Hvala ti - nakon svakog kušanja jela kandidata u ‘MasterChefu’ kaže MelikorBašić, chef i član žirija u jednom od najpoznatijih svjetskih kulinarskih formata, a u novoj sezoni ponovno ga donosi Nova TV.
Šarmom i smiješkom već je osvojio gledateljice, ali, kako kaže, puno mu je važnije da ga se promatra i komentira zbog njegova rada i bogatog iskustva stečenog u kuhinjama od Francuske do luksuznog hotela Alahambra u Malom Lošinju. Profesionalno kuhanje je lijep, ali i iznimno zahtjevan posao, fizički iscrpljuje te traži svakodnevno odricanje i posvećenost, tvrdi Melkior koji za Story priča sve o svojim gastro počecima, važnim lekcijama, lutanjima, ali i o supruzi Andrei koja je u njihovoj kuhinji - glavna.
Story: Jedan ste od članova žirija u ‘MasterChefu’, svjetski poznatom kulinarskom formatu. Jeste li priželjkivali ovaj angažman?
Nisam uopće razmišljao o tome dok me nisu nazvali s Nove TV. Pratio sam prijašnje sezone kad god bih stigao, ovisno o poslu, cijenim kolege koji su bili u žiriju i njihov rad. Mislim da je ‘MasterChef’ emisija koja popularizira našu profesiju, općenito kuhanje i promišljanje o hrani, pa je to i jedan od razloga zašto sam pristao na ovaj angažman.
Story: Je li vam ovo prvo iskustvo pred kamerama?
Ne računajući snimanja mobitelom na kućnim feštama, da.
Story: Kakav vam je isprva bio osjećaj? Je li bilo treme? Nisam osjećao noge...
Story: ‘MasterChef’ je tek na početku nove sezone, na trenutke djelujete strogo i suzdržano. Je li za to kriva trema?
Dijelom da, pogotovo u prvim danima snimanja, ali i dijelom zato što sam stalno razmišljao kako da dam komentar i kritiku, a da ne ispadne pregrubo. U profesionalnoj kuhinji potpuno je drukčiji način komunikacije. Ako vas zanima kakav, morate se zaposliti u kuhinji i naljutiti šefa. I ja sam ljutio šefa i naslušao se svega.
Story: Kakva je kemija na snimanju s kolegama Stjepanom Vukadinom i Damirom Tomljanovićem? Tko je među vama najveći zafrkant?
Kemija se dogodila od samog početka, kad još nismo znali da ćemo završiti kao trojac u žiriju. Mislim da i gledatelji to vide, da smo je uspjeli prenijeti na ekran. Puno vremena provodimo zajedno na snimanjima, više se međusobno viđamo nego s obitelji, i drago mi je što smo kliknuli jer to pridonosi i dobroj atmosferi na setu. Damir definitivno prednjači u zafrkanciji, stalno ima neke fore i smišlja spačke.
Story: Poznajete li se otprije?
Površno, više iz viđenja. Znali smo jedni za druge, ali bolje smo se upoznali kad smo počeli provoditi dane zajedno i dijeliti garderobu na setu.
Story: Što mislite, po kojem ključu vas je produkcija birala?
To ćete morati pitati njih. Mislim da im se svidjela kemija među nama.
Story: Čini se da će u showu biti opasna konkurencija?
Nadam se da hoće, radili smo na tome da bude. Kandidate za prolaz birali smo prema tanjurima koje su nam servirali, njihovima karakterima i potencijalu koji smo vidjeli u njima.
Story: Što vi kao iskusan chef tražite od pobjednika?
Malo talenta i puno volje i želje za učenjem. Mi im pružamo znanje, na njima je da ga prihvate, da uče iz naših savjeta i kritika. Cijelo vrijeme moraju biti fokusirani jer je svaki trenutak u ‘MasterChef’ kuhinji važan. Trebaju ga znati iskoristiti. Jedan dan mogu skuhati najbolje jelo, a već drugi najlošije i ispasti, do finala je dug put.
Story: Može li ‘MasterChef’ nekome promijeniti život i karijeru?
Vjerujem da i jest, neki od kandidata iz prijašnjih sezona ostvarili su uspješne karijere i najbolji su dokaz tome.
