijalno funkcioniranje žrtava.
Tko ga koristi i koliko je raširen
Iako je tradicionalno povezivan s djevojčicama, jer se često pojavljuje u kontekstu 'ekipa' i tračeva, relacijsko nasilje nije isključivo “ženski” obrazac ponašanja. Studije pokazuju da i dječaci mogu biti i sudionici takvih ponašanja - ponekad čak i češće nego se prvotno mislilo.
U mnogim slučajevima, djeca koriste relacijsko nasilje jer žele poboljšati ili zaštititi svoj status u društvenoj grupi, a mogu ga poticati društveni i kulturni faktori unutar škole ili vršnjačke sredine.
Zašto je važno prepoznati relacijsko nasilje
Relacijsko nasilje može imati ozbiljne posljedice za emocionalno i socijalno zdravlje djeteta - uključujući:
- osjećaj izolacije i usamljenosti
- pad samopouzdanja
- problema s prijateljstvima i povjerenjem
- povećan rizik od depresije ili anksioznih simptoma
Takve posljedice mogu biti dugotrajne, čak i ako nasilje nije “fizičko”.
Kako se razlikuje od drugih oblika nasilja
Za razliku od:
- fizičkog nasilja (udaranje, potiskivanje),
- verbalnog nasilja (psovanje, vrijeđanje),
relacijsko nasilje se često događa bez direktnog sukoba, ali s namjerom da se povrijedi netko kroz njegovu socijalnu mrežu i odnose.
To ga čini teže uočljivim - odrasli ga ponekad ne prepoznaju kao nasilje jer ne ostavlja fizičke tragove, ali stručnjaci ga ipak ozbiljno tretiraju kao oblik bullyinga (vršnjačkog nasilja).
Što mogu roditelji i nastavnici
Stručnjaci naglašavaju da roditelji i učitelji moraju:
- biti osjetljivi na znake socijalnog isključivanja
- poticati otvorenu komunikaciju s djecom
- promicati zdrave međuljudske odnose i empatiju
- intervenirati kada se uoči manipulacija među vršnjacima
Posljedice na emocionalno zdravlje djeteta
Relacijsko nasilje je priznat i često proučavan termin među stručnjacima u području psihologije i obrazovanja, koji označava podmuklu, ali štetnu vrstu agresije. To nije “samo dječja drama” - radi se o obrascu ponašanja koji može ozbiljno utjecati na emocionalno zdravlje djeteta ako se ne prepozna i ne adresira.