'Barokerica' Laura: 'Kći i ja plešemo na stolcima dok slušamo barok!'

Snovi mijenjaju sadašnjost, stvaraju budućnost, sve što u svijetu postoji nekada je bio samo san. Svatko od nas imao je (i ima) barem jedan san koji želi ostvariti. Snovi se ostvaruju ako imamo hrabrosti slijediti ih i vjerovati u sebe. Žene koje su ostvarile svoje snove to najbolje znaju! Kako bi pokazali da se svaki san može ostvariti i inspirirali vas da nikada ne odustanete od njegovog ostvarenja, s partnerom Perfecta Dreams pokrećemo serijal priča o uspješnim i hrabrim ženama koje su ostvarile svoj životni san te kreativni natječaj u kojima pozivamo sve vas da nam ispričate svoju priču o snu koji ste ostvarili. Vaš najoriginalniji san nagrađujemo premium Perfecta Dreams krevetom. Nakon sestara Gabrijele i Petre Korice, koje su napisale prvu knjigu za djecu o umjetnoj inteligenciji; arhitektice Lidije Lijić koja roni pod letom, pilotira i penje se po najvećim vrhovima svijeta, manekenke Claudie Antičević, nutricionistice Sandre Krstev Barać, znanstvenice Marine Martinić Kavur i vlasnice gluten-free slatkog obrta Martine Remenar Loborec, upoznajte glazbenicu Lauru Vadjon.

Nakon završenog studija u Zagrebu, igrom slučaja hrvatska glazbenica, a danas ravnateljica Hrvatskog baroknog ansambla, Laura Vadjon, bila je pozvana na jedan projekt u Njemačku, gdje je svirala baroknu violinu. Dio repertoara poznavala je, kaže, od prije, ali kroz druženje i boravak u Rosenheimu otkrila je za nju tada jedan sasvim novi svijet, koji ju je očarao i zaintrigirao. Intuitivno je već tada znala da će se fokusirati na barok, ranu glazbu i stilski osviještenu interpretaciju! 'Bila je to ljubav i strast na prvu loptu!', prisjeća se ova glazbenica, profesorica na Muzičkoj Akademiji u Zagrebu i članica London Handel Orkestra. Okolnosti u proteklom razdoblju, tj. pandemija koja je paralizirala svijet, ne samo da ju je odvojila od njezine publike i koncerata po crkvama dvoranama diljem Hrvatske i inozemstva, već je i poremetila proslavu 20. rođendana Hrvatskog baroknog ansambla na čijem je čelu.

'Slavljenička sezona naprasno nam je prekinuta nakon samo četiri održana koncerta. Imali smo odlične velike programe sa svim našim članovima i sjajne goste: Andreasa Helma na oboi, Enrica Onofria i Adriana Butterfielda na violinama i Laurencea Cummingsa kao dirigenta i čembalista na centralnom koncertu proslave, naziva Il Trionfo, gdje smo izveli prekrasan istoimeni oratorij Georga Fridericha Handela i tu live snimku objavili na DVD izdanju. Onda je korona stavila veliku pauzu na sve, a zagrebački potres gotovo srušio naš dom - dvoranu Hrvatskog glazbenog zavoda' kaže Laura, napominjući kako su, uz veliko zalaganje brojnih muzičara i ljubitelja glazbe, kao i nesebičan angažman ravnateljice HGZ-a Romane Matanovac, uspjeli skupiti donacije i napraviti novi krov kako zgrada ne bi prokišnjavala i doživjela daljnja oštećenja.

