Kako izgleda život kada se žena odluči razvesti, u monodrami 'Što me opet snađe' opisuje Anđelka Stević Žugić. Novu predstavu izvest će 22. svibnja u Splitu, 24. svibnja u Zagrebu, 27. svibnja u Opatiji te 29. svibnja u Osijeku. Ono što na duhovit način prikazuje u predstavi, glumica je iskusila i na svojoj koži. Štoviše, njezin razvod izazvao je izniman interes u cijeloj regiji.
Devetogodišnji brak, u kojem je rodila sina, završio je 2020. Kasnije je njezino srce osvojio Marko Žugić, a da ih povezuje mnogo više od prijateljstva, počelo se nagađati nakon što su zajedno došli na premijeru filma 'Zlatni dečko'. Zvijezda serije ‘Andrija i Anđelka’ o ljubavnom životu nije htjela govoriti, ali da je ponovno sretna i zaljubljena potvrdila je trudnoćom. Kćer Čarnu rodila je prošlog svibnja, a s Markom je bračne zavjete izmijenila u rujnu.
Iako baš ne voli dijeliti intimu, Anđelka Stević Žugić otkrila nam je li se lako odlučiti na razvod, kako se slažu njezini mališani, je li pratila sve što se o njoj pisalo te što je tajna sretnog i ispunjenog života.
U monodrami 'Što me opet snađe' likom Joke pokazujete život žene pred velikom prekretnicom. Kako izgledaju trenuci prije odlučujućeg koraka u novi život?
Nema tu univerzalnih pravila ni obrazaca, ali svaka velika prekretnica znači određeno podrhtavanje tla pod nogama. Međutim, čak iako padnete, važno je ustati i krenuti dalje. I znati kamo ste krenuli. Naravno, Joka je lik u komediji, žena koja se ne snalazi savršeno u svemu što ju je snašlo dok joj okolina, čak i iz najbolje namjere, samo odmaže, nudeći gomilu neupotrebljivih savjeta s osobnoga gledišta. Svi ti usponi i padovi traju dok Joka ne odluči poslušati sebe. I svoje srce. Najčešće je tako i u stvarnom životu.
Je li se teško odlučiti na taj korak? Koliko se ta odluka 'kuha' u osobi?
Mislim da to ovisi o čovjeku, okolini, godina života, ali i prirodi odluke koju treba donijeti. Osobno ni jednu veliku životnu odluku nisam donijela naprečac.
U ožujku ste premijerno izveli ovu predstavu koju će publika u svibnju moći vidjeti u Zagrebu i Splitu. Predstava nije za one slabog srca, jakih predrasuda i nepogrešivih stavova.
Da, to je opis u najavi predstave kojim smo željeli publici na duhovit način objasniti da ćemo biti direktni i otvoreni, da se igramo stereotipovima i uvriježenim mišljenjima te da na humorističan način govorimo o stvarnim životnim situacijama. Nazivao stvari pravim imenom, a istodobno imamo puno razumijevanja i za Joku i za sve one koji su i nakon pada spremni ustati i krenuti dalje, a pritom kažu: 'Što me OPET snađe? Pa, sve najbolje, naravno!'
I ovaj ste put utjelovili brojne likove, u čije je cipele bilo najteže uči?
Svi su mi likovi bili zanimljivi i inspirativni, a bilo mi je važno da se jasno vidi različiti karakter svakog od njih. Igram Jokinu mamu, babu, gataru, psihologinju, dvije najbolje prijateljice, tatu... Dakle, cijeli 'stručni stožer' podrške. S obzirom na to da su njihovi dijelovi u predstavi nešto kraći i fragmentarni, bilo je zabavno i izazovno učiniti svaku tu vinjetu drugačijom i upečatljivom. I jasno pozicioniranom u odnosu na Jokin život i problem.
Vrlo je zanimljiv i upečatljiv plakat za predstavu. Samo vaša Joka ide glavom kroz zid ili ste i vi privatno takvi?
