On je jedan od onih sretnika koji radi ono što voli, kaže u lice što misli i prođe lišo, njegove verse citira puk i još mu netko za to dobro plati. On je Vojko V, 38-godišnji Splićanin, zvijezda reperske scene kod nas i u okolnim zemljama. Iako je već pričao o svojim glazbenim počecima s bendom Dječaci, a poslije i u Kiši metaka nakon što je dobio otkaz u nekoj firmi, vlasnik diplome iz računarstva uvijek je zahvalan sugovornik.
Usto je prilično svestran s obzirom na popularnost njegovih dječjih pjesama te slikovnice 'Ne može'. To je nježna Vojkova strana koju na prvu vješto skriva. Zašto je tako, što sprema za nastup u zagrebačkom Domu sportova u studenome, kako nastaju njegove rime i još mnogo toga - otkriva u intervjuu samo za Story.
Budući da razgovaramo telefonski, recite mi gdje se trenutačno nalazite?
Prije razgovora spustio sam se u šlapama iz stana do dućana kupiti kruh i salamu.
Jesu li prodavačice bile ljubazne?
Uvijek su ljubazne.
Zbog vas ili su inače ljubazne?
Uvijek su drage prema mušerijama.
Kako podnosite vrućine?
Općenito mi lakše pada zima. Mislim da je u Splitu tek sada počelo pravo ljeto. Nekako mi je čudno da je kod nas gotovo 40 stupnja, a u Zagrebu se događaju oluje. Možda je ovo predznak nečega što će ubuduće prerasti u normalu. Nekidan gledam prema Bosni i Hercegovini, ne da je grmilo, nego je bio light show koji ne prestaje. Možda ovo ima veze s klimatskim promjenama.
Promišljate li često o globalnim temama kao što su klimatske promjene?
Uhvatim se da razmišljam o svjetskim problemima uvijek kada imam neke svoje manje probleme koji me čekaju. Da to izbjegnem, počnu mi se po glavi motati neke globalne stvari.
Završio je još jedan festival Ultra. Čine li vam se ta tri dana festivala previše kaotičnima na ulicama Splita?
Ljubitelj sam glazbe, ali ne i pretjerane gužve. Dovoljnu dozu kaotičnosti dobijem na svojim koncertima pa izbjegavam takva okupljanja, pogotovo Ultru.
A kakva je turistička sezona?
U Splitu trenutačno ima puno turista, ali dobivam kontradiktorne izvještaje; neki kažu da sezona nije nikada bila jača, a drugi tvrde da je skroz loša.
Prošetate li rivom, centrom grada? Odete li na kavu i komentirate cijene sladoleda?
Prošetam do centra kad sinu dosadi doma, ponesemo i romobil. Da se mene pita, ne bih išao u gužvu, a nije mi napeto ni piti kavu na rivi jer nisam taj đir.
Što je s morem i kupanjem?
Zbog malog odemo na Kašjune ili neku drugu plažu, ali sve je krcato. Tuče tehno muzika i sve je to super, ali nema plaže na kojoj možeš biti a da se netko nije utaborio na koji metar od tebe.
Rješenje su otoci ili odlazak izvan Splita.
Nekad odemo na otok, ali samo na nekoliko dana. Ne mogu ne stvarati muziku dulje od pet dana.
Znači, tipični ste Dalmatinac, izbjegavate žegu i prženje na suncu od jutra do mraka.
Tako je. Ništa to.
Glazba i druženje s publikom poanta su vašeg rada, a tako je nedavno bilo i u Cetinskoj krajini.
Grše i ja nastupali smo na Eko festivalu u Trilju. Došle su četiri i pol tisuće ljudi, što nisam očekivao. Zanimljivo je da nakon pandemije u Hrvatskoj, Srbiji te Bosni i Hercegovini egzistira puno malih festivala. Svi su uspješni, što potvrđuje koliko se ta scena brzo vratila na noge.
Nešto važno spremate u Zagrebu 11. studenoga. Riječ je o velikom koncertu u Domu sportova za koji ste se nedavno našalili i rekli da ne biste ni sami za sebe platili ulaznicu.
To je bio dio freestylea koji sam bacio u Šibeniku jer su lupili neku brutalnu cijenu ulaznice, a to je bilo još prije ove inflacije. Dom sportova bit će ozbiljnija produkcija, više gostiju, bit ću spremniji kao izvođač, tu je i predgrupa koju još nismo najavili. Ne mogu trenutačno puno otkrivati, ali ako sve pođe po dobrom, bit će to moj najbolji koncert u karijeri.
Dio ste reperske scene već 15-ak godina, a u posljednje vrijeme kao samostalni izvođač sve što dodirnete pretvorite u zlato. Odnosi se to i na vaš novi hit ‘Mamacita’ s naizgled besmislenim stihovima.
