Uzela je stvar u svoje ruke da joj sinovi ne budu tužni na rođendanima!
Kad od djeteta dobijete širok osmijeh, a od roditelja duboku zahvalnost, onda znate da ste na dobrom putu. Svojim sasvim posebnim (i personaliziranim!) slasticama, koje prilagođava zdravstvenom stanju svakog svog kupca, Martina Remenar Loborec od naizgled nemogućeg čini moguće, a sve zahvaljujući - a čemu drugom nego - majčinskoj ljubavi
Snovi mijenjaju sadašnjost, stvaraju budućnost, sve što u svijetu postoji nekada je bio samo san. Svatko od nas imao je (i ima) barem jedan san koji želi ostvariti. Snovi se ostvaruju ako imamo hrabrosti slijediti ih i vjerovati u sebe. Žene koje su ostvarile svoje snove to najbolje znaju! Kako bi pokazali da se svaki san može ostvariti i inspirirali vas da nikada ne odustanete od njegovog ostvarenja, s partnerom Perfecta Dreams pokrećemo serijal priča o uspješnim i hrabrim ženama koje su ostvarile svoj životni san te kreativni natječaj u kojima pozivamo sve vas da nam ispričate svoju priču o snu koji ste ostvarili. Vaš najoriginalniji san nagrađujemo premium Perfecta Dreams krevetom. Nakon sestara Gabrijele i Petre Korice, koje su napisale prvu knjigu za djecu o umjetnoj inteligenciji; arhitektice Lidije Lijić koja roni pod ledom, pilotira i penje se po najvećim vrhovima svijeta, manekenke Claudie Antičević, nutricionistice Sandre Krstev Barać i znanstvenice Marine Martinić Kavur, priču nastavljamo s Martinom Remenar Loborec, koja dokazuje kako majčinska ljubav ruši sve prepreke.
Da joj je koju godinu ranije netko rekao kako će kolače i torte praviti svakodnevno i da će to postati njezin posao, Zagrepčanka Martina Remenar Loborec vjerojatno bi mu se samo slatko nasmijala. U cijelom svojem ženskom društvu, priča nam Martina, vlasnica slatkog brenda TiA's Gluten Free, ona je najmanje bila zainteresirana za razmjenu slatkih recepata, no sve divote koje se danas kriju iza TiA's Gluten Free priče nisu ništa drugo nego dokaz da majčinska ljubav ne poznaje granice. Naime, kad je njezinom starijem sinu Tiboru s dvije godine dijagnosticirana celijakija, a mlađem Andrianu alergija na jaja, soju, orašaste plodove i mlijeko, Martina nikako nije željela sa se na dječjim rođendanima, koji su – znamo to! – djeci jako važni, njezini dečki osjećaju zakinuto i izolirano.
'Sve je krenulo iz želje da njima udovoljim. Prije svakog rođendana, nazvala bih i pitala što će biti za jelo i to napravila svojim dečkima. Ako je bila pizza, ja bih napravila pizzu bez glutena. Tako je bilo i s tortom. Jednom bi radila bez glutena, drugom bez svega ostalog. Onda mi je to postalo naporno, pa sam krenula raditi sve u jednom', počinje svoju priču Martina.
Dijagnozu celijakije Tibor je dobio vrlo rano, već s dvije godine. S obzirom na to da je imao problema s probavom, prva sumnja bila je na mlijeko, no nakon niza pretraga i testiranja, pokazalo se da je riječ o celijakiji. Naknadno testiranje pokazalo je da su i suprug i ona nositelji gena za celijakiju, no kod njih se bolest nije razvila.
'Nisam znala ništa o bolesti, a dodatan šok bilo mi je i to što sam tada, kad smo dobili dijagnozu, već bila trudna s drugim djetetom, pa su mi hormoni divljali i sve mi se to činilo jako komplicirano. Jasno je bilo da naš život više neće izgledati isto. Ubrzo nakon poroda, moj mlađi sin završio je u bolnici zbog upale pluća, a kako je imao i atopijski dermatitis, testirali su ga na sve i svašta, a onda i potvrdili alergiju na jaja, soju, orašaste plodove i mlijeko, zbog čega sam i sama, radi činjenice da je još bio na prsima, morala mijenjati prehranu', prisjeća se Martina.