HGZ je 'pokrpan' i za sada zbog epidemioloških mjera koncertiraju uz minimalni broj posjetitelja u publici, ali ne preskaču i ne otkazuju ništa! Za sve one koji ne mogu biti prisutni uživo, imaju i live-stream koncerte na YouTube kanalu Cro Baroque. A interes za ovu vrstu glazbe je velik, kaže nam ova umjetnica, pa i među mladom publikom.
'Zanimljivo je da su upravo mlade generacije, pogotovo u Hrvatskoj, puno više sklone svirati na starim instrumentima i crijevnatim žicama te istraživati i mijenjati pristup. Obično najbolji violinisti vole eksperimentirati i probati sve novo i drukčije. Dobri glazbenici, pogotovo na gudačkim instrumentima, nemaju nikakvih problema kad sviraju s kraćim, baroknim gudalom i na crijevnatim žicama, a informacije i upoznavanje zvučnih karakteristika izvedbe lako se čuju i zavole, osobito u današnje vrijeme kad se jednim klikom miša na kompjuteru pojavljuju sjajne snimke odličnih ansambala specijaliziranih za izvođenje stare glazbe. Uz te interpretacije nemoguće je ostati neinformiran ili se ne zaljubiti u taj način izvedbe, pun dinamike, kolorita, energije i šarma', smatra Laura.
Osim što radi sa studentima na Muzičkoj akademiji i u Hrvatskom baroknom ansamblu, Laurina koncertantna djelatnost vezana je za Veliku Britaniju, najviše za London, gdje je članica London Handel Orkestra. Svako proljeće provede četiri do šest tjedana u Londonu, no 2020. morala se vratiti u Hrvatsku 15. ožujka, kad je počeo lockdown, pa nije uspjela odraditi nekoliko koncerata. Za razliku od Velike Britanije, gdje je sve stalo, u Hrvatskoj smo barem imali ljetnu sezonu, pa su se koncerti – doduše, u skromnijem obliku – ipak održavali.
'Otpala su gostovanja i nastupi u inozemstvu. Naravno da nam to nedostaje i da smo zakinuti za taj dio priče, ali ipak smo mi u Hrvatskoj puno bolje prošli od moje Engleske koja od lani još uopće nije krenula s koncertnim i kazališnim događanjima uživo. A tako je i u većem djelu Europe i Amerike', veli Laura, koja za sebe kaže da je 'barokerica'.
'Moj već uvriježeni izraz barock'n'roll i barokerica odnosi se zapravo na to kako ja doživljavam glazbu kojom se intenzivno bavim. Za mene nema bolje i zabavnije glazbe! Ona je uvijek i u svakoj prilici moj prvi izbor jer i kad, primjerice, vozim automobil volim da svira barok, jer mi diže raspoloženje, čini me veselom, pozitivnom, aktivnom i mentalno budnom. Vrlo često moja kći i ja pjevamo i plešemo na stolcima i ta energija moje omiljene glazbe meni je nezamjenjiva i nemjerljiva s bilo kojim drugim žanrom', kaže Laura kojoj je teško izdvojiti najdraže nastupe, jer svaki nosi nešto novo i drukčije.

Dok je bila studentica i mlada violinistica obožavala je, kaže, solo nastupe uz Zagrebačku filharmoniju, pa su joj nezaboravni koncerti na kojima je svirala velike romantičare poput Čajkovskog, Sibeliusa, Prokofjeva... Danas su joj favoriti svakako ostvarenja s Hrvatskim baroknim ansamblom, njihovi noviteti, zaboravljeni kompozitori i priče koje pričaju kroz glazbu. Ponosna je što će kroz sezonu 2021. izvesti i sve Brandenburške koncerte, 300 godina nakon što su izašli iz pera velikog Johann Sebastiana Bacha.

'Posebno volim svirati uz orgulje. Imamo prekrasne stare povijesne orgulje u mnogim crkvama diljem Hrvatske, od Istre preko kontinentalne Hrvatske, Dalmacije i otoka....Volim taj zvuk, temperacije i atmosferu pri muziciranju. Redovito koncertiram u sakralnim prostorima i još uvijek otkrivam nove, zanimljive lokacije', kaže ova umjetnica i prisjeća se nezaboravnog nastupa u Londonu 2017. u Muzeju Georga Fridericha Handela, njezina omiljenog kompozitora; kao i najegzotičnijeg nastupa, u baroknim crkvama u Boliviji, koje su svećenici Jezuiti gradili po malim pitoresknim mjestima, a koje su danas spomenici pod UNESCO-vom zaštitom.
Iako se u njezinom životu sve vrti oko glazbe, Laura ima još puno interesa. Što je starija, sve se više okreće prirodi, pa voli šetnje, sunce, čisti zrak i – najviše od svega – more.

