Ako imate osjećaj da je današnjoj djeci teže odrastati nego prije, niste u krivu. Visoke stope depresije, anksioznosti i kroničnih izostanaka iz škole pokazuju da nešto nije u redu. Pandemija COVID-19 situaciju je pogoršala, ali negativni trendovi prisutni su već godinama.
Ross W. Greene, klinički dječji psiholog koji je radio s više od 1000 djece, ističe da se simptomi poput povlačenja, ljutnje, buntovnog ponašanja i straha najbolje razumiju kao reakcije na stres i neugodu. Djeca kroz ponašanje komuniciraju ono što osjećaju, slično kao što dojenčad pokazuje glad, umor ili nelagodu, piše CNBC.
Što muči djecu danas?
U svojoj novoj knjizi „The Kids Who Aren’t Okay“, Greene navodi da su brojni društveni čimbenici u posljednjim desetljećima otežali odrastanje:
- Masovne pucnjave u školama: Od Columbinea do danas bilo je više od 400 takvih tragedija u SAD-u, što stvara trajni osjećaj straha kod učenika, nastavnika i roditelja.
- Testiranja visokog rizika: Prisiljavanje svakog učenika da prođe istu akademsku razinu, uz povezivanje ocjena u školi i sigurnosti posla s rezultatima, zanemaruje individualne razvojne razlike. Učinkovitiji pristup mjeri napredak prema početnoj razini svakog učenika.
- Društvene mreže i pametni telefoni: U najboljem slučaju odvlače pažnju, u najgorem - štete mentalnom zdravlju. Današnja djeca izložena su mračnom sadržaju svijeta u ranijoj dobi nego prethodne generacije.
- Nedostatak stručnjaka za mentalno zdravlje: U mnogim dijelovima SAD-a djeca nemaju pristup potrebnoj skrbi. Dugi čekanja su uobičajena, a djeca u krizi mogu ostati danima, tjednima ili mjesecima u hitnim prijemima.
- Politička polarizacija: Podjele ne utječu samo na odrasle - djeca sve upijaju.
Promjena pristupa mentalnom zdravlju
Greene ističe da je tradicionalni fokus na dijagnozama ograničen - često opisuje kako dijete pati, ali ne i zašto. Bolje je gledati izazove djece kao probleme u životu, usmjereni na prepoznavanje uzroka stresa i njegovo rješavanje.
Neke sile koje utječu na djecu su makroproblemi izvan kontrole roditelja ili učitelja. No mikroproblemi svakodnevnog života ipak se mogu rješavati:
- sukobi s vršnjacima, nasilje ili socijalna izolacija
- akademske poteškoće i neizriješeni problemi u učenju
- obiteljski nesporazumi oko ekrana, spavanja, higijene, prehrane...
Kako učinkovito rješavati probleme
Greene naglašava nekoliko važnih principa:
- Suradnja, a ne unilateralnost – rješenja koja djeca pomažu stvarati jače vežu odnos i potiču komunikaciju.
- Proaktivnost, a ne reakcija – rješavajte probleme prije nego eskaliraju.
- Fokus na uzroke, a ne na ponašanje – djeca će prije govoriti o stvarnim problemima nego o simptomima koji iz njih proizlaze.
- Posljedice nisu rješenje – nagrađivanje i kažnjavanje motivacijske su strategije, ali ne liječe depresiju, anksioznost ili kronično izostajanje iz škole.
Djeca u pravilu žele dobro postupati; ono što im treba nije više motivacije, nego odrasli koji slušaju, razumiju i surađuju s njima u rješavanju problema.
Kada stari obrasci odgoja ne djeluju
Pristupi temeljeni na moći i kontroli često pogoršavaju situaciju. Greene upozorava: ako nešto ne funkcionira, nemojte ponavljati isto, već probajte drugačiji pristup.
