Sedmomjesečna djevojčica Mia iz Zagreba preminula je prošlog tjedna od meningokokne sepse tipa B, a od prve temperature do trenutka kada su joj roditelji čuli potresnu dijagnozu, prošlo je samo 24 sati.
Prvi simptomi pojavili su se dan ranije – povraćanje i visoka temperatura od 39,8 °C. Roditelji su pokušavali smanjiti temperaturu i održati hidrataciju, ali navečer su primijetili ljubičaste promjene po tijelu, koje nisu ličile na tipični osip. Hitno su se uputili u Kliniku za infektivne bolesti „Dr. Fran Mihaljević“. Na prijemu su prvo pomislili da je riječ o vodenim kozicama, no vrlo brzo stanje se pogoršalo – padala joj je zasićenost kisikom, a dijagnoza je potvrđena kao meningokokna sepsa. Tijekom noći Mia je priključena na aparate i dijalizu, no ujutro 13. veljače proglašena je smrt.
Liječnici ističu da se radi o najtežem obliku meningokokne sepse, koja napreduje munjevito i gotovo uvijek završava smrtnim ishodom ako se razvije u potpunosti. Pojava modrica znači da su organi već ozbiljno zahvaćeni, a brzi dolazak u bolnicu u ovom slučaju vjerojatno ne bi promijenio ishod.
Razgovarali smo s dr. sc. Lornom Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti "Dr. Fran Mihaljević", Zavoda za infektivne bolesti djece te Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu o opasnostima meningokokne sepse za djecu.
"Meningokokna sepsa je sustavna infekcija koja nastane kada bakterija Neisseria meningitidis prodre u krv. To je bakterija koju dio ljudi (5-10%, a u zatvorenim kolektivima i među adolescentima i mlađim odraslim čak i do 20%) nosi u nazofarinksu (ždrijelu) kroz neki period i nemaju nikakve simptome radi toga", kaže dr. Stemberger Marić te dodaje da kad oni, ili bolesnik koji je obolio od meningokokne bolesti, prenesu bakteriju na nekog drugog bliskim kontaktom s kapljicama respiratornog sekreta, može se desiti nekoliko scenarija.
Najčešće se ne dogodi ništa, neki postanu kliconoše, dio dobije respiratorne simptome (mogu i upalu pluća), a dio invazivnu bolest koja se može manifestirati u obliku sepse (najčešće praćene i petehijalnim osipom) ili meningitisa. Često se te dvije kliničke slike (sepsa i meningitis) preklapaju pa oni sa sepsom imaju i meningitis.
Ponekad je glavna prezentacija bolesti baš upala moždanih ovojnica sa glavoboljom i poremećajem svijesti, iako i ovi bolesnici najčešće imaju tipičan osip. Najrjeđi, ali najteži oblik s najvećom smrtnošću je tzv. fulminantna meningokokna sepsa koja nažalost često završi smrtnim ishodom (ili teškim posljedicama, najčešće amputacijama ekstremiteta ili bubrežnom ozljedom) unatoč svim mjerama.
Simptomi meningokokne sepse
Pitali smo liječnicu koji su rani simptomi meningokokne sepsa kod beba i male djece te na što roditelji trebaju obratiti pažnju.
"Nažalost, nema baš nekih jasnih ranih simptoma ove bolesti. Uglavnom počinje kao i svaka druga febrilna bolest, a najčešće se u roku 12-24h od početka febriliteta razvija osip u obliku manjih ili većih krvarenja koji onda roditelje i nagna da potraže liječničku pomoć", objašnjava liječnica te dodaje da se po nekim se studijama spominje da je kod djece čest simptom na početku bolesti i povraćanje te jaki bolovi u mišićima (posebno nogama).
"No, kao što znamo, to su vrlo često jako nespecifični simptomi koji se povezuju i uz mnoge druge, puno banalnije infekcije. Teško je, tj. često i nemoguće prepoznati u prvim satima febriliteta da će pacijent imati meningokoknu bolest, upravo zato jer je bolest na početku poput svih drugih febrilnih bolesti. Zato je jako važno objasniti roditeljima na što treba paziti, da djetetu treba u prvih 24h febriliteta svakih par sati skidati odjeću i gledati dal postoji osip, pratiti jel dijete uredno mokri i kako se ponaša te ima li neke druge znakove koji nas mogu upućivati na težu infekciju (otežano disanje, izrazita letargičnost i nezainteresiranost čak i kad padne temperatura, uporno povraćanje...)", ističe.
Zašto su bebe posebno osjetljive na ovu bolest?
