Iza muških pseudonima Jurica Zagorski, Petrica Kerempuh i Iglica krije se jedno od najvećih imena hrvatske književnosti - Marija Jurić Zagorka.
Kao i u svakoj priči, uvod je iznimno važan te zato nećemo preskočiti Zagorkino rođenje 1873. godine. Zahvaljujući toj informaciji lakše ćete cijelu priču staviti u vremenski kontekst jer biti afirmirana politička novinarka koja se zalagala za ravnopravnost spolova i za ženska prava u tom vremenskom periodu nije bilo za slabokrvne.
Još jedna važna informacija iz Zagorkine mladosti je pritisak obitelji na ugovoreni brak. Iako je bila natprosječno darovita, roditelji joj nisu omogućili daljnje školovanje već su je maloljetnu udali. Brak nije dugo potrajao. Tri godine kasnije Marija Jurić pobjegla je nazad u Zagreb i odlučila se za, u tadašnjim vremenima za žene, neuobičajenu karijeru novinarke. Bez podrške obitelji rođena je mala revolucionarka koja će se ostatak života boriti za pravo žena na obrazovanje, na profesiju, na imovinu i žensko pravo glasa.
Samostalno pokretanje i uređivanje časopisa Ženski list i Hrvatica; sudjelovanje u narodnom pokretu protiv Khuenove politike i predvođenje prvih ženskih demonstracija u Zagrebu; supotpisivanje osnivanja Društva hrvatskih književnica; održavanje na stotinu predavanja o ženi i politici, solidarnosti, narodnoj borbi i ženskom glasačkom pravu; stvaranje predodžbe aktivne žene koja ravnopravno sudjeluje i pokreće povijesna zbivanja te istupanje iz propisanog joj mjesta žene kao supruge i majke samo su neki od vidova Zagorkinih feminističkih angažmana.
Unatoč svim postignućima, biti žena u tom periodu je jednostavno bio krivi spol. Iako su je čitatelji obožavali, u književnim krugovima, koji su bili isključivo muški, Zagorkine radove su nazivali 'trivijalnom šund literaturom', a na njenu borbu za emancipaciju žena gledalo se s podsmijehom. Luda i 'muškobanjasta baba' samo su neki od epiteta koje su smislili njeni muški kolege - vjerojatno u nedostatku inspiracije za nešto originalnije, a zbog sličnog izostanka inspiracije se žene i dan danas susreću sa sličnim epitetima.
Na sreću ili bolje rečeno zahvaljujući konstantnoj borbi za osvještavanje ženskih prava i ravnopravnosti, danas prepoznajemo veličinu Zagorkinih djela i njeno zasluženo mjesto u hrvatskoj kulturi i književnosti.
Čak možemo reći da nas Zagorka i danas nastavlja obrazovati i širiti nam vidike feminizma. U njezinom stanu na adresi Dolac 8 u Zagrebu, zahvaljujući udruzi Centar za ženske studije možete sudjelovati u obrazovnim i kulturnim aktivnostima vezanim uz njegovanje, proučavanje i promicanje Zagorkine baštine i drugih tema vezanih uz žensko stvaralaštvo.