Story: Kako je tekao vaš kulinarski put? Odrasli ste u obitelji ugostitelja?
Može se reći da smo ugostiteljska obitelj, svi smo iz te branše. Mama je bila konobarica, tata kuhar. Mlađi brat Zlatko je također kuhar i moj najveći rival. Praktički sam odrastao u kuhinji, od malih sam se nogu muvao oko tate koji me vodio sa sobom na posao. Dogodila se ljubav i već sam u osnovnoj školi znao da se time želim baviti. Nakon završene srednje ugostiteljske škole profesionalni put započeo sam u tvrtki Kreativna kuhinja, a ostatak je jako dugačka priča.
Story: Kad ste pripremili prvo ozbiljno autorsko jelo i koje?
Piletinu u umaku od limuna u prvom razredu srednje škole. No to nije bilo autorsko jelo, nego prvo ozbiljno jelo koje sam vidio na praksi u restoranu Paviljon kod pokojnog chefa Stanka Ercega.
Story: Imate zavidno iskustvo koje ste stekli u nešto manje od 100 kuhinja u Hrvatskoj i inozemstvu, da biste 2016. stažirali u prestižnim restoranima u Bordeauxu u Francuskoj - Restaurant Le Prince Noir, Lormont, Restaurant La Cape, Cenon i Restaurant L’Oiseau Bleu. Na čiji ste poziv otišli ondje?
Dobio sam priliku predstavljati hrvatske boje u Francuskoj na jednom gastronomskom eventu na kojem sam upoznao chefa Viviena Duranda i njegovu ekipu iz Restauranta Le Prince Noir. Jako smo se dobro povezali, puno družili i ta je ideja došla spontano. Pozvao je mene i još dvojicu kolega u goste, imao sam tu sreću i privilegij provesti s njima kvalitetno vrijeme. To me iskustvo definitivno obogatilo i otvorilo mi nove kulinarske vidike.
Story: S kojim ste chefovima sve radili? Što ste sve usavršili?
Radio sam s Vivienom Durandom, Fredericom Lafonom i Thomasom Brasleretom. Svaki od njih ima svoj stil i od svakog sam puno naučio.
Story: Tko vas je od tamošnjih chefova oduševio, ali i razljutio?
Tamo sam otišao s velikim poštovanjem prema njihovu radu i ništa što su rekli ili napravili nije me moglo naljutiti. Više smo se smijali zbog šumova u komunikaciji. Loš francusko-engleski vs. hrvatsko-engleski rezultat je pantomima.
Story: Jeste li razmišljali o tome da ostanete u Francuskoj?
Dobio sam ponudu da ostanem, ali tamo sam otišao s idejom da što više naučim i to znanje i iskustvo donesem kući.
Story: Smatrate li da je francuska kuhinja vrh svjetske gastronomije?
Nakon vremena provedenog ondje, uvjeren sam da je tako. Francuska kuhinja ubraja se u osnove. Moraš je upoznati i naučiti da se možeš razvijati.
Story: Imate li uzore u svojoj struci?
Popis je prilično dug, od svakog chefa s kojim sam imao priliku raditi naučio sam nešto novo. Ako baš moram izdvojiti nekog, to bi bio Miro Biondić. Nisam mogao poželjeti boljeg šefa/prijatelja/člana obitelji. Jako je utjecao na mene, na moju kuhinju, na moj način razmišljanja. Naučio me kuhati po osjećaju. I, naravno, jedan i jedini Silvio Belužić. On je mentor, uzor, idol i tata, sve u jednom.
Story: Je li rad u restoranima nagrađenim Michelinovim zvjezdicama istodobno užitak, čast i prokletstvo?
Sve od navedenog. Rad u kuhinji bilo kojeg restorana je vrlo zahtjevan, i fizički i psihički. Michelinova zvjezdica nosi sa sobom dodatno opterećenje i stres hoćete li je uspjeti zadržati. Nekima je taj pritisak bio neizdrživ, poznato je nekoliko slučajeva chefova koji su si zbog toga oduzeli život.
Story: Koja je vaša kulinarska filozofija? Kakva jela i gastronomiju preferirate?
Poštuj namirnicu, izvuci iz nje maksimum, zadrži joj bit i pokaži je u najboljem svjetlu.
