Krajem srpnja ove godine u obitelj glumice Nataše Janjić Medančić je stigla druga bebica. Nakon jednogodišnjeg sina Tonija, suprug Nenad i ona dočekali su i djevojčicu Kaju. S obzirom na to da su mama i kći u rodilištu provele punih 35 dana, ova malena obitelj sada zasluženo uživa u Istri na odmoru. Nataša se javila za Story.hr i ispričala kako je Kaja, kako se odmaraju, ali i kako je uspjela izdvojiti slobodnog vremena za romantičnu večeru sa suprugom.
Kako se osjećate? Kako je Kaja, kakva je beba?
Kaja je za sada jedna dobra i mirna bebica, baš kakav je i Toni bio i kako smo priželjkivali. Nadam se da će tako i ostati. Dobila je više od kilograma i nekoliko centimetara u mjesec dana, jede i spava uredno, ne plače gotovo ništa- čini mi se čak i manje od Tonija, što je bilo nezamislivo! Za razliku od njega, bjeloputog, plavookog i zlatokosog, ona je prava tatina kći- tamne puti i kose. Samo im želimo da su zdravi i sretni, jer vrijeme tako brzo prolazi i sve se ove faze baš lako zaboravljaju.
Kako izgleda Vaša svakodnevna rutina?
Sve se vrti oko djece i ovoga puta nemam vremena za prepuštanje umoru. Kada ne hranim Kaju što je svaka 3-4 sata ili kada ne hvatam njezinu budnost da se pomazimo, cijelo vrijeme smo oko Tonija, koji je brbljavo, veselo i znatiželjno dijete, pa je igra s njim sada jako zabavna kada se možemo sporazumijevati.
Što se sve promijenilo u ovih mjesec i nešto sitno?
Promijenio se taj osjećaj da, kada nisi s jednim djetetom, možda imaš vremena za sebe. Sada je svaka sekunda ispunjena, a osjećaj koji još ne mogu odbaciti je i vječna dilema zakidam li ijedno od njih dvoje i koliko sam doista prisutna kad sam posvećena. Pogotovo uz svu neispavanost koja prati ove prve tjedne i mjesece. Ja se kao jedinica prvi put susrećem i s osjećajem da se ljubav tako magično podijeli na dva bića, a trudim se da, s obzirom na fazu u kojoj se nalazi, svakome od njih dvoje pružam najviše i upravo ono što mu treba. Uz sav taj emotivni pritisak, zapljusnu me redovito u danu i valovi sreće kad ih pogledamo i shvatimo što imamo.
Kako je Toni prihvatio Kaju?
Oduševljen je. Svako malo zaviri u njezin krevetić i razdragano ponavlja: “Kaja, sekica moja!”, gleda joj rukice i nogice i nježno ih dotakne. Mislim da ni sam još nije svjestan punog značenja toga da ima sestru, ali veseli joj se očarano kao što se veseli bubamari ili leptiru!
Uspjeli ste izdvojiti vremena za spoj sa suprugom. Kakav je to bio osjećaj, posvetiti se samo vama?
Imamo sreću da Toni spava od 20 sati do jutra već od njegovog trećeg mjeseca, tako da su večeri rezervirane za nas oduvijek. Sada je nešto teže kad smo ponovo na početku dnevnog i noćnog dežurstva, ali ova čitava godina nije nas mazila, trudimo se ukrasti vrijeme za sebe. Odlazak u neki fini restoran naš je mali ritual kojeg nismo doživjeli mjesecima i koji nas je podsjetio na to kako nam nedostaju upravo takvi slobodni trenuci. Prvenstveno mislim slobodni od psihoze vezane za pandemiju i njezine mjere. Kako se jako pridržavamo istih, pogotovo zbog naše preuranjeno rođene djevojčice, svaki dan smatram avanturom.
Nedostaju li vam ti dani?
Jako! Zgrožava me pomisao kako će nam izgledati život u ovom novonastalom vremenu, što ćemo zadržati od životnih sadržaja, a što od zdravog razuma. Pokušavamo biti strpljivi, koncentrirati se na bogatstvo koje imamo imajući jedni druge, u nadi da će sve ovo nekim čudom proći ili da će nas pronalazak cjepiva konačno osloboditi.
S obzirom na cijelu situaciju i malu bebicu, kako ste proveli ovo ljeto?
Nismo imali ljeto, s obzirom na to da sam ga provela u bolnici, a onda i kod kuće uz bebicu. Tek sada smo u rujnu otputovali u jedno maleno mjesto u Istri kako bi suprug iskoristio svoj zasluženi godišnji odmor i kako bismo uspjeli malo okupati dijete. Bez gužvi i nepodnošljivih vrućina, ovo kasno ljeto nam se čak čini i kao izvrsna ideja!
Veselite li se jeseni?
Inače obožavam jesen, početak kazališne sezone, škole, sadržaja i života u našem glavnom gradu nakon ljetne pauze. Ove godine ne znam baš čemu da se nadamo. Nakon potresa i uz mjere koje nas očekuju, voljela bih radije ostati negdje uz more u nekoj kućici s vrtom.