Naša najpoznatija dizajnerica interijera Mirjana Mikulec nikad ne staje i primjerom pokazuje da u njezinu slučaju nema ograničenja, umora i odustajanja. Izgradila je malo poslovno carstvo koje čine emisija na RTL-u, sajam InDizajn, niz autorskih knjiga o uređenju interijera, kao i hrabro otvaranje Škola za dizajn interijera u Zagrebu i Splitu. Prva generaciju studenata već je stekla diplomu, a jedna od najsretnijih Storyjevih čitateljica imala je priliku osvojiti stipendiju za njezinu školu u vrijednosti nešto manjoj od 4000 eura. Njeno ime pročitajte ovdje.
O svemu tome govori nam ova vrijedna Zagrepčanka, kao i o svojim kćerima i suprugu Krešimiru, izazovima usklađivanja obiteljskog života i mukotrpnog rada, krizama, a otkrila nam je i kako s nosi s negativnim komentarima na njezin rad te s ljubomorom.
U posljednjih petnaestak godina otkako ste postali poznati široj javnosti emisijom na RTL-u i objavljenim knjigama izgradili ste malo poslovno carstvo. Prije dvije godine u svoj poslovni portfelj dodali ste i Školu za dizajn interijera u Splitu, a prvi polaznici upravo su diplomirali. Kakav je to osjećaj?
Bez puno okolišanja - sjajan! Jako mi je drago što smo, nakon Zagreba, uspjeli otvoriti školu u Splitu. Silno me veseli što naši polaznici odlaze s vrijednim znanjem i vještinama, kao i to što mnogi od njih danas rade i imaju vlastiti biznis. To mi je svojevrsna potvrda da sve što radimo već godinama ima težinu i važnost.
Na što ste u vezi s ovim projektom najviše ponosni? Po čemu je ova škola inovativna kod nas?
Svakako bih izdvojila praktični dio nastave u koji ulažemo mnogo truda, vremena i resursa. Isto tako, svaki kolegij koji smo osmislili ima drugog predavača. Maksimalno smo pazili na stručnost i relevantnost, kako predavača tako i sadržaja predmeta u programu. Uvijek govorim, a to stvarno i mislim, barem kada je riječ o ovoj profesiji - iskustvo je sve. Zato sam htjela da polaznici naše škole stvarno imaju iskustvo koje će im olakšati početak, odnosno izlazak na tržište rada, ali i opstanak na njemu.
Jedan sretni Storyjev čitatelj postat će polaznik vaše ustanove za obrazovanje odraslih zahvaljujući vašoj stipendiji. O čemu je riječ?
Da, jako sam sretna što ćemo nekog usrećiti i možda mu ostvariti san. Riječ je o stipendiji za smjer Stilist interijera u našoj splitskoj podružnici u vrijednosti 3910 eura. Program traje godinu dana i nakon uspješnog završetka stječe se zvanje koje se upisuje u radnu knjižicu. Uvjet za upis je završena četverogodišnja srednja škola. Naravno, polaznici tu mogu stati ili upisati i drugi smjer za stjecanje zvanja dizajnera interijera.
Koliko ste prisutni u Splitu s obzirom na vaš dinamičan život? Predajete li neki kolegij?
Trudim se maksimalno sudjelovati i biti uključena u organizaciju i planiranje. Kao ravnateljica škole brinem se o svemu što se u njoj događa, a ujedno sam i gost predavač. Oformili smo odličan tim predavača i u Splitu i u Zagrebu koji rade sjajan posao i jako sam sretna što su dio mog tima, svi do jednog.
Sami ste izabrali kolegije i predavače?
Ne, nisam sama, nego u suradnji sa svojim suradnicima. Na programu smo dugo radili, o svemu smo se konzultirali sa strukom i naposljetku predstavili program koji je odobrilo i Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Kao ustanova za obrazovanje odraslih nudimo dva smjera. Prvi je Stilist interijera gdje polaznici nakon godinu dana stječu to zvanje, a za pohađanje smjera Dizajner interijera potrebna su određena predznanja i vještine koja se stječu na smjeru Stilista interijera.
Kada ste se počinjali baviti interijerima, jeste li uopće mogli zamisliti da će vas to dovesti do otvaranja privatne škole?
Ma kakvi, da mi je netko to tada rekao, mislila bih da je lud. Nisam mogla zamisliti ni da vodim emisiju, kamoli nešto drugo. No kada pogledam unazad, sve je išlo nekako prirodno, jedno za drugim.
Put vas je odveo i u Pariz gdje u posljednje vrijeme intenzivno radite. Mislite li da vam je inozemni iskorak dao samopouzdanje za daljnje uspješne projekte?