Shvatio sam da ljudima ne nedostaje informacija, zasićeni su, napadaju ih nebitnim stvarima iz svih kutova, hvataju ih za rukav zbog pozornosti, što je jedan od razloga zašto su, po mom mišljenju, tekstovi općenito postali banalniji. Zato sam okrenuo na taj đir da baš ništa nema smisla, ali da to ne bude loša lobotomija, nego zabavna. U toj se pjesmi ništa ne nameće, ritam je zarazan, kao da si se probudio nakon narkoze kod zubara. Nisam znao kako će proći kod publike. Čuo sam kontradiktorne komentare, nekima je grozna, drugima zabavna.
'Mamacita' je nominirana za Cesaricu.
To mi je drago, kao i svaka nagrada i priznanje.
Vaši hitovi 'Zovi čovika' i 'Ne može' temelje se na narodnim izrekama, svakodnevnim crticama običnih ljudi, tu su i stihovi poput 'puka san ka' Blanka Vlašić', 'ružan i tužan', a toliko je to sve popularno da ste postali dio srednjostrujaške scene, usuđujem se reći i pop-kulture. Jeste li tako nešto zamišljali u najluđim snovima?
Kad sam snimao prvi album 'Vojko', nije mi pred očima bilo da ću ući u pop-kulturu, već mi je na pameti bilo puko preživljavanje. Prije toga prošao sam dva benda i album sam htio napraviti što je bolje moguće. Na njemu su neke fraze koje su ljudima ušle u uho, što držim dijelom reperske naracije. Znaju mi reći da me citiraju ministri, što mi je prihvatljivo.
U vašim stihovima ima i osobnih imena, ugostiteljskih objekata na području Splita pa i plemenitih poruka, poput one 'recite ne drogi'. Postali ste pronicljiv kroničar.
Zapravo ne želim biti društveni kritičar ni išta slično jer onda gubim slobodu raditi blesave stvari poput ‘Mamacite’. Želim imati slobodu snimati potpune gluposti ako mi se snimaju.
To se nadovezuje na ono što ste rekli da vam je namjera - prije svega zabaviti publiku.
Zabaviti publiku ne znači ništa nužno loše. To je ipak rep, ne govorimo o duhovnoj glazbi ili nečemu srodnom. Rep nije dužan odgajati publiku.
Gledajući genezu repa i hip-hopa na svjetskoj sceni, ali i kod nas, često je ta vrsta glazbe nekompromisan i brutalan kritičar društva. Niste ni vi lišeni toga, govorili ste o korupciji i kriminalu, Saboru.
Kad pišem, hvatam se za što god mogu. Stvar je i trenutačne inspiracije. Ne znam što ljudi misle, ali pisati tekstove nije jednostavno kako se čini, pogotovo kada moraju biti izgovoreni i u ritmu. Eto, kod mene se na meniju nađu i 'bile starke', mortadela, Sabor. Imam bazu tekstova, arhivu polušala i polurima odakle vadim i stvaram stihove.
Intrigiraju li vas susreti s ljudima, upijanje njihovih gesta, slušanje što govore.
Nije da to radim ciljano i s namjerom. Zanimljiv mi je raskorak između onoga kako se ljudi prezentiraju i onog što zapravo jesu. Te sitne mane koje svi imaju, a ljudi ih često pokušavaju skriti. To mi je najsočnija tema.
Dobro čitate ljude?
Nadam se da da.
Intuicijom ili...?
Obično mi prvi dojam o osobi bude najtočniji. Iz tri rečenice mogu skužiti u kojem je netko điru. Možda zvuči pretenciozno, ali tako se pokazalo svaki put.
Teško vas je osvojiti.
Selektivan sam i kritičan prema sebi pa tako i prema drugima. Nemam preveliku toleranciju za sranja.
Imate li kratak fitilj? Što ne možete tolerirati?
Ne, nemam kratak fitilj, ali mi kažu da često dramatiziram. Previše napušem neki problem tako da eksplodira pa se opet vrati u originalnu veličinu.
Jeste li emotivac?
Kao što sam rekao, više dramatičan.
Jednom ste rekli da ste egomanijak...
Nije neistina. Imam svoje amplitude od ekstremno visokog mišljenja o sebi do jako niskog idući dan. Kad sam objavio prvi album, skužio sam da me ljudi percipiraju kao umišljenog tipa pa sam namjerno išao na tu kartu - to još podebljati. Izgradio sam neku polukarikaturu sebe.
Dogodi li vam se da taj vaš 'napuhani ja' preuzme ulogu i u svakodnevnom životu, prema obitelji?
