Simone Rocha voli priče. Toliko da je teško zamisliti njezinu reviju bez osjećaja da smo zakoračili u neki paralelni svijet u kojem odjeća ima vlastitu prošlost, karakter i emocionalnu težinu. No za kolekciju proljeće/ljeto 2027., predstavljenu u sklopu Tjedna mode u Londonu, dizajnerica je, pomalo neočekivano, odlučila priču svesti na jednu jedinu ideju. I upravo je zato ova revija djelovala posebno.
Njezina polazišna točka bio je Caravaggiov The Taking of Christ, djelo nastalo početkom 17. stoljeća koje je desetljećima bilo smatrano izgubljenim. Godine 1990. ponovno je pronađeno u blagovaonici jedne isusovačke rezidencije u Dublinu, gdje je više od pola stoljeća visjelo pogrešno atribuirano. Ta gotovo nevjerojatna priča o nečemu iznimnom što se nalazi pred očima, ali ga nitko ne prepoznaje, postala je temelj Rochine nove kolekcije.
Mjesto revije nije moglo biti zanimljivije. Old Bailey, londonski središnji kazneni sud, Rocha je već koristila za svoje proljetne kolekcije, a njegov strogi, institucionalni karakter ponovno je postao kontrapunkt odjeći koja je bila sve samo ne stroga. I baš je u tom sudaru nastao jedan od najzanimljivijih trenutaka kolekcije: romantika je djelovala gotovo kao uljez u prostoru koji joj ne pripada.
Na pistu su izlazile haljine u dubokim tonovima plave, crne, crvene i ljubičaste, s raskošnim ručno oblikovanim ružama oko vrata. Cvijet, jedan od prepoznatljivih motiva ove dizajnerice, ni ovaj put nije bio tek dekoracija. Pojavljivao se na koži, jaknama, kapuljačama i ovratnicima, često u neočekivanim kombinacijama s komadima koji pripadaju sasvim svakodnevnom ormaru.
Crvena Harrington jakna dobila je raskošni cvjetni ovratnik, dok su praktični anoraci postali gotovo skulpturalni zahvaljujući ručno izrađenim detaljima. I upravo je to ono što Simone Rocha radi najbolje, uzima ono što očekujemo od ženstvenosti i malo ga začini. Njezine haljine nikada nisu samo lijepe. Mogu biti nježne, ali istodobno pomalo nemirne, raskošne, ali nesavršene, romantične, ali nikada klasične.
Ove sezone taj je kontrast bio posebno vidljiv. Ruže su se pojavile na koži i bomber jaknama, raskošne haljine izgledale su kao da su namjerno zgužvane, a svakodnevni komadi dobili su gotovo teatralnu dimenziju. Rezultat je možda jedna od njezinih najkoncentriranijih kolekcija posljednjih sezona. I dalje je tu sve ono po čemu prepoznajemo Simone Rochu, cvijeće, volumen, prozirnost, romantični detalji i gotovo djevojačka nježnost, ali ništa od toga nije djelovalo već viđeno.