'Puno truda, rada, znoja i suza bilo je ove godine. Od mojih prvih Olimpijskih igara 2012. do sada prošlo je devet godina, a ja još s istim ciljem i istom željom odlazim na svaki trening i natjecanje', ovako je za Story komentirala najbolja hrvatska atletičarka Sandra Perković prije odlaska u Tokio na Olimpijske igre, koje su danas za nju završile.
Nažalost, završene su tužnim vijestima. Naime, osvojila je četvrto mjesto u finalu bacanja diska na Olimpijskim igrama u Tokiju ostavši bez medalje nakon što je osvojila zlato u Londonu i Rio de Janeiru.
Iako je u javljanju uživo na samom početku bila smirena i koliko toliko odvojena od emocija, Sandra se na kraju razgovora koji je prenosio HRT, slomila i u suzama samoj sebi poručila: 'Više sreće drugi put'.
Nakon više od pola sata prekida zbog kiše, nastavljeno je natjecanje, no pod upitnim uvjetima jer je podloga vrlo skliska, stoga sve bacačice imaju slabije rezultate.
No, Sandra je bila izvrsna u trećoj seriji i bacila 65.01, najbolji rezultat treće serije. U finalnoj seriji Sandra je bacila 63.25, no to nije bilo dovoljno kako bi popravila plasman.
'Ne mogu reći da sam ponosna, nisam bila na razini, izuzetno teško natjecanje je ovo bilo od početka. Ne tražim nikakvo opravdanje, žao mi je prvog hitca jer je bio pun vode, ali drugi hitac nije bio na razini, treba rasti metar po metar, ne ići rokati, i onda dođe kiša, par puta smo se zagrijali i ohladili, krug mi ne paše, a paše drugima... I stvarno, eto. Svaka njoj čast, 69 metara po ovim uvjetima, i onda ti nitko ne može ništa. Znam da sam se borila do kraja. Tokio, 12 godina poslije mog početka olimpijskog ciklusa, i dalje sam tu i opet sam gledala hoće li mi zadnji ciklus donijeti medalju. Otkad sam došla, nešto nije kako treba, nešto je od početka govorilo da bi moglo ne biti medalje, nešto nije sa mnom u redu. Nešto nije htjelo da se dogodi', rekla je nakon natjecanja, a onda otišla u suzama u svoju sobu, kako bi se, kako kaže, isplakala i razmislila o svemu.
Sandra je prije natjecanja bila jako uzbuđena.
'Uzbuđenje je opravdano, ali mirnoća je sada ključna. Prošla nam je godina dosta sve poremetila i ostavila je traga. Trenirali smo i radili kao da će Olimpijske igre biti sutra, a onda su ih u posljednji tren otkazali. Bilo je jako teško motivirati se i trenirati, objekti su bili zatvoreni, a zbog protuepidemijskih mjera ništa nije bilo kao prije. Odlasci kod fizioterapeuta, putovanja, treninzi bez natjecanja. Tko kaže da nije bilo teško - laže. Sve to nas je sportaše jako pogodilo', ovako je sve komentirala u intervjuu za Story.