Peta sezona popularnog RTL-ovog showa 'Život na vagi' je za nama, a dojmovi i emocije još se sliježu. I ove godine kandidati su šokirali svojim transformacijama, fizičkim, ali i jednako bitnim - psihičkim. Ipak, njihovi veliki rezultati ne bi bili mogući bez pomoći i podrške trenera, Maje Ćustić i Edina Mehmedovića. Upravo Edine suze i emocije u finalnoj su epizodi ganule, ne samo sve u studiju, već i gledatelje pred malim ekranima. U razgovoru za Story.hr simpatični je magistar kineziologije sada otkrio kako je on prolazio borbe kandidata, je li mu ponekad bilo teško, ali i zašto je tako emotivno reagirao na transformaciju Marice Korolije, jedine ženske finalistice showa. Otkrio nam je i što misli o komentarima kako je pobjedu, umjesto Mateja, trebao odnijeti Ante, a dao je i savjet svima koji se bore s viškom kilograma.
Nakon što su se slegli dojmovi, kako biste ukratko opisali ovu sezonu 'Života na vagi'?
Kao vrlo sadržajnu, emotivnu i iscrpljujuću. Kako je jedan kolega sa seta rekao, sto dana Panonije kao da je proletjelo. Krenuli smo vrlo oprezno, zbog cijele situacije s koronavirusom koji nam je donio dodatni pritisak, izolacija je bila i više nego dobrodošla. Međutim vrlo brzo smo se uigrali, i kad se klupko počelo odmotavati samo smo topili kilograme i učili se zdravijim navikama. Na kraju mogu reći da nam se svima sav taj silni trud višestruko isplatio.
Koje će Vam situacije ostati najurezanije u sjećanje?
Uh, koliko imate papira? Svaki dan je bio zanimljiv i dinamičan. Meni su uvijek ti trenuci na izazovima nekako najzanimljiviji, jer ipak kompetitivnost zna izvući ono najbolje u nama i dati iskrenu emociju. Mogu izdvojiti prvi izazov kad su se svi kandidati polomili da se popnu na naše brdo po križnom putu. Također, još jedno brdo smo svi itekako zapamtili. Bilo je to ono brdo pijeska, po kojem se kandidatkinja Petra penjala da pobjede. Za kraj, meni je najzanimljiviji bio izazov s ciglama, kad je Marica učinila nemoguće zajedno s Vijoletom. Bila je tu još hrpa situacija na treninzima, pa s prehrambenim planom, ali kao što rekoh, previše papira bih vam potrošio.
Imali smo prilike vidjeti kako kandidatima niste samo trener, već ponajprije prijatelj. Kako ste Vi prolazili njihove postupne transformacije, ali i probleme s treniranjem te one psihičke? Je li i Vama ponekad bilo teško? Što Vam je u tim trenucima dalo snagu?
Jednostavno je nemoguće raditi ovaj projekt, a ne ući u duboki odnos s kandidatima. To nije nešto što se nameće, već dođe samo po sebi prirodno. Onda kad se uđe u taj odnos, kopaš rukama i nogama da svi kao kolektiv uspijemo. Bude teško, emotivno i psihički iscrpljujuće, ali onda tražim podršku od psihologa do kolegice Maje, pa čak i sa suprugom koja je buduća psihoterapeutkinja komuniciram o svemu što me brine ili mi je na duši. Jako je važno imati pravu podršku, kako kandidati tako i mi ostali koji neposredno sudjelujemo u ovom projektu.
Vaše suze u finalnoj epizodi rasplakale su i velik dio gledatelja. Kako ste se osjećali kada ste vidjeli Maricu, što Vam je prvo prošlo kroz glavu?
Hm... stvarno nisam to očekivao. Iznenadile su i mene te suze i koliko je emocije bilo u meni. Jednostavno sam ju pustio van, jer bi inače sve drugo bilo pogrešno. A otkuda sve to? Pa znate, skoro pola godine Maja i ja smo u tom žrvnju. Kroz svu patnju i bol koju su kandidati morali proći, mi smo s njima postali i više od trenera, pa čak i prijatelja. I onda kad sam vidio Maricu, jednostavno me lupilo. Uspjeli su, svi su napravili sjajan posao i u tom času sam osjetio ogromno olakšanje.
Kako je, ako je, ova sezona promijenila i Vas kao osobu?
Iskreno, puno sam mirniji nego prije. Nakon naše prve sezone stalno sam bio u nekom stanju 'moranja' ili 'sad je trenutak' za nešto, a ni sam nisam znao što točno. Kao da nisam ni sam mogao do kraja uživati u onome što smo učinili. Ove godine sam pogledao svaku epizodu, uživao sa svojom obitelji i osjećao se ispunjeno zbog odlično obavljenog posla. Upijam ovu dobru energiju koju šire svi koji vole 'Život na vagi'. I to mi je dovoljno.
Mnogima koji prolaze kroz iste probleme kao i kandidati koje smo gledali na malim ekranima, Vi ste uzor i motivacija. Što biste savjetovali svima koji se bore s viškom kilograma, a ne znaju odakle krenuti ili nemaju dovoljno motivacije?
Pa ako ih je gledanje naše emisije motiviralo, onda se nema što čekati, neka se bace na posao. Znate, prečesto slušamo neka filozofiranja. Počevši od ljudi koji imaju problem, pa čak i od profesionalaca koji se tim problemima bave. Moje iskustvo je pokazalo da kad čovjek nešto zaista naumi, nema te sile koja će ga spriječiti da dođe do željenih rezultata. Nekad jednostavno nije vrijeme za to. Možemo reći da ta ideja nije još sazrela u nama. Vjerujte mi, osjeti se odmah kod kog je vrijeme za berbu, a tko će još malo pričekati.
Tu sam bio i ostao za njih. Do kraja
Jeste li u kontaktu s kandidatima i nakon završetka showa? Možete li izdvojiti nekoga na čiju ste transformaciju najponosniji?
Ma ponosan sam na njih sve. Naravno da smo u kontaktu, pratim ih putem društvenih mreža i motrim svaki njihov korak (smijeh). Ne trebamo se vidjeti svaki dan ili čuti telefonom da bi imali odnos. Znaju da me mogu dobiti kad god trebaju. Tu sam bio i ostao za njih. Do kraja.
Za kraj, kako komentirate kritike dijela gledatelja koji tvrde kako je pobjedu trebao odnijeti Ante, a ne Matej?
Pretpostavljam da te kritike dolaze s juga? (smijeh). Šalim se naravno, potpuno bi bilo opravdano i zasluženo da je Ante pobijedio. Međutim, pravila kažu da se gleda postotak skinute mase. Matej je imao bolji postotak i stoga s pravom nosi naziv šampiona. Da se razumijemo, Antinih skinutih 83 kilograma je nevjerojatan rezultat, zvuči nestvarno da je dečko u manje od pola godine izgubio skoro cijelog mene. Vjerujte mi na riječ, niti jednoj jedinoj osobi od tih ljudi ta nagrada i postolje pobjednika nije toliko bitno kao činjenica da su promijenili život na bolje. Zato su svi šampioni u mojim očima.