Story: Da otvorite svoj restoran, kakva bi bila njegova filozofija?
Ako ga ikad otvorim, neće mi toliko biti važna filozofija, bitnije mi je da se gost u njemu osjeća jako ugodno i da mi vjeruje. Kao da je došao kod mene doma, a ne u restoran.
Story: Što biste voljeli da se promijeni na našoj restoranskoj sceni?
Volio bih da se više oslanjamo na ono što imamo i to više cijenimo. Pod tim mislim na bogatstvo lokalnih namirnica i gastronomije. Dok sam radio na Lošinju, bili smo orijentirani isključivo na domaće namirnice s otoka. Radili smo moderne izvedenice lokalne kuhinje i dosta smo se oslanjali na male proizvođače i dobavljače. Trud tih ljudi omogućio mi je da stvaram s kvalitetnim proizvodima. Jako cijenim sve koji rade na zemlji i žive od nje. Mislim da bismo male proizvođače trebali što više podržavati te u tom smjeru graditi i brendirati filozofiju moderne hrvatske kuhinje.
Story: Posljednjih desetak godina mnogi svjetski chefovi postali su velike, utjecajne zvijezde. Ide li to, prema vašemu mišljenju, jedno s drugim?
Ne nužno, ima chefova koji nisu medijski eksponirani, a i dalje su utjecajni u našoj branši. Populariziranjem kuhanja na televiziji, u posljednje vrijeme i na društvenim mrežama, naš je posao sve više u fokusu. Naravno da tu ima svega, i kvalitetnog rada i onog od kojeg se profesionalnim kuharima diže kosa na glavi, ali u našem poslu se na kraju sve svodi na tanjur i gosta koji to treba naručiti, platiti i zadovoljan otići nakon jela. Reklama može skrenuti pozornost na vaš rad, ali kvaliteta je ono što će je zadržati. Nema tih lajkova ili filtara koji mogu sakriti razočaranje ako nema kvalitete.
Story: Već ste mnoge gledateljice osvojili svojom pojavom i osmijehom, ako ćemo suditi po komentarima na raznim forumima. Laska li vam to?
Više mi laskaju komentari na rad nego na izgled. Pozdrav mom zubaru!
Story: Kakav je Melkior privatno? Što vas još ispunjava i zabavlja?
Običan sam, normalan dečko iz kvarta. Volim provoditi vrijeme s obitelji, prijateljima, pogledati dobar film ili seriju kad imam vremena. Opušta me igranje igrica, a u posljednje vrijeme i obrada drva. Radionica na vikendici u Zagorju mjesto je gdje punim baterije, stolarija je moj zen.
Story: Tko vam je dao to neuobičajeno ime?
Mama, po didu Markiolu (Melkioru). Šukundida se isto zvao Markiol. Čini se da je to nasljedno ime u obitelji, u svakom drugom koljenu.
Story: Kako vas zove supruga Andrea?
Ljube. Kad je naljutim, onda Melkiore.
Story: Kako ste se upoznali?
U redu za fast food nakon jednog izlaska. Prišao sam joj s namjerom da je pitam hoćemo li podijeliti taksi, rekla mi je da joj ne smetam dok jede, da je jako gladna. Taksi smo na kraju ipak podijelili i to je bio početak naše zajedničke vožnje koja traje i danas.
Story: Je li ona dobra kuharica? Tko kod vas više kuha?
Doma je bolja kuharica od mene, nakon cijelog dana na poslu nemam vremena ili volje kuhati. Češće kuha ona, ali pridružim joj se kad imamo druženja. Volimo pripremati hranu za obitelj i prijatelje, nema ljepšeg nego kad se svi okupimo oko stola, dijelimo obrok, zezamo... To je hrana za dušu i tijelo.
Story: Zbog čega je Andrea ona prava?
Jer sam u njoj našao sve ono što me čini sretnim. Nasmijava me, podržava, razumije, uz nju je život lakši i ljepši.
Story: Što kaže za vaš nastup u showu?
Ona me i nagovorila da se okušam u ovome. Govorila mi je da nemam što izgubiti i da će mi biti žao ako barem ne pokušam.
Story: Čemu se oboje veselite jednom kad završi snimanje?
Zajedničkom slobodnom vremenu jer ga trenutačno imamo jako malo.