Iako od meningokokne bolesti možete oboljeti bilo kada u životu, najčešće obolijeva dojenčad. Dječja infektologinja pojašnjava da nakon toga postoji “drugi vrhunac učestalosti” među adolescentima i mlađim odraslima, vjerojatno zbog češćeg boravka u zatvorenim kolektivima (poput studentskih domova itd).
"Ovi najmlađi su najosjetljiviji jer još nemaju u potpunosti razvijen imunosni sustav, pogotovo adekvatni odgovor na te bakterije s kapsulom kao što je i Neisseria. Kad dobiju bolest, njihove kliničke slike znaju biti teže zbog velike toksinemije na malu tjelesnu masu, veće propusnosti kapilara i neadekvatnog imunološkog odgovora na infekciju. Okvirno (no to su nepotpuni, neobjavljeni podaci), od svih preminulih od meningokokne bolesti u našoj ustanovi, gotovo polovica je bila u dojenačkoj dobi, a najčešće su imali serogrupu B.", kaže dr. Stemberger Marić.
Koliko brzo se bolest razvija i zašto je hitna reakcija toliko važna?
"To je dosta nagla i brzoprogresivna bolest koja se razvija doslovce iz sata u sat, vi pred očima gledate kako se bakterija poput požara širi kroz tijelo. Srećom, u većini slučajeva se uspije pravovremenom terapijom i ostalim mjerama zaustaviti te pacijenti zapravo vrlo brzo, uglavnom već nakon nekoliko dana budu posve dobro.", naglašava liječnica.
"Mi uvijek učimo studente medicine i druge liječnike kako je upravo zbog takve prirode ove bolesti, i sama sumnja na meningokoknu infekciju indikacija za hitnu terapiju, jer svaki sat odgađanja terapije smanjuje šansu za dobar ishod.", ističe, ali i dodaje:
"Nažalost, statistika je neumoljiva pa uvijek postoji i dio pacijenata koji unatoč svemu (čak i pravodobnoj reakciji) imaju onaj najteži oblik bolesti koji dovede do smrtnog ishoda ili ostavi teške mutilirajuće posljedice na organizam, neovisno o tome što smo mi napravili “sve kako treba”.", kaže.
"Kad vidite kožu tih bolesnika i kako im se osip progresivno širi iz sata u sat doslovce pred vašim očima, jasno je kako tako izgledaju i unutarnji organi i time dolazi do kompletnog sloma organizma.", kaže liječnica te ponavlja:
"Isto tako, kao što sam već rekla, teško je u prvim satima bolesti uopće shvatiti da se radi o ovoj bolesti ako nema nikakvih specifičnih znakova koji bi upućivali na nju (poput osipa)."
Prevencija meningitisa i cjepivo
Što se tiče održavanja higijene, dr. Stemberger Marić kaže da nažalost, klasične preventivne mjere poput pranja ruku, provjetravanja prostorija i slično nemaju prevelikog utjecaja na pojavnost ove bolesti, iako ih, naravno, treba provoditi, posebno i zato što prethodne respiratorne infekcije (poput gripe) mogu oštetiti respiratornu sluznicu i time povećati šansu za bakterijsku superinfekciju i prodor bakterija.
"Meningokok se prenosi BLISKIM kontaktom s kapljicama respiratornog sekreta, znači najčešće unutar obitelji ili zatvorenih kolektiva (poput vrtića, škola, studentskih domova i sl). Iako ih ima više, šest serogrupa ove bakterije (A, B, C, W135, Y I X) uzrokuje invazivnu bolest. U različitim dijelovima svijeta je učestalost pojedinih sojeva različita", objašnjava.
Što se tiče prevencije, postoje cjepiva protiv ovih invazivnih serogrupa, nažalost ne u jednom već 2 cjepiva - kvadrivalentno (Nimenrix) koje štiti od sojeva A, C, W i Y i monovalentno (Bexero) koje štiti od serogrupe B. Ova su cjepiva dostupna u Hrvatskoj, ali nisu u programu rutinskog cijepljenja, već se mogu primijeniti ako roditelj to želi (i plaćaju se).
"Rizičnim skupinama poput onih s asplenijom, poremećajima komplementa, pacijentima koji su na terapiji nekim od inhibitora komplementa (kao što su eculizumab, ravulizumab) i slično se besplatno cijepljenje odobri na medicinsku indikaciju", kaže liječnica, ali zaključuje da je u općoj populaciji to realno rijetka bolest, ali, kao i za ostale rijetke, ali potencijalno teške bolesti, za osobu koja oboli i njegovu obitelj je to 100%.