Činjenica da su jako rano, praktički još kao bebe, dobili dijagnozu, dečki nisu mogli birati ili biti tužni – njima je to od početka bio način života. Tako su, i dok još nisu znali čitati, bili svjesni da moraju biti oprezni, pa bi zamolili druge da im pročitaju deklaracije kako bi se uvjerili da neće pojesti nešto za njih loše. Mlađem sinu alergije su s tri godine prošle, dok stariji zna da će s celijakijom živjeti čitav život. No zato je tu mama da mu ugodi, baš i kao drugoj djeci s istim ili sličnim problemima. TiA's Gluten Free priča doista je jedinstvena i drukčija od svega sličnog na tržištu.
'To što ja radim, nema nigdje, jer se svima prilagođavam. Mogu napraviti sto torti od vanilije; jedna može biti bez glutena, druga bez glutena i mlijeka, treća bez glutena i bijelog šećera... Moje su slastice u potpunosti personalizirane', kaže Martina napominjući kako su njezini kupci u najvećoj mjeri ljudi poput nje same, koje imaju djecu s nekim problemom i žele im ugoditi. Stoga je odgovornost na Martini – velika.
'Sjećam se narudžbe za jednu djevojčicu koja bi pala u anafilaktički šok da je pojela jedan sastojak. U početku sam odbila tu narudžbu, no mama je inzistirala i bila uporna i na kraju su svi bili sretni. Iako jako pazim i garantiram da u proizvodnji nema greške i da ne može doći do kontaminacije, za mene su takve situacije ipak stresne', prisjeća se Martina i naglašava kako njezine torte nisu sirove torte (premda i takve namjerava uvrstiti u ponudu), već one prilagođene potrebama određenog slavljenika. Sve je personalizirano; od okusa, namirnica, oblika, dekoracija... Torta s vanilijom i malinama Martinin je favorit, dok su dječica tradicionalno – čokoladoljupci. Sve TiA's Gluten Free slastice mogu se naručiti online, a odnedavno je Martina na zagrebačkoj Trešnjevci otvorila i showroom, predivan i pomno uređen prostor koji jednog dana namjerava pretvoriti u slastičarnicu. Upravo u ovom prekrasnom showroomu do izražaja dolazi još jedna Martinina velika ljubav – ona za uređenjem interijera. Jednog dana voljela bi dekorirati svadbe i druge proslave, u koje bi savršeno uklopila i svoje predivne slastice.
'Iako posao privatnih poduzetnika nije jednostavan, posebice u ovim novim okolnostima, povezanim s pandemijom, nikada nisam požalila što sam se upustila u cijelu priču. Kad sam krenula razmišljati o privatnom biznisu, okolnosti na mojem tadašnjem poslu nisu bile idealne, pa sam rekla – sad ili nikad. Krenula sam uz potporu za samozapošljavanje i novac koji mi je dao djed, no bez potpore ostatka obitelji i prijatelja ništa od ovoga ipak ne bi bilo moguće. Pokušala sam realizirati što sam željela; jedino mi je žao što se otvaranje showrooma poklopilo s koronom, pa tajming nije bio najbolji', kaže Martina i napominje kako proizvodnja puno iziskuje, i to ne samo zbog skupih sirovina, već i zbog tehničkih uvjeta koje treba zadovoljiti. Danas, s vremenskim odmakom, iskreno priznaje kako – da je baš sve znala – ne bi toliko hrabro ušla u cijelu priču. No zadovoljan osmijeh dječice koju svakodnevno čini sretnima svojim slasticama, kao i zahvalnost njihovih roditelja što je 'od nemogućeg napravila moguće', potvrđuju joj kako njezina priča itekako ima svrhu. I, dakako, da uvijek treba ići za svojim snovima.
Moj najveći životni san bio je... postati mama, što sam i ostvarila. Imam dva prekrasna dječaka od devet i sedam godina.
San koji sam ostvarila i na koji sam iznimno ponosna... biti mama, jer me svaki dan ispunjava.
San u kojem sam naučila najvažniju životnu lekciju... Sve životne lekcije naučila sam kroz svakodnevni život i sitnice koje ga čine.
San u kojem sam pokazala najveću snagu... otvaranje vlastitog obrta i pokretanje proizvodnje slastica.
San koji još nisam ostvarila... uređenje interijera i dekoriranje prostora za proslave, gdje bi uklopila svoje slastice.
*Sadržaj nastao u suradnji s Perfectom Dreams.
