Filmovi Yorgosa Lanthimosa rijetko koga ostavljaju ravnodušnim – ili ih obožavate, ili ih ne možete smisliti. No bez obzira na to u koji se tabor svrstali, mnogi će se složiti s tvrdnjom da su filmovi koje režira prepoznatljivo njegovi te da u njima često ne znate što vas očekuje nakon što se ugase svjetla u kinodvorani.
Lanthimosov zasad posljednji film Bugonia nije iznimka. To je priča o dvojici teoretičara zavjere – Teddyju Getzu i njegovu bratiću Donu, koji otimaju Michelle Fuller, direktoricu farmaceutske korporacije, pod sumnjom da je izvidnica izvanzemaljske rase Andromedaca pristiglih na Zemlju s ciljem kolonizacije i uništavanja njezinih resursa.
Lanthimosovi svjetovi na prvi su pogled slični našem, no okvir koji ih okružuje kao da je nakrivljen, njihovi temelji iščašeni su iz temelja, a odnosi likova prema drugima, svijetu i samima sebi asinkroni su i aritmični. Riječ je o pristupu koji Lanthimos sustavno provodi u svojim eksperimentalijim ostvarenjima, kao što su Očnjak (2009) i Kinds of Kindness (2024), pa do od šire publike prihvaćenijih Miljenice (2018) i Ubogih stvorenja (2023). U svakom od tih filmova razigrano i originalno istražuje sustave autoriteta, moći i manipulacije koji ravnaju međuljudskim odnosima.
Bugonia je specifična jer se Lanthimos ovdje prvi put otvoreno uhvatio u koštac s Zeitgeistom, stanjem duha suvremene civilizacije. To se posebice odnosi na osjećaj tjeskobe koju mnogi osjećaju pred silnicama koje oblikuju današnju stvarnost: nepremostivim klasnim razlikama, ideološkoj podijeljenosti i nemogućnosti dijaloga, nepovjerenjem u medije, informacije i činjenice, a sve pod Damoklovim mačem ekološke, ratne i tehnološke apokalipse. „Mi ne upravljamo ovim brodom,“ reći će Teddy, „nego oni“. Bugonia je komedija apsurda o bespomoćnosti u suvremenom svijetu, o očajničkom pokušaju pronalaženja smisla u dezorijentirajućem kaosu i elegija o mogućnosti (ili izvjesnosti) samouništenja.
Ciklus Bugonia: Fusnote podijeljen je u četiri manje cjeline, sastavljen od filmova koji se tematski podudaraju. Uključuje Spasimo zeleni planet!, južnokorejski film Janga Joon-hwana, čiji je Bugonia remake, kao i niz drugih naslova koji u različitim žanrovskim i kulturološkim kontekstima istražuju teme nepremostivog društvenog jaza, zarobljenosti u informacijskom mjehuriću, težnju za temeljitom obnovom svijeta, ali i sirenski pjev (auto)destrukcije.