bole više nego što mislite

3 najgore rečenice koje roditelji govore djeci: Trajno će im narušiti samopouzdanje

Naravno, nijedan roditelj nije savršen i svi ponekad kažu nešto zbog čega kasnije požale. Dobra je vijest da se pogreške mogu ispraviti.
Foto: Shutterstock

Riječi koje dijete čuje od roditelja često ostaju s njim mnogo dulje nego što odrasli mogu pretpostaviti. Dok roditelji neke rečenice izgovore u trenutku ljutnje, umora ili nemoći, dijete ih ne doživljava kao prolaznu opasku, već kao poruku o tome koliko vrijedi, što smije osjećati i je li dovoljno dobro.

Roditelji su prve osobe od kojih dijete uči kako gledati na sebe. Njihove riječi postaju unutarnji glas koji dijete nosi sa sobom i kasnije u životu - u školi, prijateljstvima, partnerskim odnosima i na poslu. Upravo zato određene rečenice mogu ostaviti dubok trag i narušiti djetetovo samopouzdanje.

Naravno, nijedan roditelj nije savršen i svi ponekad kažu nešto zbog čega kasnije požale. Dobra je vijest da se pogreške mogu ispraviti - isprika, razgovor i pokazivanje ljubavi mogu pomoći djetetu da shvati kako jedna izgovorena rečenica ne određuje njegovu vrijednost.

Foto: Shutterstock

Ipak, postoje poruke koje bi trebalo izbjegavati jer mogu ozbiljno narušiti djetetovu sliku o sebi.

'Zašto nisi kao tvoj brat/sestra ili druga djeca?'

Uspoređivanje je jedna od najčešćih pogrešaka koje roditelji rade, često s namjerom da motiviraju dijete. No dijete ovu rečenicu rijetko doživljava kao poticaj. Mnogo češće je čuje kao poruku: 'Nisi dovoljno dobar takav kakav jesi.'

Kada roditelj stalno ističe uspjehe drugog djeteta, susjedovog djeteta ili školskog prijatelja, dijete može početi vjerovati da ljubav i prihvaćanje mora zaslužiti. Umjesto da razvija vlastite talente i interese, neprestano će pokušavati dosegnuti tuđe standarde.

Foto: Unsplash

Posebno je bolno kada se usporedbe odnose na osobine koje dijete teško može promijeniti – izgled, temperament, brzinu učenja ili način na koji izražava emocije.

Svako dijete razvija se svojim tempom. Jedno će biti izvrsno u matematici, drugo u sportu, treće u umjetnosti, komunikaciji ili rješavanju problema. Kada roditelj prepoznaje i cijeni ono što dijete jest, ono razvija zdrav osjećaj vlastite vrijednosti.

Umjesto uspoređivanja, korisnije je reći: 'Vidim da se trudiš. Hajdemo zajedno pronaći način da budeš još bolji.'

Foto: Shutterstock

'Ništa ne radiš kako treba'

Ova rečenica djetetu ne govori ništa o konkretnom ponašanju koje bi trebalo promijeniti, nego napada njegovu osobnost.

Velika je razlika između rečenica: 'Nisi pospremio sobu, hajde to učini sada' i 'Ti nikad ništa ne radiš kako treba.'

U drugom slučaju dijete ne dobiva informaciju što može popraviti, nego zaključuje da je ono samo 'problem'.

S vremenom ovakve poruke mogu dovesti do straha od pogreške. Dijete može početi izbjegavati nove izazove jer se boji neuspjeha i kritike. Umjesto da razmišlja: 'Pogriješio sam, mogu pokušati ponovno', može razviti uvjerenje: 'Nisam dovoljno sposoban.'

Samopouzdanje se ne gradi tako da dijete nikada ne griješi, nego tako da zna kako pogreške ne umanjuju njegovu vrijednost. Bolji pristup je usmjeriti pažnju na postupak, a ne na dijete: 'Ovo sada nije ispalo najbolje, ali možemo pokušati drugačije.'

Foto: Shutterstock

'Sram te bilo'

Mnogi roditelji ovu rečenicu izgovore kada žele da dijete shvati kako je učinilo nešto pogrešno. No problem je u tome što dijete često ne razlikuje osjećaj srama zbog postupka od osjećaja da je ono samo loše.

Ako često sluša riječi 'Sram te bilo', dijete može početi povezivati ljubav i prihvaćanje sa savršenim ponašanjem. Umjesto da razumije posljedice svojih postupaka, može razviti osjećaj krivnje i manje vrijednosti.

Posebno je teško kada se ova rečenica izgovara pred drugima. Tada dijete ne osjeća samo da je pogriješilo, nego i da je poniženo.

Mnogo je zdravije objasniti posljedice ponašanja: 'To što si učinio nije bilo u redu jer je nekoga povrijedilo. Hajdemo vidjeti kako to možeš ispraviti.'

Foto: Shutterstock

Riječi koje grade dijete ostaju zauvijek

Djeci nisu potrebni roditelji koji nikada ne griješe. Potrebni su im roditelji koji znaju priznati pogrešku, saslušati ih i pokazati ljubav čak i kada postavljaju granice, piše Stil.

Umjesto kritika koje narušavaju samopouzdanje, dijete bi što češće trebalo čuti poruke poput:

'Volim te i kada pogriješiš.'
'Vjerujem u tebe.'
'Tvoj trud mi je važan.'
'Nije problem ako ne uspiješ iz prvog pokušaja.'
'Ponosan/Ponosna sam na tebe.'