Samo jednom si u životu svjež, nov, uzbudljiv... Nova cura u gradu... Ali teško je trajati - rekla nam je vlasnica fantastičnog vokala Ivana Vrdoljak Vanna. I u pravu je. A da njezina zvijezda i dalje sja potvrđuje spektakl u zagrebačkoj Areni koji će se održati ove subote, kao i znatiželjni prolaznici dok smo ispijale kavu na terasi kultne kavane na Trgu bana Jelačića.
Neki od njih zamolili su Vannu za autogram, zajedničku fotografiju - što im je ljubazno ispunila. Razgovarali smo o njezinih 30 godina na sceni, počecima koje je provela u kultnom bendu ET, preživljavanju u burnim estradnim vodama, pisanju pjesama, ljubavi sa suprugom Andrijom Vrdoljakom, djeci Luki i Jani, a otkrila nam je i svoju mangupsku stranu.
Nakon odgode, konačno 7. svibnja u zagrebačkoj Areni pripremate spektakl, koncert ‘Puna memorija’.
Mislim da je baš zgodan ovaj datum! Iako ne proučavam numerologiju, moram primijetiti da je koncert prve subote u svibnju, a jedina razlika u odnosu na početni datum u tome je što ćemo biti još bolji. Jako se veselimo, imam super ekipu s kojom već dugo radim. Novost će biti plesne atrakcije, plus videoprojekcije, jači zvuk, gudači... Kad je o plesu riječ, nisu mi u fokusu samo izvedbe brzih pjesama, nego i onih senzualnih, a hvala Bogu, imam i takvih pjesama.
Osim koncertne proslave vaših 30 godina karijere, tu je i nastup s Boytronicom iz benda ET.
Nas dvoje dugo nismo dijelili pozornicu.
Koliko dugo? Tko je prvi potencirao zajednički nastup?
Od 1997. godine. Već dugo postoji želja za zajedničkim pojavljivanjem, ali nikako se nije poklopila situacija. No sad jest. Mislim da je jako zgodno i lijepo kad već nešto slavim - podijeliti to s onima koji su također zaslužni za to.
A Electro Team je zaslužan za vaše početke?
Da, ali nisam nostalgičan tip. Slabo pamtim i ne brojim u životu ovo ili ono. Upravo ono što sam rekla - slavimo u prekrasnoj dvorani s puno ljudi i divan je osjećaj prisjetiti se i zahvaliti ljudima s kojima je sve počelo. Osim Boytronica, s nama će biti i Ilan Kabiljo koji me zapravo upoznao s bendom, s njim sam i počela snimati glazbu, pa sve do Zse Zse s kojom imam i dalje aktualan duet, a njime označavamo novo vrijeme. Mislim da je to smisao - napraviti presjek svega, ionako nisam netko tko je zapeo u određenom razdoblju. Ne volim to.
Zanimljivo, dosta glazbenika je nostalgično?
I prema sebi imam dosta surov stav - onaj tko živi u prošlosti, umire u sadašnjosti. A ja zbog volje za životom i činjenice da previše poštujem mlade ljude, a to su u prvom redu moja djeca, trebamo voljeti sadašnjost. Kad stalno odajemo dojam da nam je ono prije bilo draže, nismo korektni. Svaka generacija koristi svoje uspomene, vrijednosti, vrijeme. Stariji se imaju pravo čuditi novim generacijama, ali nemaju pravo to proglašavati nepovoljnim. Ionako će se djeca u novom svijetu bolje snaći od nas. Nisam ni ljubiteljica fraze ‘dobra stara vremena’. Najbolja su ona koja živiš jer jedino njih i imaš. Razumijem druge da se tako osjećaju, ali mi je krivo što su emocije ostavili negdje drugdje.
Kod vas zbilja vrijedi ona - nikad nije kasno?
