VLATKA POKOS O PECI: 'Imao je 19 kad je pokazao karakteristike dalmatinskoga galeba, pokušavajući šarmirati i mene'

'Ne pada mi na pamet ovdje moralizirati niti se zgroziti jer ni sama nemam besprijekornu povijest u tom pogledu'.

Izvor: Goran Čižmešija

Preljub, uvjerena sam, i nije tako rijetka pojava u našem društvu, ali način i lakoća kojom je ovaj muškarac, koji ulazi u srednje godine, javno obznanio i čak imenovao svoju novu ljubav jest. Gotovo je nemoguće ne zapitati se što ga je nagnalo na to? Usuđujem se pretpostaviti da su možda isplivale neke kompromitirajuće fotografije (navodno se zaneseni preljubnici nisu pretjerano skrivali) i Romeo se našao pred zidom misleći da će spasiti situaciju javnim priznanjem. Međutim, cijeloj neugodnoj situaciji nije pridonijela činjenica što je riječ o ‘obiteljskoj’ prijateljici koja se intenzivno družila sa sada već bivšom suprugom. Hm, vrlo nezgodno; ćudoredna javnost je u totalnom šoku. Šalu na stranu, svakom iole pristojnom čovjeku jasno je da je to vrlo traumatična situacija za cijelu obitelj, osobito za one najmlađe i najranjivije.

Romea iz ove priče, ne biste vjerovali, poznajem dugi niz godina, od njegova sudjelovanja na Izboru za Mistera u emisiji koju sam vodila. Imao je samo 19 godina i već u toj nježnoj dobi pokazivao je karakteristike dalmatinskoga galeba, pokušavajući šarmirati i moju malenkost jamicama na obrazima. Imala sam ga prilike susretati i kasnije u nekim prigodama i nije mi nikad izgledao kao neki vjeran i pouzdan tip, ali, znate kako se kaže, žena uvijek posljednja dozna. Uostalom, njegovo ponašanje bilo je tipično za mnoge oženjene muškarce u Dalma­ciji (i šire) koji redovito izlaze bez svojih boljih polovica i uživaju u životu.

Dakle, ništa jako neobično; uz to je i glazbenik i kao takav prilično zanimljiv suprotnom spolu. Moram naglasiti, cijenim iskrenost, koliko god suluda bila u ovoj situaciji, ali ono što upada u oči jest način odvijanja cijele priče. Ne možemo kontrolirati osjećaje, ali možemo svojim ponašanjem barem pokušati zaštititi one najranjivije i biti svjesni gdje živimo.

Hrvatska javnost voli moralizirati i zgražavati se nad tuđim životima i pogreškama, da ne bi morali razmišljati o svojima. Uvijek sam imala averziju prema tom hrvatskom narodnom običaju jer čvrsto vjerujem da svatko ima pravo na svoj život i svoje pogreške te da se to nikoga ne tiče! Ne pada mi na pamet ovdje moralizirati niti se zgroziti jer ni sama nemam besprijekornu povijest u tom pogledu te postoji barem jedna situacija zbog koje sam požalila, a to je vlastiti preljub.

Preljub nikad nije rješenje, ali ljudi griješe jer su slabi i lako pokleknu pred životnim iskušenjima, misleći da će time riješiti probleme u braku, a učine ih samo puno težima i gorima, osobito kad iziđu u javnost; u mome slučaju, bila je riječ o izdaji ‘prijateljice’.

Ne mogu ni zamisliti kako izgleda život sudionika ove ljubavne i obiteljske drame u malenom i patrijarhalnom Splitu; meni su se cijela Hrvatska i regija činile kao maleno, zlonamjerno selo. Stoga im želim puno snage i razuma u ovoj situaciji. Sve prolazi, čak i dobre stvari.

Sretno!