Mogu biti nestrpljiva, što moji najbliži dobro znaju, ali kad su u pitanju velike stvari, zaista nisam nepromišljena. Naravno, vodim se srcem, ali odluke ne donosim naprasno, preko noći. Kad radiš iz srca, nema grešaka, nego si to ti. Naravno, ponekad ustrajanje na svojoj odluci usprkos svemu može onomu tko gleda sa strane izgledati kao prolazak glavom kroz zid, ali svatko od nas u takvim situacijama mora biti sam sebi i mjera i procjena.
Kao što govorite u predstavi, svi su spremni davati dobronamjerne savjete. Na koji ste takav najviše zakolutali očima?
Znam slušati ljude, ali naučila sam s godinama razlikovati mudrost i pametan savjet od pametovanja. Ne kolutam očima, uglavnom prestanem slušati kad mi počne zvučati besmisleno, glupo ili zlobno.
Imate li vi savjet za one koji trenutačno proživljavaju razvod?
Bila bih luda da upadnem u vlastitu zamku i da, dok se u novoj monodrami šalim sa svima koji dijele savjete i kada treba i kada ne treba, budem upravo jedna od njih.
Kakve predrasude i dalje postoje? Je li na vidiku njihov nestanak?
Dok je ljudi, bit će i predrasuda. Brojne su i raznovrsne, ovisno o tomu gdje živite, čime se bavite, kojeg ste spola, boje kože, koliko imate godina... Do nas je marimo li za njih ili ne te koliko dopuštamo da nam utječu na život i ono što je nama zaista važno.
Mjesecima se intenzivno u medijima i na društvenim mrežama pratio vaš privatni život - razvod, nova ljubav, beba, udaja... Je li vas iznenadio toliki interes? Kako ste se nosili s tim?
Ne bih to nazvala eufemizmom interes, nego više svojevrsnom medijskom kampanjom i halabukom na koju su se neki ljudi zakačili te je čak svjesno produljivali. Ne mogu reći da čovjeka to ne dira i da se u prvi mah istinski ne zapita zašto su ljudi takvi. No kako vrijeme prolazi, dođe i do toga da samo jednostavno želi da ga ostave na miru. Zaista mislim da svatko ima pravo na privatnost i svoje izbore, ali nisam se upuštala ni u kakve rasprave, čak ni u obranu vlastite privatnosti jer bi to odmah značilo da ulazim u dijalog s ljudima čiji je stil ponašanja potpuno drugačiji od mog, a nisam mogla s njima obračunavati na njihov način.
Teško je bezobraznoj i neobrazovanoj osobi reći u lice ono što zaslužuje i to ne zato što si glup, slabić ili kukavica, nego zato što ne želiš biti dio tog miljea i te atmosfere. U svakom slučaju, dok je sve to trajalo, bilo mi je važno što suštinski nije poremetilo ni jednu sekundu moga života, ni jednu emociju, niti je u pitanje dovelo bilo koji stav ili odluku. Kao što sam rekla, velike odluke ne donosim naprečac, slušam svoje srce i zbog toga sva ta događanja, hvala Bogu, a to mogu zahvaliti i zrelosti i promišljanju, nisu ni na sekundu ušla u našu kuću, u našu svakodnevicu, u naše razgovore. Nije to bilo dječje ignoriranje neugodnosti, nego zaista ništa od toga nije utjecalo na naše obiteljske odnose. Sve je prošlo mimo nas.
Biste li napravili monodramu o majčinstvu?
Tema majčinstva oduvijek je bila plodno tlo za umjetnost, u svoj svojoj složenosti i važnosti, stoga se na različite načine provlači kroz mnoga umjetnička djela i forme. Nisam razmišljala o tome u kontekstu monodrame, ali tko zna što nosi sutra. Ali nemam namjeru zauvijek igrati monodrame.
Vaša kći Čarna slavi prvi rođendan, pripremate li veliko slavlje?
