U 22. sezoni serije Uvod u anatomiju, koja se trenutno prikazuje u SAD-u, jedna od likova, dr. Jo Wilson, shvatila je da simptomi koje je smatrala uobičajenima za kasnu trudnoću, posebno kod blizanaca - poput kratkog daha i umora - zapravo ukazuju na to da njezino srce teško funkcionira. Liječnici su ubrzo utvrdili da srčani mišić ne pumpa krv dovoljno učinkovito, što je znak rijetkog, ali ozbiljnog stanja zvanog peripartalna kardiomiopatija (PPCM).
PPCM je naglo slabljenje srca koje se razvija oko vremena poroda i povezano je s trudnoćom, objašnjava dr. Lili Barouch, kardiologinja i docentica medicine na Sveučilištu Johns Hopkins. “Pokreće ga kraj trudnoće,” pojašnjava.
Iako je priča iz serije izmišljena, majka iz Cincinnatija, Casey Gould, doživjela je ovo stanje u stvarnosti te je gotovo izgubila život kada je ušla u kardiogeni šok nakon hitnog carskog reza, piše Parents.
Iskustvo s peripartalnom kardiomiopatijom nakon poroda
Nakon 36 sati poroda, Gould je bila spremna roditi sina, kada se sjeća da joj je “postalo crno pred očima”.
“Sve oko mene imalo je sjenke, a nitko drugi to nije mogao vidjeti osim mene,” prisjeća se. “Osjetila sam užasan osjećaj straha u prsima. Uhvatila sam liječnika za ruku i rekla: ‘Umrijet ću. Ovo je to. Umirem.’”
Iako za to nije postojao očit razlog, jer vitalni znakovi su bili normalni, u tom trenutku srčani ritam njezinog sina pao je dovoljno da medicinski tim reagira i izvrši hitni carski rez.
Zbog slabe epiduralne anestezije, Gould je morala biti pod potpunom anestezijom, a njezin sin Archer rođen je zdrav. No kad se budila u postoperativnoj sobi, tada 33-godišnja majka shvatila je da ne može disati.
“Unutar minute ili dvije izgubili su svi moji vitalni znakovi,” kaže Gould. “Nisam imala kisik, srčani ritam ni krvni tlak. Pokušavali su i pokušavali, ali nisu mogli. Zvali su jedinicu intenzivne njege i kardiologiju, i tada sam kolabirala.”
Tada joj je dijagnosticiran PPCM.
“Moj liječnik je morao odlučiti hoću li trebati transplantaciju srca ili mogu pokušati s uređajem za privremenu mehaničku podršku srcu,” objašnjava Gould. “Odlučili su barem pokušati s tim uređajem, što je omogućilo mom srcu da odmori. Glavni dio oporavka bio je upravo to. Nakon toga stavili su me u medicinski induciranu komu da tijelo i srce odmore, a uređaj je obavljao svoj posao.”
Dva dana kasnije Gould se probudila, uređaj je uklonjen, a srce je moglo preuzeti funkciju. Nakon ovog iskustva, Gould se suočila s emocionalnim posljedicama i šokom dok je započinjala život kao nova majka koja je doživjela kardiogeni šok.
Simptomi peripartalne kardiomiopatije (PPCM)
“Peripartum kardiomiopatija javlja se kada se srčane komore prošire, a srčani mišić oslabi,” objašnjava dr. Randy Gould, kardiolog u Manhattan Cardiology, New York.
Simptomi PPCM-a često se preklapaju s uobičajenim simptomima trećeg tromjesečja trudnoće: kratki dah pri minimalnom naporu, otečenost gležnjeva i nogu, umor i palpitacije, kaže dr. Nieca Goldberg, certificirana kardiologinja iz New Yorka.
No, kako napominje dr. Barouch, važno je razlikovati normalne trudnoćne simptome od onih koji su pretjerani.
Ozbiljan kratki dah, poput onog kada ne možete hodati po sobi, nije normalan.
Kratki dah dok ležite na boku, kašalj praćen nedostatkom zraka, nagla otečenost i brz, alarmantan porast težine također su crveni alarmi.
Gould, koja je imala inače zdravu trudnoću, prisjeća se da je u posljednjem mjesecu dobila 9 kilograma, što je sada pripisala oteklinama izazvanima otkazivanjem srca.
Faktori rizika
PPCM nije česta i javlja se u otprilike 1 od 1000 do 1 od 4000 trudnoća u SAD-u. Dok stručnjaci nisu sigurni što točno izaziva PPCM, dr. Barouch ističe neke faktore rizika:
- hormonalne promjene u trudnoći
- prethodne trudnoće
- višeplodna trudnoća (blizanci ili više)
- afroameričke majke imaju veći rizik
Genetski markeri mogu povećati rizik, no to ne znači nužno da će osoba razviti stanje. Također, visokorizična trudnoća (dijabetes, starija dob, druge bolesti) ne znači veći rizik za PPCM, naglašava dr. Barouch. Najveći rizik postoji ako je žena već imala PPCM u prethodnoj trudnoći.
Što učiniti ako sumnjate na PPCM
Simptomi se često preklapaju s uobičajenim simptomima trudnoće, pa je važno samozagovaranje i praćenje vlastitog tijela.
“Ako osjećate da su simptomi ozbiljniji nego što je normalno ili se brzo pogoršavaju, recite to svom liječniku,” savjetuje dr. Barouch.
Preporučuje se:
- provjeriti je li dobivanje težine normalno ili uzrokovano oteklinama
- zatražiti test krvi za BNP (marker zatajenja srca)
- napraviti ehokardiogram za potvrdu dijagnoze
Rana dijagnoza omogućuje liječenje lijekovima (diuretici za oticanje, beta-blokatori za opuštanje srca i poboljšanje funkcije). Više od 50% žena s pravovremenim liječenjem vraća funkciju srca u normalu.
Preporučuje li se trudnoća nakon PPCM-a?
Nakon svog iskustva, Gould se suočila s emocionalnim i mentalnim posljedicama traumatičnog poroda, što pogađa jednu od tri žene. Počela je ići na terapiju dva do tri mjeseca nakon poroda, što joj je pomoglo da se nosi s tjeskobom i osjećajem krivnje, iako nije bila njezina krivnja.
Iako su ona i njezin suprug prvotno planirali još djece, liječnici su joj savjetovali da ne zatrudni ponovno, jer bi to značajno povećalo rizik za srce.
Dijeljenje svog iskustva pomoglo joj je i emocionalno, a dr. Barouch naglašava: “Ako nešto ne izgleda normalno, obratite se liječniku i ne bojte se postaviti pitanja - možda je riječ o PPCM-u, a ne samo o simptomima trudnoće. Nema ništa loše u traženju testiranja ili savjeta.”