Događa se, ali na nastupima, srećom, ispušem taj dio karakter jer na svirci možeš biti malo napuhan. Dapače, publika uživa u tome.
Jeste li imali problem u Splitu zbog spominjanja nekih osobnih imena i lokala?
Nisam imao ozbiljnijih problema. Ljudi vole humor i oprostit će ti bilo što radi dobre šale. To više što ne mislim da sam ikoga grubo napao. Konkretno, uvijek mi je bilo komično kad bi Blanka Vlašić plesala na natjecanjima nakon pobjeda i moj stih samo se na to odnosi, nemam ništa protiv nje osobno.
Oprošten vam je humor, a je li uspjeh?
Oprostit će ti uspjeh svi s kojima nisi u istoj branši. Imao sam i neke mrzitelje, kao i svi koji se eksponiraju u javnosti. Standardno, ljudi vole kad uspije netko tko nije dotad uspio, a kad uspije, onda potajno žele vidjeti da propada. Kod mene je većinom bio benigni slučaj mržnje.
Je li vas razočarao netko s kim ste prije snimali, ipak ste bili u dva benda - Dječaci i Kiša metaka?
Bilo je nekoliko razočarenja u ljude. Dobro je da se dogodilo prije, a ne da godinama živiš u iluziji prijateljstva
Vaš uspjeh nije se dogodio preko noći. Diplomirali ste računarstvo, potom dobili otkaz u firmi kao tehnološki višak pa više od 10 godina sa svojom ekipom radili muziku. Kako ste jednom rekli, u tom razdoblju i nije bilo neke zarade.
Ne mogu se tužiti na svoj put s obzirom na to da sam imao urednu obitelj koja je bila uz mene. Nisam imao gangsterki život iz američkoga geta. Ali da, moj uspjeh nije se dogodio brzo. Dječaci su nakon godina i godina rada eventualno postali uspješan bend, kao i Kiša metaka, ali tek je sa solo karijerom krenulo jače. Mislim da je za to najzaslužnije bilo iskustvo. Kad si mlad, neiskusan i pomalo arogantan, griješiš na svakom koraku.
Nikada niste pomislili odustati od repanja?
Stalno mi to dolazi. Kako sam često dramatičan, čim jedan singl nema 100 tisuća pregleda u tri dana, počnem razmišljati kako je gotovo s tim. Ali brzo me prođe. Dulje vrijeme živim stvarno dobro, tu su i koncerti. Ali kao što sam rekao, nije jednostavno uzeti papir, smisliti i napisati nešto novo svaki put.
Kažu da imate inteligentan humor. Umara li to? Postavlja li ljestvice više?
'Mamacita' baš i nije nešto pametna. Kao što sam rekao, svrha je zabava, a ako će neka pjesma spontano ispasti pametna - super. Volim se igrati s glupošću, opušta me. I zna biti komično. Zazirem kad osjetim da neki izvođači ciljano žele biti pametni. To obično ispadne pogrešno.
Sumnjičavi ste po naravi?
Jesam, i to dosta. Ljudi mi kažu da sumnjam u tuđe namjere, koristoljubivost, pogotovo otkako sam poznatiji. Teško će netko ući u moj uži krug ljudi. Pogotovo u ovim godinama kada gledam kako s nekim imati konstruktivne razgovore i dogovoriti posao. Nisam od onih koji će slušati tuđe priče i što je sinoć sanjao. Žena mi kaže da sam loš u slušanju.
Praktični ste i pragmatični.
Zapravo cijenim ljudi koji znaju slušati druge, ali u mom je slučaju suprotno.
Sigurno ste dobro slušali kada ste bili na prvom spoju sa suprugom.
Žena ne voli da je spominjem u medijima, ne želim je ljutiti.
Često imate humoristične tekstove, a izgledate mrtvo ozbiljno, zašto je tako?
Skužio sam da je smješnije kad netko 'baca' šale, a ne smije se, kad je mrtav ozbiljan. Onda se ljudi, osim što je dobra šala, smiju i kako bi pokazali da su shvatili da je u pitanju humor.
Rekli ste da vas često zovu iz korporacija i predlažu suradnju. Dosta ste toga i odbili. Imate standarde, nije sve u lovi?
Svaki put kad iziđe pjesma ili album, zvoni telefon. Ne želim ružno govoriti o pojedinim prijedlozima, ima svega, ali treba paziti i na svoj brend. S druge strane, kapitalizam je. Instagram je jedna velika reklama. Što se sve reklamira i naplaćuje? Nedavno sam imao nekoliko kampanja gdje se na plakatima smijuljim s proizvodima. Nakupio sam se para i sad ću ići na otoke.
Na što ste slabi?
Loše mi sjeda patetika, ali kad vidim da je netko nesebično dobar, to me baš dira.