Yayoi Kusama preminula je 14. kolovoza u Tokiju, a vijest o njezinoj smrti njezin je studio objavio je danas. Iza nje ostaje više od sedam desetljeća umjetničkog rada tijekom kojih je od vlastitih iskustava, opsesija i halucinacija stvorila potpuno jedinstven vizualni jezik.
Rođena u Japanu 1929., Kusama je još kao djevojčica počela doživljavati halucinacije, govorila je o cvijeću koje razgovara s njom i mrežama koje prekrivaju cijeli prostor. Ponavljanje, točke i beskonačne mreže postali su njezin način da te vizije pretvori u umjetnost. Ideja self-obliterationa, odnosno gubitka pojedinca u beskonačnosti, provlačila se kroz njezin rad desetljećima, a najpoznatije ju je utjelovila u kultnim Infinity Mirror Rooms.
Put uspjeha
Kusama je pritom uvijek bila više od umjetnice. Bila je pionirka koja je još 60-ih propitivala seksualnost, kapitalizam, ego i samu umjetničku industriju. Njezina instalacija Narcissus Garden na Venecijanskom bijenalu 1966., sastavljena od 1500 zrcalnih kugli, bila je jednako umjetnički rad koliko i provokacija upućena svijetu umjetnosti.
Njezin je put do priznanja, međutim, bio sve samo ne pravocrtan. Nakon povratka u Japan početkom 70-ih, Kusama se 1977. dobrovoljno smjestila u psihijatrijsku bolnicu u Tokiju. Ondje je ostala živjeti, dok je danju odlazila u svoj studio u blizini i nastavila raditi. Nije prestala stvarati. Upravo suprotno, umjetnost je za nju postala životna struktura, način preživljavanja i prostor u kojem je mogla nastaviti istraživati vlastite opsesije.
Izložbe i priznanja
Možda je zato njezin najveći uspjeh došao tako kasno. Nakon desetljeća u kojima je bila marginalizirana ili gotovo zaboravljena, Kusama je od 90-ih ponovno postala središnja figura međunarodne umjetničke scene. Uslijedile su velike retrospektive u institucijama poput MoMA-e i Tate Moderna, nastupi na Venecijanskom bijenalu i izložbe koje su privlačile publiku kakvu suvremena umjetnost rijetko uspijeva dosegnuti.
Sjećate li se suradnje s Louis Vuittonom?
No njezin utjecaj danas možda najbolje vidimo u modi. Kusamin prepoznatljiv svijet postao je inspiracija i materijal za suradnje s velikim dizajnerskim kućama. Najpoznatija je ona s Louis Vuittonom, s kojim je surađivala na kolekcijama 2012. i ponovno 2023., pretvarajući svoje točkice, bundeve i tako tipične motive u torbe, odjeću i modne dodatke. Time je dodatno pokazala koliko suvremena umjetnost može živjeti izvan muzeja, povezivati višeslojne definicije umjetnosti.
Upravo je to možda najveća ostavština Yayoi Kusame. Uspjela je spojiti ono što se naizgled ne spaja, osobnu zdravstvenu cjeloživotnu situaciju i umjetnički doživljaj, avangardu i pop-kulturu, galeriju i društvene mreže, umjetnost i modu. Njezine instalacije postale su globalni fenomen, a njezin crveni bob i točkice gotovo jednako prepoznatljivi kao njezina djela.
Kusama je cijeli život provela kao autsajderica, čak i kada je postala jedna od najpoznatijih umjetnica na svijetu. „Ne mogu zamisliti kako će me klasificirati nakon moje smrti”, rekla je jednom. „Dobro je biti autsajder.”
Na kraju je postala jedna od najpoznatijih umjetnica na svijetu, i dokaz da najosobniji umjetnički jezik ponekad može postati univerzalan.
