Nedavno sam pisala o online paklu koji je proživjela Marijana Seifert i koji ju je odveo u nepoznato. Da, iskreno vjerujem da je mržnja koja se slila na nju bila pogubna za njezino duševno zdravlje. Naravno, to je izazvalo nove salve uvreda s anonimnih profila na moj račun od ljudi koji tekst nisu ni pročitali, ali to ih nije spriječilo da svoju žuč i frustraciju prospu po meni.
Srećom, za takve bijednike s dna septičke jame malo sam pretvrd orah i kaljuža u kojoj žive mene se ne dotiče.
Naravno, zanemarimo li invazivna pitanja i priglupe komentare koje moram svakodnevno trpjeti kao javna osoba, a ulaze u domenu mog intimnog života. Koji je, usput rečeno, davno iza mene jer na Balkanu su uvijek iste teme. Doista bih voljela da se ljudi vrate neobaveznom čavrljanju o vremenu umjesto življenju tuđeg života. To je na ovim prostorima poprimilo zastrašujuće razmjere. Za maliciozne mrzitelje ja sam pretvrd orah, ali postoje nevine žrtve zla koje se materijaliziralo u online sferi.
Najnovija žrtva balkanske internetske krčme je nježno mlado biće koje je pod pritiskom neopisivog zla, ismijavanja i mržnje sebi oduzelo život. Vjerujte mi, plakala sam i plačem i sada dok ovo pišem jer se pitam: što vam je ljudi?!
Jeste li vi više uopće ljudi i što vam se dogodilo da ste se pretvorili u monstrume koji se iživljavaju na jednom nedužnom i nemoćnom biću?! Dvojica primitivnih idiota koja su ovo dijete izložila mržnji društvenih mreža zaslužila su dugogodišnji zatvor jer je riječ o ubojicama. Mladen im je na duši i u to nema sumnje! Ali i na duši svih onih koji su ilegalnu snimku širili, koji su se ismijavali dok nisu ovu nježnu dušu otjerali u smrt! Pitam se tko su ti ljudi i tko ih je odgojio? Njihove otrovne riječi bile su preveliki teret jednom anonimnom mladiću koji nije tražio internetsku slavu, nego samo skroman, običan posao. Ali čisto zlo ispriječilo mu se na tom putu. Zlo koje živi svuda oko nas.
Nemojte se zavaravati, ti internetski trolovi su ljudi koje poznajete, s kojima razgovarate svaki dan. Jer zlo nije bilo toliko opasno dok se odvijalo u lokalnoj birtiji. Zlo je dobilo novu snagu i multipliciralo se na ‘društvenim’ mrežama. Bolje reći mrziteljskim mrežama koje su na površinu izvukle ono najgore od ljudskog roda.
Još kao djevojčicu baka me odgajala da budem empatična i da pomažem onima koji su slabiji i možda manje talentirani i manje sposobni od mene. Odmalena je u meni njegovala tu crtu i jako sam joj zahvalna na tome. Voljela bih da su i drugi ljudi dobili toliko ljubavi i topline u djetinjstvu poput mene, možda se ne bi pretvorili u monstrume koji se iživljavaju na jednom mladiću koji je pokušavao pronaći posao.
Nisam pogledala snimku koja je ubila Mladena, niti bih to ikada učinila jer ne nalazim ništa ni zabavno ni duhovito u iživljavanju nad slabijim. Ovo pišem jer me duboko dirnula nedužnost i naivnost koja se ocrtavala na njegovu gotovo dječjem licu. Moja najiskrenija sućut njegovoj obitelji i prijateljima. Mladen neće biti zaboravljen.