Zbog same činjenice da će, nadam se, svi nama dragi ljudi - prijatelji, rodbina i oni koji su mi zaista važni u životu - biti s nama taj dan, to će mi slavlje samo po sebi biti veliko. Svaki put kad se okupimo, zastanem na trenutak, u mislima zamrznem taj kadar, osmjehnem se i zahvalim životu na onom što imam.
Kako se slažu Čarna i Jakša?
Generalno mislim da se djeca rađaju sebi, a ne bakama i djedovima ili braći i sestrama pa nisam imala nikakva očekivanja od Jakše, a još manje od Čarne. Na moju najveću sreću na svijetu, oni se obožavaju. Kada u sobu uđe brat, bebi svi postajemo nevažni, a on zbog njezine fascinacije dobiva krila i osmijeh oko glave.
Je li dobro što je malo veća razlika u godinama između njih? Jakša je može pričuvati, svačemu naučiti, nemate dva 'pelenaša' za kojima trčite.
Divim se roditeljima koji svjesno naprave malu razliku u godinama među djecom. Mislim da je to ozbiljan podvig. U mom slučaju tolika se razlika dogodila spontano, zapravo kada je ljubav to htjela. Kao i sve drugo što dolazi iz najveće ljubavi, dogodi se kada je najbolje za sve nas. Trenutačno mi se čini da je ovo idealna situacija i radujem se onome što tek slijedi. Jakša je inače kreativan i emotivan dečko pa ne sumnjam da će se savršeno snaći u ulozi starijeg brata. Njoj je njegova soba već omiljeni kutak.
Je li vam prošla godina bila jedna od najljepših i najuspješnijih: rodili ste, udali se, napravili monodramu...?
Nisam sklona popisima i inventurama na godišnjoj razini, ali kada tako nabrajate, zaista je godina bila predivna i uspješna na svim poljima. No tek slijede avanture, i privatne i poslovne. Prohodavanje, progovaranje, igranje pred novom publikom, prve tinejdžerske simpatije… Najbolje tek dolazi ili 'ko preživi, pričat će.
Vašu prvu predstavu 'Što me snađe' izveli ste na tri kontinenta i pred 240.000 gledatelja. Što je tajna uspjeha?
Ako tajna postoji, nitko mi je još nije došapnuo. Vodim se parolom: 'Sve što imaš i znaš - daj! Do maksimuma, pošteno.' I nikada ne podcjenjujem nikoga tko je došao gledati predstavu. Mi postojimo zbog publike i dalje od toga nema. Tako smo radili i novu predstavu ‘Što me opet snađe’ - najbolje što smo u tom trenutku mogli i kako smo tada osjećali. Nadam se da će ljudi prepoznati i zavoljeti tu energiju.
A tajna sretnog života?
Srce uvijek zna. Samo pažljivo osluškujte, ono stalno nešto šapuće. Imamo još nekolicinu dobronamjernih savjeta za vas dragi čitatelji, ali ću vas zamoliti da ipak dođete u kazalište i pogledate predstavu. Tako ćete doznati kojim riječima na kraju predstave ispraćam ljude u, nadam se, sretniji život.
Planirate li i s novom predstavom gostovanja po cijelom svijetu?
Bila bih neiskrena kada bih rekla da uspjeh prve monodrame nije postavio neku vrstu letvice i očekivanja na visoku razinu, ali stvarno se trudim ne fiksirati određene brojke ili toponime kao mjeru uspjeha kojemu će sve drugo biti podređeno. Nadam se, s članovima svog tima, ali i sa svojim najbližima čija mi je podrška presudna u svemu što radim, da će publika ovu predstavu voljeti i željeti gledati, i to ponajprije u regiji, ali i diljem svijeta gdje žive ljudi s ovih prostora. Spremni smo ići kamo god nas pozovu. Kao i s prvom predstavom, u velike gradove i mala mjesta ići ćemo dok god nas radost igranja i susreta s publikom bude pokretala i predstavljala zadovoljstvo. Kad to počne blijedjeti, znat ćemo da je vrijeme da stanemo.
Što želite da vas snađe u mjesecima koji slijede?
Bokun mora, bokun neba, a oko mene moji najmiliji!