Jedan od najuspješnijih hrvatskih rukometnih vratara, 35-godišnji Mirko Alilović, koji posljednjih nekoliko godina igra za mađarski Pik Szeged, pozitivan je na Covid-19. S Mirkom se trenutno u izolaciji nalazi i njegova obitelj, supruga Iva te njihova tri sina, devetogodišnji Ivan, sedmogodišnji Mate i jednoipolgodišnji Ante, a samo za Story.hr rukometaš i supruga su otkrili kako se osjećaju, kako su dječaci prihvatili cijelu situaciju, ali i što im najviše nedostaje iz 'starog normalnog'.
Kada su se pojavila prve sumnje na zarazu koronavirusom?
Simptoma nemam, Bogu hvala
Simptoma nije ni bilo. U klubu imamo obavezno testiranje dva puta tjedno prije i poslije svake utakmice. Prije pozitivnog testa bili smo u Bjelorusiji gdje nam je domaća ekipa dan prije utakmice javila da su imali par slučajeva zaraze. Utakmica je ipak odigrana, bez obzira na to što je naš klub iz zdravstvene brige za svoje igrače tražio odgodu, i nakon tri dana, na redovnom testiranju, dobio sam pozitivan nalaz.
Mirko, koje ste simptome prvo primijetili? Kako se trenutno osjećate?
Simptoma nemam, Bogu hvala. Jedino sam izgubio osjet njuha i to je to.
Iva, jeste li se Vi i djeca testirali?
Sada nismo, ali smo prije ovoga, od kada smo došli u Mađarsku, napravili tri testa koji su svaki put bili negativni. Djeca i ja smo bez ikakvih simptoma, što je čudno jer ja od učestalih alergija imam slab imunitet.
Kako ste cijelu ovu neizvjesnu situaciju objasnili sinovima?
Svi živimo u nekim sjećanjima i nadi da će biti bolje
Pa normalno. Ivan je bio sretan jer ne mora narednih deset dana izlaziti iz kuće. (smijeh) Mislim, baš je onako žalosno vrijeme. Naš Ante, koji će uskoro napuniti dvije godine, zna za što služe sredstva za dezinfekciju o čemu mi u njegovoj dobi nismo imali pojma. Zna da, kad dođe negdje, s tim mora oprati ruke. Svi su u nekom strahu, grču i problemima. Nestala je ona opuštenost kod ljudi, osmijeh, sreća, život svima nama kao da je stao, malo lijepih stvari možete čuti na televiziji ili pročitati u novinama. Nemate gdje otići. Svi živimo u nekim sjećanjima i nadi da će biti bolje, da će se sve vratiti na staro. Zbog svega toga, počneš cijeniti one dane kada je život bio ljepši bez koronavirusa.
S obzirom na to da ste već neko vrijeme kod kuće, što vam najviše nedostaje od ‘starog normalnog’?
Hrvatska! Dolazak doma jer s obzirom na situaciju, na granice i zakone o karantenama, pitanje je kada ćemo kući vidjeti svoju obitelj i prijatelje.
Kako provodite ovo vrijeme kod kuće?
Trebamo paziti jedni druge i ne razmišljati o vlastitim potrebama
Pa lijepo nam je jer smo skupa, slažemo legiće, tipkamo po mobitelima, gledamo utakmice, rukometne i nogometne, crtane filmove. Ja čitam knjige i kuham, pričamo pa se uglavnom prisjećamo lijepih trenutaka iz vremena bez korone. Inače, Mirko je od početka sezone, zadnja dva mjeseca, mjesec dana u karanteni - što zbog koronavirusa među igračima u klubu, što zbog sebe sada.
Vidite li izlaz iz ove situacije? Kako uopće gledate na sve ovo i mjere s kojima se susrećemo?
A dobro, u ovim trenutcima treba slušati znanost, trebamo paziti jedni druge i ne razmišljati o vlastitim potrebama i zadovoljstvima jer samo odgovornim ponašanjem će ovome doći kraj. Sve je na nama.
Imate li neki savjet za one koji su se zarazili ili će možda tek to saznati?
Ako je netko zaražen i to zna, najmanje što može učiniti za druge je ostati doma jer znamo puno slučajeva onih koji su bili zaraženi, a ponijeli su se neodgovorno, i sami smo dio te priče. Svatko od nas doma ima bližnje koji su u nekoj od rizičnih skupina i radi tih ljudi trebamo biti odgovorni i slušati liječnike, a Bogu hvala, mi Hrvati imamo jedne od najboljih liječnika na svijetu!