Godine 1963. Gloria Steinem imala je 28 godina i radila je kao novinarka. Pod lažnim imenom Marie Ochs zaposlila se u njujorškom Playboy Clubu kako bi istražila kako doista izgleda život žena koje rade kao Playboyeve zečice. Jedanaest dana provela je iza kulisa kluba, radeći različite poslove i bilježeći ono što je vidjela. Rezultat je bila reportaža A Bunny's Tale, objavljena u časopisu Show.
Put prema feminizmu
Priča je privukla golemu pažnju jer je pokazala sasvim drugu stranu percepcije Playboyeva glamura. Iza zečjih ušiju i repića, uskih kostima i osmijeha za goste stajali su slabo plaćen posao, stroga pravila izgleda, seksualno uznemiravanje i objektivizacija žena.
Steinem je zaronila u ono što se događalo iza kulisa, no upravo joj je ta priča neko vrijeme otežavala put prema ozbiljnom novinarstvu. Kasnije je govorila da je zbog teksta bila ismijavana i da je ljudima bilo teško odvojiti novinarku od žene koja je nosila kostim zečice. Ipak, reportaža je imala velik odjek i postala jedan od prvih važnih trenutaka u karijeri žene koja će desetljećima kasnije biti smatrana jednom od najvažnijih figura američkog feminizma, u životu danas feminističke ikone, koja je preminula 2. rujna 2026. u 92. godini života.
Njezin put prema feminizmu nije se dogodio preko noći. Krajem 60-ih počela je sve intenzivnije pisati o ženskim pravima, a 1969. javno je govorila o vlastitom iskustvu pobačaja. U godinama koje su slijedile Steinem je postala jedna od najprepoznatljivijih figura američkog ženskog pokreta.
Više od magazina
Godine 1971. pokrenula je Ms. magazin s drugim feminističkim novinarkama. Ideja je bila jednostavna, ali u to vrijeme radikalna, pokrenuti nacionalni časopis koji će žene tretirati kao ljude sa širokim rasponom interesa, a ne samo kao potrošačice kojima treba govoriti što kuhati, kako izgledati i kako biti „bolja” supruga. Prvi probni broj prodan je u 300.000 primjeraka u samo osam dana.
Ms. je ubrzo postao puno više od časopisa. Otvarao je teme koje su tada tek počele ulaziti u mainstream – reproduktivna prava, seksualno uznemiravanje, nasilje nad ženama, nejednake plaće i političku participaciju žena. Steinem je istodobno sudjelovala u osnivanju organizacija poput National Women's Political Caucus i Ms. Foundation for Women, čime je njezin rad prerastao novinarstvo i postao dio šireg društvenog i političkog djelovanja.
Njezine izjave često su bile jednako prepoznatljive kao i njezin javni imidž. „Ne agoniziraj. Organiziraj”, jedna je od njezinih najpoznatijih poruka, dok je za vlastitu generaciju i promjene koje je pokret donio znala reći: „Žene su možda jedina skupina koja s godinama postaje sve radikalnija.”
Od kreditne kartice do vlastite fondacije
Razmjeri promjena za koje se Steinem desetljećima zalagala danas su možda najvidljiviji u stvarima koje uzimamo zdravo za gotovo. Žene su u Americi nekoć nailazile na prepreke pri dobivanju kreditnih kartica i kredita bez muškog supotpisnika, mogle su izgubiti posao usprkos trudnoći, a pristup kontracepciji i pobačaju bio je ozbiljno ograničen. Steinem je bila jedna od najprepoznatljivijih osoba pokreta koji je te nejednakosti učinio javnim i politički važnim pitanjima.
Njezin se rad protezao od financijske neovisnosti i ravnopravnosti na radnom mjestu do reproduktivnih prava i veće zastupljenosti žena u politici, a kroz Ms. Foundation for Women počela je financirati projekte i organizacije posvećene ženama i djevojkama. Zato je njezino nasljeđe teško svesti na jednu kampanju ili jedan zakon. Steinem je desetljećima stvarala platforme, organizacije i prostor u kojem su se problemi žena mogli pretvoriti u političke zahtjeve, i konkretne promjene.
Nasljeđe koje ostaje
Njezina karijera nije prošla bez kritika i kontroverzi, no teško je osporiti njezin utjecaj. Više od pola stoljeća Steinem je koristila novinarstvo, javni prostor i vlastitu slavu kako bi teme o kojima se nekoć šutjelo učinila dijelom mainstream razgovora. Godine 2013. dobila je Predsjedničku medalju slobode, najviše američko civilno odličje.
Njezin krug suradnica i prijateljica s vremenom se širio na žene iz politike, kulture i aktivizma, među kojima su bile Jane Fonda, Hillary Clinton, Alice Walker, Angela Davis i brojna druga poznata i utjecajna imena. Steinem je pritom inzistirala da se snaga pokreta ne pripisuje jednoj osobi već generacijama žena koje su zajedno mijenjale Ameriku.
Možda je zato najzanimljiviji detalj njezine biografije upravo početak. Žena koja je 1963. obukla kostim zečice kako bi napisala novinarsku priču nije mogla znati da će njezino ime nekoliko desetljeća kasnije postati gotovo sinonim za američki feminizam.
Njezina najveća ostavština nije samo u knjigama koje je napisala, organizacijama koje je pokrenula ili naslovnicama na kojima se pojavila, već i u tome što je pokazala da novinarstvo može biti više od osvrta na svijet koji nas okružuje,može biti prostor koji ga reflektira, propituje i, ponekad, mijenja.