Glumici Barbari Noli posljednji mjeseci zasigurno nisu bili lagani budući da je u listopadu izgubila supruga Lukasa Nolu koji je preminuo u 59. godini života nakon duge i teške bolesti.
Nakon Lukasove smrti Barbaru nismo često imali prilike vidjeti u javnosti, no ovogodišnji Pula festival na kojem se prikazivao i Lukasov posljednji film ‘Escort’ nije propustila.
‘Film je 99.9% bio završen prije, samo je Lukas bio takav control freak da je neke nijansice koje pola režisera niti ne vidi da postoje gledao. Jako je u svim segmentima bio prisutan kada su njegova djela nastajala, nikada se nije dogodilo da on nešto ne blagoslovi, bio je autorska osoba. Mi smo otišli na odmor jer je film bio gotov i onda mu odjednom postalo strašno loše, jako naglo se to sve dogodilo i završilo’, ispričala je Barbara za In Magazin.
Nije štedjela pohvale na suprugov račun, a istaknula je da su njih dvoje prvo počeli raditi zajedno, a onda se tek zaljubili.
‘Sad ispada da bez prekida hvalim Lukasa, ali to je zaista istina i bilo koji glumac bi to potvrdio. Ljudi su obožavali s njim raditi. On je jako dobro znao što želi i imao je jedan smireni, prirodni autoritet, ja to tako vidim. To je ta vrsta redatelja koji imaju svoj prirodni autoritet koji ne moraju onda nametati, sami sa sobom se mučiti, biti agresivni ili bezobrazni. On je naprosto to nosio sa sobom i ulijevao povjerenje jer smo mi glumci ljudi kojima nekad treba pomoći da se neka odluka donese do kraja. To je svima jako pasalo i tjerao nas da sami budemo kreativni, da oplemenimo svoje uloge. To je nešto što je jako lijepo i što mi glumci volimo. A ja sam s Lukasom još na Akademiji počela raditi na kratkometražnim filmovima. Mi smo prvo radili zajedno, družili se, a onda smo se tek zaljubili. Tako da nam je vjerojatno taj početak ostao za cijeli život da normalno radimo. Ja sam njega gledala kao vrhunskog redatelja s kojim obožavam raditi’, zaključila je ona.
Iako je iza nje teško razdoblje, na Barbari se to ni najmanje ne vidi. Na crvenom tepihu zablistala je u nekoliko različitih izdanja, od crne čipkaste haljine, do bijele dugačke haljine na jedno rame, najviše je pažnje pokupila biserno bijela haljina do ispod koljena koju je uskladila sa srebrnim sandalama i bijelom ogrlicom oko vrata.
U majčinoj pratnji stigao je i njen i Lukasov sin Jakov Nola na kojem se već na prvi pogled vidi koliko sliči pokojnom ocu.
28-godišnji Jakov krenuo je očevim putem te je, kao i on, postao scenarist i redatelj. Režirao je HRT-ovu igrano-dokumentarnu seriju za djecu ‘Najbolji dan’, zatim dva kratka filma ‘Kućica i ‘Kontraofanziva’, a za TV dramu ‘Jeleni, tablete i starlete’ 2017. je osvojio nagradu Nikola Ivanda za Najbolji TV format.
U ranijem intervjuu za Story otkrio je da se ne obazire previše na predrasude s kojima se susreće jer je sin proslavljenog redatelja i slavne glumice.
'Svakako je bilo predrasuda, ima ih i bit će ih. Iskustvo koje imam kao sin roditelja koji se bave istim poslom jedino me moglo obogatiti upravo tako da predrasude koje inače imam prema drugima lakše i odlučnije odbacim. Nagrade i priznanja koje sam dobio i koje ću dobivati dobar su odgovor, ali prije svega to je iskren i predan rad. U početku mi je bilo teže jer su me svi gledali kao nečijeg sina pa su uz mene upisivali ili negativne ili pozitivne predrasude. Što sam stariji, to mi je lakše, ljudi me doživljavaju kao individuu, s vrlinama i manama. U svaki projekt ulazim sa strašću - bez obzira na to tko mi je roditelj, susjed ili instruktor matematike - jer to ne činim kako bih nekome nešto dokazao nego zbog sebe', rekao je Jakov koji je već imao priliku surađivati s roditeljima: majku je angažirao kao glumicu u svojoj TV drami na ADU, a s ocem, koji mu je ujedno i predavao na Akademiji, u seriji ‘Čuvari dvorca’.
'Majku je jako jednostavno režirati, poput jako dobrog prijatelja, jer je komunikacija temelj odnosa između glumca i redatelja, a to ide lako, što je logično s obzirom na to da me majka naučila govoriti. S ocem razmjenjujem iskustva i pokazujem mu radove. Volim poslušati njegov savjet. Mi smo kao dva obiteljska obrtnika, primjerice stolari koji su uvijek okruženi drvom, piljevinom i prašinom, opsjednuti poslom te u vječnoj potrazi za još boljim i kvalitetnijim stolcem. Film je sastavni, a možda i najvažniji dio našeg života i naravno da ga dijelimo’, ispričao nam je tad Jakov.
