U Zagrebu je održana svečana premijera filma 'Escort', posljednjeg redateljskog uratka prerano preminulog Lukasa Nole, koji nas je napustio prošle godine u 59. godini života nakon duge i teške bolesti. Premijeri je prisustvovala i Lukasova udovica, glumica Barbara Nola, a s njom je bio i njihov sin Jakov.
28-godišnji Jakov krenuo je očevim putem te je, kao i on, postao scenarist i redatelj. Režirao je HRT-ovu igrano-dokumentarnu seriju za djecu ‘Najbolji dan’, zatim dva kratka filma ‘Kućica i ‘Kontraofanziva’, a za TV dramu ‘Jeleni, tablete i starlete’ 2017. je osvojio nagradu Nikola Ivanda za Najbolji TV format.
U ranijem intervjuu za Story otkrio je da se ne obazire previše na predrasude s kojima se susreće jer je sin proslavljenog redatelja i slavne glumice.
'Svakako je bilo predrasuda, ima ih i bit će ih. Iskustvo koje imam kao sin roditelja koji se bave istim poslom jedino me moglo obogatiti upravo tako da predrasude koje inače imam prema drugima lakše i odlučnije odbacim. Nagrade i priznanja koje sam dobio i koje ću dobivati dobar su odgovor, ali prije svega to je iskren i predan rad. U početku mi je bilo teže jer su me svi gledali kao nečijeg sina pa su uz mene upisivali ili negativne ili pozitivne predrasude.
Što sam stariji, to mi je lakše, ljudi me doživljavaju kao individuu, s vrlinama i manama. U svaki projekt ulazim sa strašću - bez obzira na to tko mi je roditelj, susjed ili instruktor matematike - jer to ne činim kako bih nekome nešto dokazao nego zbog sebe', rekao je Jakov koji je već imao priliku surađivati s roditeljima: majku je angažirao kao glumicu u svojoj TV drami na ADU, a s ocem, koji mu je ujedno i predavao na Akademiji, u seriji ‘Čuvari dvorca’.
'Majku je jako jednostavno režirati, poput jako dobrog prijatelja, jer je komunikacija temelj odnosa između glumca i redatelja, a to ide lako, što je logično s obzirom na to da me majka naučila govoriti. S ocem razmjenjujem iskustva i pokazujem mu radove. Volim poslušati njegov savjet. Mi smo kao dva obiteljska obrtnika, primjerice stolari koji su uvijek okruženi drvom, piljevinom i prašinom, opsjednuti poslom te u vječnoj potrazi za još boljim i kvalitetnijim stolcem. Film je sastavni, a možda i najvažniji dio našeg života i naravno da ga dijelimo’, ispričao nam je tad Jakov.
