Upale uha jedna su od najčešćih dječjih infekcija i razlog zbog kojeg roditelji često završavaju u ordinaciji pedijatra. Iako se u većini slučajeva radi o prolaznom stanju, bol, povišena temperatura i nemir kod djeteta mogu biti vrlo izraženi, a odluka o liječenju nije uvijek jednostavna.
O tome zašto su mala djeca posebno sklona upalama uha, kada su potrebni antibiotici te kakvu ulogu imaju pneumokok i krajnici, razgovarali smo s dr. sc. Lornom Stemberger Marić, spec. pedijatrijske infektologije iz Klinike za infektivne bolesti “Dr. Fran Mihaljević”.
"Akutna upala srednjeg uha jedna je od najčešćih bolesti u dječjoj dobi i dosta čest razlog posjeta liječniku. Do treće godine života oko 60-80% djece preboli barem jednu epizodu, dok 30-40% djece ima ponavljane upale. Najveća učestalost bilježi se između 6. i 24. mjeseca života, a nakon pete godine značajno opada", kaže liječnica te objašnjava da je povećana učestalost u najmlađoj dobi ponajprije posljedica anatomskih osobitosti Eustahijeve tube. U male djece ona je kraća, šira i položena horizontalnije nego u starije djece i odraslih, što olakšava prijenos sekreta i mikroorganizama iz nazofarinksa u srednje uho.
Dodaje da je dodatni čimbenik nezrelost imunološkog sustava, zbog čega djeca imaju slabiji lokalni i sistemski obrambeni odgovor, osobito u smislu produkcije specifičnih protutijela i mukozne imunosti. U ovoj dobi česte su i respiratorne virusne infekcije koje uzrokuju edem sluznice i disfunkciju te Eustahijeve tube, čime se stvaraju uvjeti za razvoj bakterijske superinfekcije srednjeg uha. Važnu ulogu imaju i tzv. adenoidi (faringealna tonzila ili tzv. “treća mandula”), koji su u male djece relativno veliki te mogu mehanički ometati funkciju Eustahijeve tube i predstavljati rezervoar patogenih bakterija.
Dr. Stemberger Marić nadodaje da na učestalost dodatno utječu okolišni čimbenici poput boravka u kolektivima, izloženosti duhanskom dimu i slično.
"Dodatni otežavajući faktor je što mala djeca često ne znaju adekvatno "puhati nos" pa ta kongestija dodatno podržava otečenost i disfunkciju tube. Čišćenje nosa može smanjiti rizik, ali samo po sebi ne sprječava sigurno nastanak upale srednjeg uha. Redovitim uklanjanjem sekreta iz nosa i nazofarinksa poboljšava se prohodnost Eustahijeve tube i smanjuje se zadržavanje sekreta koji može biti podloga za razvoj infekcije. To je osobito važno tijekom respiratorne virusne infekcije, kada je funkcija tube već narušena", pojašnjava.
Kako prepoznati upalu uha?
Početak upale srednjeg uha kod male djece često je neupadljiv i lako se previdi, pogotovo jer se inicijalno većina prezentira s respiratornom infekcijom.
"Rani znakovi poput razdražljivosti, slabijeg spavanja, apetita ili povremenog diranja uha, osobito ako nema povišene temperature, su često teško zamjetni. Bolovi u uhu su nespecifični simptom kod male djece, prvo jer ne znaju definirati što ih točno boli, a djeca zbog febriliteta često dobivaju i antipiretike koji su ujedno i analgetici pa ih nekad zbog toga ni ne javljaju bol!", ističe liječnica te naglašava da ono što liječnici vide pregledom uha otoskopom kao “upalu uha” može biti i otitis samo u sklopu virusne respiratorne infekcije, naime, nisu sve upale uha bakterijske.
"Ako govorimo o bakterijskom otitisu, bolest se najčešće razvija tijekom ili neposredno nakon respiratorne virusne infekcije, kada nakon početnog poboljšanja dolazi do ponovnog pogoršanja općeg stanja djeteta. Tada se postupno javljaju jasniji simptomi poput boli u uhu, povišene temperature i izraženijeg nemira. Ako dođe do spontane perforacije bubnjića, nekad se primijeti gnojni iscjedak u vanjskom zvukovodu.", kaže.
Također, streptococcus pneumoniae (tj. pneumokok) je uz Hemophilus influenzae (i rjeđe Moraxellu cattharalis ili S.pyogenes) vodeći uzročnik akutne upale srednjeg uha, osobito u težim i kompliciranim oblicima bolesti. "Uvođenjem pneumokoknih konjugiranih cjepiva, najprije PCV10 i PCV13, a danas i PCV15 te PCV20, nije samo smanjilo učestalost otitisa, nego je posebno utjecalo na smanjenje težih i kompliciranih oblika, uz kontinuiranu evoluciju epidemiologije koja prati proširenje serotipske pokrivenosti cjepiva", kaže dječja infektologinja.
Antibiotici ili praćenje stanja?
