Praćenje razvoja govora kod male djece za mnoge je roditelje uzbudljivo, ali i stresno razdoblje. Dok neka djeca brbljaju bez prestanka još prije druge godine života, drugima treba više vremena da pronađu svoje prve riječi. Stručnjaci ističu kako je sasvim normalno da se roditelji pitaju razvija li se njihovo dijete očekivanim tempom, no postoje jednostavni načini kako potaknuti razvoj govora bez dodatnog pritiska i stresa.
Logopedinja i autorica knjige Path for Words: Five-Minute Language Learning Activities for Children Ages One to Three Years, Marie Martinez, otkrila je za Parents nekoliko svakodnevnih strategija koje roditeljima mogu pomoći u razvoju govora i jezika kod mališana - bez skupih programa i posebnih edukativnih materijala.
1. Odvojite vrijeme za slušanje
Iako roditeljima možda zvuči neobično da se fokusiraju na slušanje kada žele potaknuti dijete da govori, upravo je to prvi važan korak. Martinez savjetuje roditeljima da promatraju ne samo riječi i zvukove koje dijete proizvodi, već i geste, izraze lica i govor tijela.
“Postavite timer na pet minuta i samo slušajte koje zvukove, riječi ili geste vaše dijete koristi. Bilježite male promjene iz tjedna u tjedan jer se djeca razvijaju vrlo brzo”, savjetuje logopedinja.
Dodaje kako takvo promatranje roditeljima može pomoći da bolje razumiju djetetove komunikacijske vještine i lakše uoče napredak.
2. Pretvorite kućanske poslove u priliku za učenje
Čak i najobičniji kućanski poslovi mogu postati prilika za razvoj govora. Dok perete suđe, slažete rublje ili vozite automobil, razgovarajte s djetetom o tome što radite.
“Dok slažem rublje, imenujem odjevne predmete i koristim jednostavne glagole poput ‘ulij’, ‘stavi’ ili ‘izvadi’”, objašnjava Martinez.
Na taj način dijete uči povezivati riječi s predmetima i radnjama iz svakodnevnog života.
3. Razgovarajte tijekom vožnje
Vožnja automobilom ili javnim prijevozom može biti odlična prilika za razgovor, pjevanje i učenje novih riječi. Stručnjakinja preporučuje roditeljima da tijekom vožnje razgovaraju s djecom o tome kamo idu, što vide kroz prozor ili kako se osjećaju.
Jedan od najjednostavnijih načina za razvoj jezika, kaže Martinez, jest slušanje glazbe.
“Jednostavan izbor koju pjesmicu želi slušati daje djetetu priliku da bira, sluša riječi pjesme i pokušava pjevati”, kaže ona. Dodaje kako njezina obitelj često sluša edukativne dječje playliste koje kombiniraju glazbu i razvoj jezika.
4. Iskoristite vrijeme obroka
Iako su obroci često kaotični, mogu biti odlična prilika za razvoj komunikacijskih vještina. Martinez preporučuje da roditelji tijekom jela imenuju hranu, pribor za jelo i predmete koje dijete koristi.
Jedna od aktivnosti koju posebno preporučuje je igra “Gdje je…?”.
“Kada pitam sina ‘Gdje je tvoja šalica?’, koristim izražajne geste i mimiku. Kada pokuša imitirati moje pokrete ili riječi, zajedno slavimo taj trenutak”, objašnjava. Takve aktivnosti djeci pomažu povezati riječi s konkretnim predmetima i situacijama.
5. Ponašanje i emocije također su komunikacija
Martinez naglašava kako mala djeca često izražavaju svoje potrebe kroz ponašanje i emocije jer još nemaju dovoljno razvijen govor.
“Sljedeći put kada dijete dobije ispad bijesa, duboko udahnite, spustite se na njegovu razinu i pokušajte otkriti što vam želi poručiti”, savjetuje.
Dodaje kako roditelji mogu zajedno s djetetom osmisliti jednostavnu riječ ili gestu kojom će pokazati da je tužno, ljuto ili frustrirano. “To može pomoći djetetu da lakše izrazi emocije, ali i spriječiti neke buduće tantrume”, ističe.
6. Slavite male uspjehe
Stručnjakinja podsjeća roditelje da ne očekuju od sebe savršenstvo i da svako dijete napreduje vlastitim tempom. “Počnite s malim ciljevima i gradite na uspjesima koje ostvarujete vi i vaše dijete”, kaže Martinez.
Savjetuje roditeljima da iskoriste kratke svakodnevne trenutke za razgovor i učenje, primjerice tijekom šetnje, vožnje ili odlaska u vrtić.
Kada potražiti stručnu pomoć?
Martinez ističe kako roditelji najbolje poznaju svoje dijete te da bi trebali potražiti savjet stručnjaka ako imaju bilo kakve nedoumice. “Rana intervencija vrlo je važna i pristup ‘pričekajmo pa ćemo vidjeti’ može dodatno povećati stres u obitelji”, upozorava.
Kao neke od ranih znakova na koje roditelji trebaju obratiti pozornost navodi izostanak osmijeha i interakcije s okolinom, slabo glasanje ili korištenje vrlo malo zvukova i gesti do devetog mjeseca života.