Zagrebački HNK 27. ožujka donosi još jednu premijeru - ‘Kad svijeće dogore’. Riječ je o iznimnom djelu Sándora Máraija u režiji Branka Ivande, a duboko emocionalni i intimistički komad na pozornici utjelovljuju glumci Zrinka Cvitešić, Siniša Popović i Goran Grgić, s kojim smo razgovarali o predstavi.
Story: Na sreću, još jedna premijera u HNK. Riječ je o komadu ‘Kad svijeće dogore’ Sandora Máraija, a vi ste u ulozi Konrada. Tko je on?
Konrad je odbjegli prijatelj i avanturist iz nužde. Naturalizirani je Englez koji se nakon nekoliko desetljeća vraća vidjeti Beč u kojem je u vrijeme Austro‑Ugarske bio vojni kadet, ali zbog umjetničke naravi, egzistencijalne potrebe, ali i ljubavne afere morao je napusti taj grad i otići u egzotične krajeve iskušati novi način života. Nakon svih tih godina posjeti i prijatelja koji ga je, na njegovo veliko iznenađenje, uporno i opsjednuto čekao da se vrati.
Story: Márai se pita što je smisao ljudskog života - doživjeti ili preživjeti? Je li ovo najteže pitanje na svijetu?
Naši likovi zaključuju da je smisao života doživjeti jednu, ali pravu, istinsku strast i da je to dovoljno za ispunjen život, bez obzira na to koliko on trajao. Naravno da najprije treba preživjeti da bi ti se pružila mogućnost doživljaja.
Story: Kakva se sve univerzalna pitanja i teme isprepliću na sceni, kako stoji u fabuli, između prijatelja Henrika i Konrada koja se sastaju nakon 30 godina?
Ta dva prijatelja postavljaju si pitanja na koja je vrlo teško odgovoriti. Ponajprije, postoji li uopće pravo prijateljstvo; je li ideja vjernosti sebična; trebamo li inzistirati na svojoj istini koja nas u tom slučaju drži zarobljenima u prošlosti. Márai nas u ovom komadu navodi da preispitamo svoja razmišljanja i postupke prema bliskim osobama. Siguran sam da ovom predstavom nećemo nikoga zapanjiti scenskim efektima i inovativnim rješenjima, ali nadam se da ćemo otvoriti teme i probleme u kojima se svi ponekad nađemo.
Story: U najavi predstave piše da redatelj Branko Ivanda do središta tamnih prostora naše psihe pokušava doći povratkom uvjerljivosti kazališne riječi, izbjegavajući efekte vizualnih i tjelesnih atrakcija, što je po svemu veliki kompliment glumcima, ali podrazumijeva i težinu izvlačenja tih emocija.
Da, sve se temelji na našoj suigri, glumačkom partnerstvu i izravnom dijalogu. Možda je neuobičajeno na našoj pozornici gledati samo tri glumca, ali nadam se da ćemo stvoriti intimnu atmosferu koja će prijeći na cijelo gledalište. Iznenadio sam se koliko Márai ima vjernih čitatelja u Hrvatskoj i nadam se da će takvi dobiti predstavu koja će opravdati uprizorenje ovoga njegova romana, ali da ćemo potaknuti i one druge da se zainteresiraju za ovoga zanimljivog mađarskog klasika.
Story: Na sceni su s vama sjajni kolege Siniša Popović i Zrinka Cvitešić. Kakva je atmosfera na probama? Što možete poručiti publici?
Nadam se da će se dobra energija s naših proba pretočiti i u predstavu. Oboje su vrhunski profesionalci, a takva je bila i atmosfera na našim probama. Kako smo obično imali večernje probe, ostajali smo i nakon dogovorenog termina jer smo uživali i u neformalnom druženju. Nakon premijere pridružit će nam se Iva Mihalić, koja će igrati u alternaciji sa Zrinkom. A publici mogu poručiti da ćemo, kao i uvijek, dati sve od sebe kako bismo opravdali izlazak na pozornicu.