Kod akutne upale srednjeg uha danas se u većini smjernica primjenjuje pristup “čekanje i praćenje” (engl. watchful waiting), jer velik dio infekcija prolazi spontano, kaže dječja infektologinja.
"Kada se može “čekati i pratiti” - ako je dijete starije od 6 mjeseci, u dobrom je općem stanju, ima blagu do umjerenu bol, nema visoku temperaturu, nema otoreje, upala je jednostrana ili blaga bilateralna. U tom slučaju se daje simptomatska terapija (analgetici uz čišćenje nosa radi održavanja prohodnosti tube), a dijete se prati 24-48 sati. Antibiotik se uvodi samo ako nema poboljšanja ili se stanje pogorša.", pojašnjava liječnica.
Naglašava i da se antibiotici uvode bez odgode kod djece mlađe od 6 mjeseci, ako postoji loše opće stanje ili visoka temperatura, umjerena do jaka bol, otoreja (perforacija bubnjića), bilateralni otitis kod djece do 2 godine, sumnja na komplikacije (npr. mastoiditis), kod imunokompromitirane djece ili uz postojanje kroničnih bolesti.
Zašto ovaj pristup? Većina akutnih otitisa, osobito virusno potaknutih, spontano se povuče, a antibiotici imaju ograničen učinak na bol u prvim danima, ali povećavaju rizik nuspojava i rezistencije.
Dr. sc. Stemberger Marić savjetuje što roditelji mogu učiniti kod kuće za ublažavanje boli i simptoma.
"Prvi i najvažniji korak su analgetici. Najčešće se koriste paracetamol ili ibuprofen u dozi prilagođenoj dobi i tjelesnoj težini, jer oni značajno smanjuju bol i poboljšavaju opće stanje, često i prije nego što antibiotik ima učinak. Djetetu može pomoći i povišen položaj glave tijekom spavanja, jer se time smanjuje tlak u srednjem uhu i olakšava nelagoda, osobito noću", kaže.
Ako je prisutna prehlada, liječnica kaže da je korisno redovito čišćenje nosa fiziološkom otopinom i, kod male djece, aspiracija sekreta, jer se time poboljšava funkcija Eustahijeve tube i ventilacija srednjeg uha.
Ponekad se mogu razmotriti i dekongestivi, no samo kratkotrajno, kao pomoć kod izraženog začepljenja nosa.
"Topli oblozi na uho mogu kod neke djece subjektivno ublažiti bol, iako učinak nije konzistentan. Važno je izbjegavati stavljanje kapi u uho bez pregleda liječnika, osobito ako postoji sumnja na perforaciju bubnjića, te ne koristiti “kućne” pripravke ili ulja.", ističe.
Kada je nužno odmah potražiti liječničku pomoć?
Infektologinja upozorava da liječničku pomoć kod sumnje na upalu srednjeg uha treba potražiti odmah u situacijama koje upućuju na težu bolest ili moguću komplikaciju.
"To je posebno važno ako je dijete lošeg općeg stanja, izrazito pospano, teško ga je razbuditi ili je neuobičajeno klonulo, jer to može upućivati na širu infekciju, a ne samo lokalnu upalu uha. Iscjedak iz uha (otoreja), osobito ako je praćen naglim poboljšanjem boli, može značiti perforaciju bubnjića. Također treba brzo reagirati ako se pojave znakovi moguće komplikacije, poput otoka, crvenila ili boli iza uha (sumnja na mastoiditis), izbočenja uške prema naprijed, izražene glavobolje, ukočenosti vrata ili neuroloških simptoma. Kod vrlo male djece (posebno dojenčadi), prag za pregled je niži - ako postoji uporni plač, odbijanje hranjenja ili nejasno pogoršanje ponašanja tijekom prehlade, preporučuje se pregled bez odgađanja.", naglašava.
Ugradnja cjevčica
Liječnica pojašnjava i da ovisi o tome koliko su česte ponavljajuće upale uha i kada se razmišlja o dodatnim postupcima, poput ugradnje cjevčica.
"Za definiciju rekurentnog otitisa najčešće se koristi kriterij od ≥ 3 epizode u 6 mjeseci ili ≥ 4 epizode u 12 mjeseci, uz barem jednu u zadnjih 6 mjeseci. O dodatnim postupcima, poput ugradnje ventilacijskih cjevčica (timpanostomskih cjevčica i cjevčica nakon miringotomije), razmišlja se kada dijete ima učestale, jasno dokumentirane epizode otitisa unatoč adekvatnom liječenju, postoji perzistentni izljev u srednjem uhu (otitis media s izljevom) koji traje ≥ 3 mjeseca uz utjecaj na sluh, postoje znakovi poremećaja sluha, govornog ili razvojno-jezičnog kašnjenja, kada su epizode teške, s izraženom boli koja ne reagira na analgetike, izrazito izbočenom timpaničnom membranom, visokom temperaturom ili komplikacijama (posebno kod mastoiditisa ili širenja infekcije u središnji živčani sustav kada se radi i hitna miringotomija).", zaključuje dr. Lorna Stemberger Marić.