Koliko često ste se zapitali “Jesam li dobra majka svojoj djeci?” Definicija “dobre mame” danas je prilično nerealna, prije bismo rekli da je riječ o superwoman, a ne o osobi koja je rođena, odrasla i živi na ovoj planeti.
Definicija "dobre mame" glasi: majka koja uvijek stavlja svoju djecu na prvo mjesto, osoba s beskrajnjim strpljenjem i tolerancijom, žena koja uvijek bira organske namirnice i priprema zdrave obroke, ali, naravno, u granicama dopuštenog kućnog budžeta; žena koja također radi, ali nikada ne stavlja karijeru na prvo mjesto, iznad obitelji, nadljudsko biće koje žrtvuje odmor i san za svaku potrebu svoje djece, osoba koja djeci pomaže u učenju i rješavanju školskih zadaća, ali i radi da bi platila račune, žena koja je u potpunosti spremna na žrtvu… da bi njezinoj obitelji bilo bolje.
Majke su osobe sa svojim potrebama, osjećajima, snovima, slabostima i osobnim borbama. One mogu biti snažne i boriti se s dnevnim izazovima, ali one nisu superbića.
Ono što "loše mame" trebaju:
1. Vrijeme za druženje s prijateljicama: čovjek je društveno biće, a kvalitetna prijateljstva su presudna za održavanje mentalnog zdravlja. Odvojite barem 2 sata tjedno da se nađete s prijateljicama, opušteno razgovarate, odete u kino, šetnju. Održavajte svoja prijateljstva živima!
2. Vrijeme za hobije i sport: sigurno imate stvari koje vas zanimaju, možda već duže vremena želite upisati fitnes, otići u školu glume, slikati... Hobiji su važni za vašu samorealizaciju, da spoznate sebe, da uvidite svoju vrijednost.
3. Vrijeme za brigu o svome tijelu: da, važno je da se osjećate dobro u svome tijelu. Možda vam je potrebna masaža, možda vas opušta odlazak frizeru... Učinite to!
4. Vrijeme da ne rade baš NIŠTA: postoje i oni dani kad stvarno ne možete ništa, samo želite zavući se pod dekicu i gledati neki film ili seriju, ili jednostavno gledati u prazno. Možete i to!
Kakvu lažnu sliku svijeta dajemo svojoj djeci ako od njih skrivamo svoje slabosti i trudimo se biti savršene majke? Izlažemo ih pritisku da i ona moraju biti savršena.
Biti “loša mama” (stavljeno u navodnike jer doista nije riječ ni o čemu lošem) znači prihvatiti svoju ljudskost i pokazati sIabosti, a jedino nam kultura u kojoj smo odrasli nameće stav da je to doista “loše”. Majke su ljudska bića koja se mogu uzrujati, doći do svojih granica, osobe koje trebaju pomoć i vrijeme za sebe. I ništa od toga nije LOŠE. (Da budemo jasni, nije riječ o zanemarivanju ili zlostavljanju djece, nego samo o nesavršenosti).
Ako prihvatimo svoje nesavršenosti, uzmemo nekad "slobodan dan", ako ne reagiramo uvijek “kako kažu knjige”, ako pokušamo namiriti svoje potrebe, bavimo se svojim hobijima, pronalazimo sebe i izvan majčinstva – oslobađamo svoj puni potencijal i svojoj smo djeci najbolji primjer samorealizacije. Tek tada dopuštamo svojoj djeci da i ona ne budu savršena, da otvoreno govore o svojim osjećajima, slabostima i potrebama. Jednom riječju, učimo ih da postanu zdrave osobe, samosvjesne i sigurne u sebe.
Tekst: S. M
Foto: Profimedia