Kako je svaki stariji brat svojem mlađem bratu uzor, tako je i meni moj pa sam po uzoru na njega počeo svoju košarkašku priču na početku osnovne škole.
Košarka je za mene velika avantura i oslonac u životu. Zahvaljujući košarci proputovao sam gotovo cijelu Europu i Ameriku te upoznao ljude iz svih dijelova svijeta. Uz nju sam prebrodio i neke najteže trenutke - emotivno govori 24-godišnji Dario Kuzmanović, košarkaš zagrebačkog kluba Bosco.
Košarka mu znači apsolutno sve, a kada se nađe u dvorani, njegove brige automatski padnu u zaborav.
- Osjećaj nakon treninga je neopisiv zato što znaš da si napredovao te učinio dobru stvar za svoje tijelo i duh - kaže mladi sportaš koji dijeli isto mišljenje i svjetonazore sa svojim klubom. Nakon višegodišnjih neformalnih košarkaških natjecanja na Knežiji, u Zagrebu je 1992. godine osnovan Košarkaški klub Bosco čiji je cilj okupljanje što većeg broja djece i mladih kako bi mogli rasti u zdravom okruženju trenirajući i igrajući košarku. Don Bosco, veliki odgojitelj, ‘otac i učitelj mladih’, kako ga na službenim stranicama nazivaju, njihov je uzor, zagovornik i nadahnuće.
Klub promiče ljudsko dostojanstvo i pomaže mladima da postanu ‘pošteni građani i dobri kršćani’, navode iz kluba.
- Vrlo je izazovno uskladiti sve obaveze te sam upravo zbog toga upisao izvanredni studij fizioterapije na Zdravstvenom veleučilištu. U preostalo vrijeme, između fakultetskih obaveza i treninga, radim. No zbog svega toga društveni život najviše pati, ali trudim se što bolje uskladiti sve. Uz košarku, bavim se i modelingom.
Kako trenutačna situacija u hrvatskoj košarci, ali i modelingu, nije najbolja, teško je živjeti od samo jednog ako niste najbolji jer je konkurencija velika.
- Kada bih usporedio utrošeno vrijeme na oboje, mislim da bi modeling definitivno prevagnuo - objašnjava atraktivni Dario koji, osim što balansira između košarke i modelinga, radi u IT sektoru jedne banke. Sportski duh i fer igra čovjeka uče pravilnom življenju, a Darija su naučili i zajedništvu.
- Kolege košarkaše doživljavam kao jako dobre prijatelje, a neke čak i kao obitelj zato što s većinom provodim više vremena nego sa svojim bližnjima - ispričao je Dario koji ističe da u sklopu kluba ne idu na crkvene mise.
No ipak, definitivno dijele jednake vrijednosti koje je promicao Don Bosco kao što su red, rad i disciplina jer bez ijednog od toga čovjek ne može postati bolji. Njegov dolazak u klub dogodio se sasvim slučajno, odnosno jednim telefonskim pozivom dok je igrao u KK Samobor.
- Nisam se nijednog trenutka dvoumio o prihvaćanju ponude jer sam znao da odlično rade s mladim igračima i da je to pravi potez za mene - naglašava Zagrepčanin koji je u potpunosti sretan i ispunjen zato što njegov život krasi djevojka Tonija.
- Tonija je predivna osoba iz koje isijava neka posebna pozitivna energija. Živimo sličnim ritmom, odnosno i ona je, dok nema fakultetskih obaveza, uvijek u poslu ili u nekim drugim obavezama. Uskoro nam se bliži prva godišnjica veze. Definitivno mi se najviše svidjela ta njezina energija jer nakon napornog dana i svih obaveza užitak je provoditi vrijeme s njom. Osim što prenese na mene tu energiju, prenese i pozitivu koje u današnjem vremenu ljudima definitivno nedostaje. Uz obitelj ona mi je najveća podrška - govori te dodaje da njihova ljubav nije bila na prvi pogled.
- Iskreno da vam kažem nije bilo na prvi pogled. Prošli smo dulje razdoblje upoznavanja dok se iz toga nije razvila ljubav, iako mi je na prvi pogled poprilično zapela za oko - otkriva Dario koji istinski vjeruje u ljubav i zajedništvo.
Kada je riječ o košarkašima i njihovim modnim fetišima, sportaš nam priznaje kako je istina da oni imaju najviše pari tenisica.
- U košarkaškoj svlačionici uvijek se prepoznaju nove tenisice i uvijek su tema razgovora. Volim se lijepo odjenuti, a mislim da je kod mene, kao i kod većine sportaša, najvažniji stil sportivo zbog udobnosti - simpatično govori.
Uz sve obaveze najviše voli vrijeme provoditi sa svoja dva psa koja je nesebično udomio iz azila.
- Obožavam životinje. Uvijek sam osjećao da sam dobro povezan s njima, a mislim da i one vole mene. Imam dva udomljena mješanca u tipu labradora. S crnim psom, Aragornom, brat i ja smo odradili profesionalnu dresuru te je pas kakvog bi svi poželjeli. Kada smo kod kuće, samo leži, spava i mazi se, a kada izađemo, to je potpuno druga priča jer je uvijek željan rada i igre - ističe Dario koji ima velike planove za budućnost.
- Iskreno, vidim se izvan Hrvatske. Želio bih što je prije moguće završiti fakultet te se okušati u košarci na višoj razini, što je, prema mojemu mišljenju, uz fakultet jako teško. A nakon košarkaške karijere volio bih se posvetiti modelingu. Kako su putovanja dio profesionalnog modelinga, volio bih u tu svrhu što više putovati svijetom - zaključuje mlada nada hrvatske košarke.