Prošle su dvije godine otkako nas je prerano napustio nas naš cijenjeni redatelj Lukas Nola.
Lukas je preminuo 29. listopada 2022. u 59. godini od karcinoma grla, a iza sebe je ostavio suprugu Barbaru Nolu i njihovo dvoje djece, sina Jakova i kćer Maru.
'Svijet je stao, dušo moja', poručila je tada shrvana Barbara, koja je s Lukasom u braku provela 28 godina.
Redatelj i glumica na Akademiji su počeli surađivati na kratkometražnim filmovima, a kasnije su zajedno radili na još puno projekata i Barbara je u nekoliko navrata istaknula kako joj je s njim uvijek bilo lijepo raditi.
'Mi smo prvo radili zajedno, družili se, a onda smo se tek zaljubili. Tako da nam je vjerojatno taj početak ostao za cijeli život da normalno radimo. Ja sam njega gledala kao vrhunskog redatelja s kojim obožavam raditi', priznala je Barbara.
Vjenčali su se 1994. godine, a poznavali su se još od školskih dana. Barbara je bila prijateljica Lukasovog brata Filipa s kojim je išla u razred te su zajedno pohađali glumačku školu Zagrebačkog kazališta mladih.
Tijekom ljeta je često boravila u njihovoj kući u Podgori pokraj Makarske i prvo je na Lukasa gledala kao na starijeg brata, no kada se vratio iz vojske, doživljavala ga je na drukčiji način.
'Kad sam ga upoznala, bila sam infantilna i bez nekog velikog ljubavnog iskustva. Fascinirala me njegova kreativnost, jer je pisao pjesme, scenarije, to što je imao bend. Bio je dominantan u društvu, strastvena, snažna i odlučna osoba. Bio je frajer', rekla je svojedobno za 24 sata.
Barbara je na prvu obljetnicu Lukasove smrti za Story prigovorila o godini bez njega.
'Nekih stvari uopće se ne sjećam jer sam bila izvan sebe, ali uz pomoć svih ljudi oko sebe ideš koračić po koračić i savjet 'dan po dan' po mojem iskustvu je točan. Preživljavaš i uspijevaš vidjeti ljepotu života. Sada mi se čini da će tako biti zauvijek. U svemu, svakom segmentu života, u svakom trenutku će mi stravično nedostajati. S tim se mora živjeti, ali nikada se čovjek s time ne može pomiriti, barem ja to sada ne vidim. Bila godišnjica ili bilo koji drugi dan za mene je to, malo je reći, nenadoknadiv gubitak', rekla je tada glumica. Otkrila je i je li joj bilo teško vratiti se poslu nakon muževe smrti.
'Išla sam vidjeti. Prvo sam radila predstavu 'Kralj Ubu' i prvi čas sam mislila da više nikada ništa neću moći. Mislim da me spasilo što sam bila malo okrutna prema sebi na način 'ja sada moram'. Moraš se pribrati, moraš se pokrenuti, funkcionirati, moraš, moraš, moraš. Zasad mi se to pokazalo kao dobro. Da sam vidjela da ne mogu, naravno da ne bih mučila sebe i ljude oko sebe. Ali u kazalištu su tvoji prijatelji, tu si za sebe, baviš se likom i nekim drugim životom, što je također super. A i s ljudima si, slušaš njihove teme i malo iziđeš iz svoje glave. To mi je zasad jako potrebno i dobro', ispričala je.