Apsolutno! Imam prijateljice koje su to u ljubavi prošle i prolaze. Mislim da su to dobro isfurale, čak ako se u početku nije činilo tako. Pogotovo nakon što se s vremenom bolje upoznaš, posloženija si osoba i ne daješ pogrešne signale. Naravno da ima dana kada si depresivan i pomisliš da je sve uzaludno, ali treba iščitavati te sitne znakove koje ti život šalje i poručuje: ‘Lijepo je.’ Naravno, ako imamo sreću i ‘mali’ preduvjet da smo zdravi. Pogotovo kad pogledamo posljednje dvije pandemijske godine koje su mnogima utjecale na fizičko i mentalno zdravlje. Isprva smo svi bili iskreno empatični, ali kad se pojedincu mnogo toga lošeg nagomila, nema više priče o cvjetićima i zajedništvu. Ljudi postanu ogorčeni, pogotovo kad nešto gadno osjete na vlastitoj koži. Nije im do pozitive.
U osnovi smo sebični?
Jesmo, da. To je brutalna istina. Ljudi često zatomljen osjećaj sebičnosti kompenziraju nekakvim altruizmom, i to je u redu. Važno je nikome ne štetiti. Svi imamo bolje i loše manifestacije sebe. A to dobročinstvo od jutra dio mraka, ne znam baš...
Dok ste bili u ET-ju, bend je bio jako popularan i tražen, nizao hitove, osvajao nagrade, a vi ste postali jedan od naših najboljih ženskih vokala, što vrijedi i danas. Bend je poslije vas imao još nekoliko pjevačica, kao i javnih svađa, optužbi...
Ovaj drugi dio ne bih komentirala, a što se tiče mog odnosa s dečkima iz benda - odličan je! Kad si mlad i dogodi ti se uspjeh, misliš da na to imaš pravo. A kad ostaneš bez toga, ima i gorčine. Znali smo si nešto zamjerati, ali život te demantira. U ono vrijeme potrošili smo međusobnu energiju, što je također dio života, a sad se s odmakom silno veselimo ponovnom druženju. Ništa si ne zamjeramo, prošlo je mnogo vremena, život je prema svima i darežljiv i nemilosrdan. Svi smo morali preživjeti i neka razočaranja, žrtvu, i uzaludnu žrtvu, veselje... U svemu tome važno je ne izgubiti volju za životom. A ja je imam podosta.
Nedavno ste primijetili kako na našoj estradi žene često znaju biti ljubomorne?
Svi mi grickamo istu torticu bili muško ili žensko, svejedno je. Istina, dečki su hrabriji, nametljiviji, ali nije to baš tako vani. Adele, Pink, Lady Gaga dobivaju sve bitke. Kod nas je i stvar mentaliteta. Ovdje je žena dugo bila netko tko nas zabavlja na pozornici, dok su dečki ubirali veći dio kolača. To se sad to mijenja jer ima novih hrabrih djevojaka koje ni dva posto ne šljive postavljene paradigme. Vjerujem da će toga biti još i više. U posljednje vrijeme dobivam mnogo podrške, ali osjetim i neki podsmijeh iza leđa, što mi je samo motivacija.
‘Izmiješane boje’, ‘Loš trenutak’, ‘Puna memorija’ - sve su to vaši noviji hitovi.
Producent Goran Kovačić od neprocjenjive mi je važnosti u tome, poklopili su se i karakter i znanje. Pisanje me toliko obuzima, iskreno je ovo što radim puno više fer. Izložila sam sebe, doduše, i prije sam pjevala izvrsne pjesme i nadam se da će mi ljudi i dalje ponuditi neku dobru. Da me se pogrešno ne shvati, netko je samo interpretator, i to je u redu, ali u ovoj fazi života važna mi je autentičnost, manje sviđam li se nekome. Sve je to u redu, ni pjesme ni ljudi ne moraju se svima sviđati.
Kažete da ste u baladama koje ste napisali izložili sebe, ali niste nostalgični. Kakvu ste emotivnost dali?