Na neki način jest. Glavnina mog posla je u Hrvatskoj i susjednim zemljama, ali pomalo smo počeli raditi i diljem Europe. Trenutačno sam najviše fokusirana na Pariz jer ondje imamo nekoliko tekućih projekata, a širimo se i na druga tržišta, što mi je iznimno drago. Lijep je osjećaj kada klijenti mogu angažirati koga god žele, a od svih izaberu baš moj studio. Zbog toga sam stvarno ponosna.
Koliko vremena provodite u Zagrebu, a koliko u Parizu i drugim europskim destinacijama?
Najčešće sam mjesec dana u Zagrebu pa dva tjedna u Parizu ili gdje već posao zahtijeva da budem prisutna.
Što kažu vaše kćeri Matea i Mia na vaša česta putovanja? Nedostajete li im?
I ne baš, one su odmalena naviknule da sam često na putu ili da radim dokasna pa im to nije neobično ili novo iskustvo. Osim toga, često ih vodim sa sobom, kao god idem.
Gdje ih sve vodite na putovanja?
Recimo, kada smo snimali u New Yorku, Parizu, Istanbulu, Londonu i drugim inozemnim gradovima nastojala sam uskladiti posao i obitelj najbolje što sam mogla. Ujutro bih odradila sve što treba za emisiju, ubacila kakav sastanak ili rješavanje mailova, a poslijepodne bih se pridružila svojim kćerima i suprugu u istraživanju grada. Matea sada malo rjeđe putuje s nama jer studira u inozemstvu, ali mlađa Mia uglavnom ide sa mnom.
Postoji li šansa da i Mia nastavi školovanje u inozemstvu?
Matea već studira u Parizu i nastavit će diplomski studij u inozemstvu. Za Miju ćemo još vidjeti. Osobno bih voljela da i ona iskusi život u nekom drugom gradu. Vjerujem da osobu to stvarno obogati, osamostali, da je to jako vrijedno iskustvo. Naravno, odluka će biti njezina, a ja ću je u svakom slučaju podržati.
Što vas kod vaših cura oduševljava?
Jako su slične, a opet jako različite. Matea je mirna, staložena, marljiva, vrijedna... Uvijek sam govorila da je ona savršeno dijete. Mia je od prvog dana veseljak, sva svoja, stalno je u nekim kombinacijama, sve je zanima... Jako me podsjeća na mene karakterom, pogotovo u tim godinama.
A kod supruga Krešimira nakon svih zajedničkih godina tijekom kojih vam je, kako ste jednom rekli, bio velika podrška u poslu?
Krešo je i sam poduzetnik pa se potpuno razumijemo kada su poslovne obveze u pitanju. Ja imam razumijevanja za njegov posao, on za moj i mislim da je to ključ dobrog odnosa.
Kako je on doživio vaša stalna izbivanja i poslovna putovanja? Je li bilo kriza i nesuglasica? Ako jest, kako ste ih rješavali?
Naravno da ih je bilo, kao i u svakom braku, ali sve se riješi s dozom razumijevanja i kompromisa. Na većinu putovanja išli smo zajedno, kao obitelj pa nam to nije predstavljalo problem.
Koji je vaš ključ dobrog braka?
Kompromis!
Kažete da vam je ustrajnost jako pomogla u poslu, a što vas danas održava?
I dalje upornost i tvrdoglavost. Ne prihvaćam ‘ne’ kao odgovor i idem do kraja. Srećom, i kada dođem do toga kraja, kao vječni optimist lako preusmjerim svoju energiju na druge stvari ili projekte. Vjerujem da je to dobitna kombinacija u mom slučaju.
Zbog svog rada stekli ste priličan ugled, ali i određen broj hejtera na društvenim mrežama koji dovode u pitanje vaš rad i kreativnost. Kako se s time nosite? Čitate li takve komentare?
Nekada me to pogađalo, ali danas više ne. Nakon svih ovih godina ne zamaram se više time što tko piše, misli, govori... To najčešće govori o njima samima. Njihovo mišljenje sigurno neću promijeniti ma što učinila pa ne gubim energiju na takve stvari.
Jeste li se često sretali s ljubomornim ljudima? Što ste naučili iz takvih odnosa?
Pa bilo ih je, ali jednostavno se time ne zamaram previše.
Što vas veseli ovoga ljeta?
Iskreno, odmor, ali kao i svaki poduzetnik, nisam nikad potpuno isključena, uvijek u glavi vrtim sto kombinacija, poslova i slično. Jako me veseli jesen jer tada nam počinje nova akademska godina u školi, nova sezona emisije ‘InDizajn’, zatim održavanje sajma InDizajn u Areni Zagreb... Jesen nam uvijek donosi hrpu posla i projekata, a to me motivira i veseli.