'Dani su prekratki za sve ono što bismo u njih htjeli strpati. Supruga Ivana mi još nije priznala, ali čini mi se da radi na novoj knjizi. Ja ne radim na knjizi, ali igram predstave, snimam i polako se pripremam za Shakespearea u HNK u Zagrebu i Vojnovića na Dubrovačkim ljetnim igrama', rekao je glumac Goran Grgić.
Nepuna tri desetljeća idealna su, skladna obitelj te podrška jedno drugom u svojim različitim poslovima. U 29 godina braka, ne skrivaju, nije uvijek sve bilo idealno. I kod njih je, kao u svakoj obitelji, bilo problema, nesuglasica… ali važno je, smatraju oboje, o njima razgovarati i rješavati ih, a ne dopustiti da se nagomilaju.
'Podrška smo si tako da smo tolerantni i prilagodljivi. Puštamo jedno drugog da u miru odradi svoje poslove. Naravno, sada je puno lakše jer su djeca velika. Kada su bili mali, bilo je zaista izazovno', kaže Goran.
Oboje supružnika imaju zavidne karijere, život bez ikakve mrlje, skandala. Goran je nacionalni prvak Drame zagrebačkog HNK, a Ivana ugledna znanstvenica i profesorica. Uspješan par ima troje djece, od kojih je dvoje već otišlo od kuće. Kći Katarina se udala, a sin Fran krenuo je u samostalni život.
'Najviše bi nas usrećili da donesu vijest o prinovi u obitelji. To iščekujemo i tomu se veselimo', kaže Goran.
Odlazak djece od kuće smatraju prirodnim i sretni su što su djeca odabrala svoj put.
'Ako su oni sretni, i mi smo. Nismo daleko, svi živimo u istom kvartu pa se često vidimo, ako ne preko tjedna, onda barem nedjeljom na ručku. Tada razgovaramo, družimo se, kartamo, a ponekad i zapjevamo. Čujemo se svaki dan pa nam se čak čini da smo više informirani o događajima u njihovu životu nego što smo to bili dok su bili s nama, tinejdžeri zatvoreni svatko u svoju sobu i u svoj svijet', kaže Goran.
U roditeljskom domu ostao je najmlađi sin Lovro, a uspješni roditelji kažu da ne stoji ona da odlaskom djece dani postaju predugi. Istina, malo je više slobodnog vremena pa ga koriste na razne načine. Ivanina preokupacija je trčanje i trenira posljednjih šest, sedam godina. Istrči poneki polumaraton, pa čak i maraton. Goranov novi hobi je podrška i navijanje za nju na tim utrkama.
Njihove karijere pravi su motiv djeci, uzor, primjer da i oni budu jednako uspješni, ako ne i bolji. Nadaju se da su im njihova postignuća poticaj, a ne ograničenje.
'Za djecu je najvažnije ono što vide i doživljavaju u obitelji pa se nadamo da smo im svojim trudom i radom bili dobar primjer. Na kraju ipak treba njih pustiti da odluče o svom putu. Dvoje od njih već je odabralo svoj životni poziv i spretno plove životnim izazovima. Najmlađeg još čeka put do samostalnosti, ali i on ga polako pronalazi', kaže Ivana.
Pitali smo je i kakav je Goran uoči kazališne premijere ili nakon dugih snimanja, smije li ga se tada uopće išta pitati.
'Smije, ali ne treba uvijek očekivati odgovor. Već nam je sve to postalo normalno, male nervoze uoči važnih događanja. Važni su tolerancija, poneka riječ podrške i ohrabrenja', objašnjava Ivana.
Približavaju im se važne obljetnice, poput 30 godina braka i Ivanina okruglog rođendana, a Goran namjerava iznenaditi suprugu pa će se ubrzo pakirati na put za dvoje. Vole putovati, nerijetko su u zajednička tri desetljeća njih petero obilazili razne destinacije, a Ivana se nedavno vratila s promocije knjige u Australiji.
'Divna je to zemlja i mogla bih joj se tisuću puta vraćati. U sklopu konferencije u povodu 40. godina Hrvatskih studija u Sydneyju imala sam predstavljanje knjige ‘Their Faraway Home’. Knjigu sam napisala s kolegicom, a temelji se na višegodišnjim istraživanjima hrvatskih knjiga i novina u Novom Zelandu', rekla nam je Ivana Hebrang Grgić.
Cijeli proces istraživanja i pisanja bio joj je iznimno zanimljiv i uzbudljiv, a takva je, dodaje, bila i promocija knjige s koje se prije nekoliko tjedana vratila u Zagreb. Naziva je putopisnom promocijom i planiraju je uskoro ponoviti u Zagrebu. Dosad je na najmanji kontinent putovala sa suprugom jer je Goran već nekoliko godina zaredom bio izbornik Croatia film festivala. Ovaj put je Ivana putovala sama jer je Goran u Hrvatskoj imao obveza, ali žao mu je što nije bio sa suprugom jer se u sklopu festivala kratkog filma Flickerfest u Sydneyju prikazivao film ‘Unspoken’. No pomirljivo kaže da će biti još prilika.
'Riječ je o australskom filmu koji se bavi sudbinom hrvatskih useljenika 70-ih godina prošloga stoljeća, a je glumim oca obitelji koji je nastoji zaštititi u kompliciranim političkim situacijama u koje upadaju', kaže Goran.
Osim što je nacionalni prvak Drame zagrebačkog HNK, Grgić predaje na Vernu i Osječkoj akademiji. Nada se, prije svega, da studentima svojim primjerom može pokazati koliko je važno trajanje i spremnost na nove izazove.
'Jedan od takvih izazova je pedagoški rad i nadam se da svoje znanje i iskustvo prenosim na prikladan i kreativan način. Drago mi je kada vidim da su bivši studenti uspješni i uvijek se nadam da sam im svojim sugestijama, uputama i primjerima olakšao plivanje neizvjesnim glumačkim životom', ističe.
Umjetničku crtu imaju i njihova djeca, ali nitko od njih troje ne bavi se glumom. Odlaze na tatine predstave i promocije maminih knjiga, na obiteljskim druženjima raspravljaju o novim i starim predstavama, o maminim istraživanjima, ali ne vrti se sve oko toga...
'U kazalištu su zaista od malih nogu, odrasli su uz Držića i Shakespearea, gledali su brojne probe, pa čak i glumili i statirali u predstavama. To ih je zasigurno oblikovalo, ali nitko se nije odlučio za glumačku karijeru. Ni za znanstvenu, barem zasad', kaže Goran koji je u karijeri spojio ono što se čini nespojivo - Zrće i Novaljski trijatar, čiji je umjetnički ravnatelj od osnutka. Mladi, pa i njihova djeca sa svojim prijateljima dobro su reagirali na taj spoj: prvo u teatar pa onda na partyje.
'Novaljski Trijatar i Zrće dodana su vrijednost boravka na otoku Pagu i ne isključuju jedno drugo. Veseli me kad čujem da mlađa publika odgleda predstavu pa produži na Zrće, ali u principu nemamo istu publika. Vjerujem da je i Trijatar u 19 godina trajanja postao prepoznatljiv i tradicionalan dio kulturne ponude Novalje. Svake godine iznimno sam uzbuđen dok osmišljavam program festivala, ali i dok gledam izabrane predstave s publikom', ističe Goran.