Osjećajna sam, ali se nisam srodila s patetikom. Ona mi uništava pravu emotivnost. To ne treba miješati. Štoviše, postoje ljudi koji imaju neku zadršku iz prve. Znaju što brane. Ima onih koji se razmeću s puno velikih riječi, fraza i afektacije. Nisam taj tip. Dolazim iz podneblja u kojem ljudi imaju mirnoću u prvom kontaktu. Da se razumijemo, jako volim ‘lude osobnosti’, ali patetika nema veze s emotivnošću, kao ni vulgarnost sa seksepilom. Običnost je jedno, mediokriteti drugo. Često uopćujemo takve stvari pa nerijetko stvaramo lažne junake.
Obožavate plesnu glazbu i, kako ste rekli, najradije biste izlazili s ljudima 30 godina mlađim od sebe, samo da vas hoće primiti u društvo?
Pitam Luku i Janu: “Gdje ste bili vani? Ima li tamo starijih ljudi?” Kažu da nema. Mislim da u Zagrebu i drugim mjestima imamo problem. Gdje može izići zrelija ekipa? Svijet konzumerizma stvoren je za ljude koji imaju novac, ne mislim na onu prvu lovu, ni onu što je tata dao. Već na onu ‘zdravu’ koja se troši bez grižnje savjesti. Toga ovdje nema. Imate bogate klince, i to je u redu, ali gdje su ljudi mojih godina koji se itekako znaju zabavljati?
Hoćete li ipak jednom izići s Janom i Lukom?
Ne! Oni imaju sjajno društvo... A možda ipak hoću. Ionako svaki vikend dobivam filmiće kako se netko zabavlja na moje pjesme pa se možda i pojavim na nekoj zabavi.
Hoćete li povesti i supruga Andriju?
U klub! Hoću, iako će se dosađivati.
Pleše li?
Ne, tu sam puno više na svome. Prošlo ga je partijanje u klubu, ali zato imamo naše gušte. Nema većeg veselja od dobre utakmice. Sport mi je fenomenalan!
Natjecateljskog ste duha?
Da, jako. Uspoređujem se. Mislim da ljudi nisu potpuno iskreni kad govore kako trebaš biti samo svoj i gledati sebe. U redu, ali treba biti svjestan gdje si u ovom svijetu i zašto si drukčiji od ostalih. U protivnom možeš misliti da si strašno poseban i ne vidjeti da takvi već postoje.
Krije li se iza te vaše fragilne i lijepe pojave jedan frajer?
Svi koji me malo bolje poznaju reći će da sam teški mangup. Zapravo, malo veći nego što ljudi misle. Inače ne bih preživjela u ovom poslu.
Koja je tajna dugog i sretnog braka?
Samo ljubav!
Očekivala sam od vas neki originalniji odgovor.
Nema ga. Ljubav je teško održati jer nestaje. Može nestati. Ako se i dalje volite, to je tajna. Ljubav je najveće postignuće koje možete dati i primiti. Govorim i o obitelji. A i nemam potrebu za boljim društvom od svoje obitelji. To su mi najljepše, najzanimljivije i najdraže osobe. Ipak, ne volim o tome puno govoriti. Zapravo, čuvam to za sebe.
Kći Jana pojavila se u vašem novom spotu. Što sina Luku zaokuplja? Na što im skrećete pozornost?
Moja djeca nisu impresionirana svijetom poznatih. Ne privlači ih to, ali pozdravljaju sudjelovanje u nečemu što im voli član obitelji i čemu je posvećen. Luka završava studij povijesti i kroatologije, posvećen je tome. Jana studira komunikologiju. Važno mi je da ne lutaju i ne budu bezvoljni. Mislim da u svakoj zemlji postoji nešto što građane živcira, pa tako i nas. Nastojim im skrenuti pozornost na to da kao pojedinci svojim primjerom i stručnošću svijet i život možemo učiniti boljim i moralnijim. Zemlju i društvo stvaramo mi. I sama u granicama svog talenta stvaram glazbu koja je mnogima inspirativna i negdje dodiruje. Ne bavim se ničim fatalnim ni vitalnim, ali ako nekome bojim život lijepim bojama - super.
Više fotografija skladne obitelji pogledajte u galeriji.