Simona Mijoković u ožujku je na Facebooku objavila da je postala majka peti put. Sada je otkrila da je sinčić kojem su dali ime Michael imao problema sa zdravljem.
Kako je otkrila bivša manekenka, dječak je nosio monitor od rođenja, a svakodnevno su mu slušali srce i pluća.
'Živjeti za Njega. Već je prošlo mjesec dana i 3 tjedna od kada mi je Gospodin darovao Michaela u život. Usudila bi se napisati da sam možda spavala sve zajedno 24 sata u to vrijeme, u prijevodu skoro ništa ne spavam. Ali Gospodin daje snagu. Često sam znala negdje pročitat 'lako meni'. A još češće zašutjeti pred tim 'lako'. Majčinstvo je beskrajni dar i blagoslov, ali i služenje, odricanje, sebedarje – ako želiš posve služiti obitelji. Nikad nisam javno pričala o križevima. To je nešto između mene i Njega. Nešto što nosim u tišini. Smatram ih blagoslovima iako su nekad i teški, Gospodin zna koliko mogu nositi. Ali ako vidi On, moj Ljubljeni, da se mogu slomit, pasti, brzo mi šalje dušicu u život 'Šimune Cirence' da mi pomognu molitvom noseći i moj križ zajedno sa mnom. Ako mi je još teže, tu dolazi i još koja dušica koju On šalje poput 'Veronike' da mi briše suzno lice. I na svemu zahvaljujem. I kad je najteže kažem: Hvala ti! Ti znaš zašto je to tako. Na mome srcu je da opraštam, ljubim, molim i blagoslivljam svakog jer na to sam pozvana. Sve što imam dugujem Njemu i Njemu vraćam, ta sve moje Njegovo je. Ono što sam shvatila jest da se nikad ne treba žaliti. Nikome i nizašto. Treba naučiti šutjeti. I šutnju prikazivati Njemu. Jer šutnja je blago. Šutnja je milost. Šutnja je dar. Ali... Ako je za Njega i u Njemu, ako je šutnja u ljubavi i poniznosti, vjeruj mi da će biti blagoslovljena. Jučer sam imala predivan dan kod ginekologa , a već danas Gospodin je dan blagoslova umnožio i na pregledu u bolnici s Michaelom. Skinuli smo mu napokon 'monitorko' koji je nosio od dana rođenja. Svakodnevno smo mu slušali srčeko i disanje i promijenili 'stotinu' elektroda. I sve je prošlo. Samo On nikada ne prolazi. Tu je s nama, uvijek i zauvijek. I prvo gdje smo išli je pred Tabernakul. K Njemu. Isusu – Izvoru Života. I kad je teško, idemo k Njemu, i kad je radost neopisiva, idemo k Njemu. I kad ne znamo odgovore, idemo k Njemu. I kada nam On daruje, idemo k Njemu. Ta Put uvijek vodi k Njemu! Jer On jest Put. Živim da bi mogla živjeti za Njega...', napisala je 38-godišnja Simona.
Kad se Michael rodio, Simona je objavila fotografiju njegove ručice.
'Sada slika svjedoči, a kad dođe vrijeme, svjedočit ću glasno, zahvalno i radosno ‘klicati s krovova‘ o ovom čudesnom daru Stvoritelja, Darivatelja i Gospodara života. Bit će to Glas klicanja Živoga Boga posebno za sve one koji nemaju glasa! Dobrodošao sine moj ljubljeni Michael u naš život. Dobrodošlo peto dijete u moje naručje, najveći Dar od Boga u moj život. A u mom srcu bio si i prije začeća vjerno naviješten 17. 3. 2021., čuvan od Boga svakog dana trudnoće i darovan mi u naručje 9. 3. 2023, 3200 grama, 52.5 centimetara. Neka dobri Otac stostruko uzvrati svakoj duši koja je molila za nas', napisala je tada.
Svojedobno je pisala i o medicinskom problemu s kojim se bori kad su u pitanju trudnoće.
'Kada sam rodila Gabrielu, rekli su mi u bolnici da vjerojatno više nikad neću biti mama zbog moje maternice uterus duplex. Ali nakon 11 godina Otac Nebeski pomilovao me kroz dar Života i darovao Joshuu. Tada u bolnici rekli su mi nemojte više biti trudna, na način 'nemojte više rađati' jer vaša maternica jako je loša. Puna rezova i oštećenja od prvog carskog reza i savjetujemo vam da se sterilizirate. Rekla sam jasno 'NE! Gospodin, moj Isus je taj koji daruje. Moj Bog Stvoritelj i Gospodar života i On odlučuje o svemu", napisala je.
"Već sam svjedočila, i uvijek ću, da kada sam ležala s Joshuom u bolnici, kada su mi ga darovali na prsa, uskliknula sam svom radošću: 'Joj, ja bih još bebica.' Rekli su: 'Smiri se, što ti je... pa tek si rodila', itd... I srce je reklo odmah da Životu", napisala je i dodala da je uskoro ostala trudna, a u njen život došla je Amalia.
'Iako je trudnoća bila teška, krvarila sam na početku trudnoće od hematoma u maternici, a u 20. tjednu je puknuo rez od carskog od Joshue i prijetila je opasnost i meni i bebici. Opasnost životu. Čvrsto sam vjerovala u Boga koji daruje i vraća k Sebi život. Iako su prognoze bile teške, nisu obećavale nego su davale suze na lice – opet, rekla sam: 'Da, živote. Neka mi bude po volji Božjoj.' Carski rez je zarastao čudesno u 26. tjednu, a Amalia Josipa je došla u 36+1, ušle smo u deveti mjesec. Opet su rekli doktori: 'Sterilizacija, molim vas, da li želite sačuvati svoj život!?' Moje malo srce tada i uvijek odgovara: 'Moj život je u Bogu. Neka mi bude uvijek i zauvijek po Njegovoj svetoj volji. Ne sterilizaciji!' I onda nakon Amalije dođe. Znate, svaku trudnoću u 17. tjednu čujem savjet doktora i molbu: 'Idite na jedan pregled, dodatni pregled da vidimo je li dijete zdravo.' Uvijek, svaki put, odbijam taj pregled govoreći jasno, zahvalno i radosno: 'Moj Bog je začetnik, darivatelj, Stvoritelj i Gospodar života. I moje djetešce je već sada savršeno u Njemu upravo onakvo kakvo je On zamislio, želio, savršeno od začeća do kraja! Ne pristajem, i nikad neću pristati, na pretrage o djetetu u mojoj utrobi, da bi doktori ustanovili da li je ono zdravo? Moje dijete je savršeno u Bogu, željeno i darovano od Darivatelja i Stvoritelja i to je više od zdravlja! Svijet kaže, u zdravom tijelu zdrav duh, a moje malo srce će svjedočiti u zdravom i snažnom duhu u Gospodinu tijelo će dobiti sve ono što mu je potrebno i kada su borbe tjelesne...', poručila je.