'Život uz more ljepši je i zdraviji. Na Braču se osjećam odlično! Mali lokalni proizvođači hrane me oduševljavaju i uživam u sezonskim namirnicama, bila to zimska raštika ili čimulice, stare sorte paradajza, smokve, paprike ili tikvice koje rastu kao lude! Riba i janjetina također su bitna stavka. Kuham s veseljem i uglavnom jednostavno, osim ako nije neka fešta. Volim raditi štrudle i kolače, ali i sokove od povrća i voća s puno agruma i đumbira. Važno mi je da obitelj jede zdravo i fino! To je, uz sunčev D vitamin i fizičku aktivnost, naš ulog u zdravlje. Plivam uvijek kada sam na moru; more mi nikad nije prehladno', otkriva o sebi privatno ova glazbenica, napominjući kako više od svega voli provoditi slobodne trenutke u svojem malom obiteljskom 'nukleusu', sa suprugom Sretenom Mokrovićem i kćeri Olgom.

'Mi smo ekipa sa zajedničkim interesima, a opet svatko ima i svoje samostalne trenutke, kaže Laura, a na pitanje pokazuje li kći interes za glazbu, odgovara:
'Olga svira violinu, pleše, crta, igra se, radi predstave, snima videa..., sve joj je dostupno, a čime će se profesionalno baviti, odlučit će sama kad za to dođe vrijeme'. U ovom trenutku, smatra njezina mama, dobra je ta svestranost, sloboda i zaigranost. Ponekad i nas odrasle podsjeti u kojoj je mjeri to, doista, ljekovito i potrebno.

Moj najveći životni san bio je...
Raditi u životu ono što najviše volim i biti sretna! Taj san odnosio se na bavljenje glazbom kao životnom vokacijom, ali i na privatni život u gradu koji volim, s obitelji i prijateljima, kao i na izgradnju životnog stila koji mi pruža osjećaj ispunjenosti i sreće.
San koji sam ostvarila i na koji sam iznimno ponosna...
Imam prekrasnu obitelj, divnog muža i voljenu kći Olgu, te svoju glazbu.
San u kojem sam naučila najvažniju životnu lekciju...
Za mene je ta lekcija i dalje - biti strpljiva! Ali i beskompromisno slijediti vlastite ideje, želje i vizije. Ne odustati i ne pristajati na kompromise koji te ideje bitno ugrožavaju.
San u kojem sam pokazala najveću snagu...
Definitivno sam bila najsnažnija kada mi je bilo najteže. Borba s teškom bolešću, smrt bliskog suradnika, prihvaćanja nepravdi i rješavanje životnih izazova koje nisam sama birala...
San koji još nisam ostvarila...
Nedavno sam održala koncert povodom 25-te godišnjice rada na Muzičkoj akademiji u Zagrebu. Rado bih da za iduću jubilarnu proslavu mogu najaviti otvaranje Odjela za ranu glazbu gdje bi naši, ali i strani studenti, mogli dobiti priliku baviti se glazbom starih majstora i usavršavati svoja znanja o stilu i načinu izvođenja baroka, klasike, renesanse...
San s najviše prepreka...
Nakon brojnih uspjeha i proslave 20-tog rođendana Hrvatskog baroknog ansambla suočili smo se s nevjerojatnim scenarijem koji su nam nametnuli Covid 19 i potresi u Hrvatskoj. Moja želja je da ansambl i dalje koncertira i da donosi zanimljive i inovativne programe na pozornice u Hrvatskoj i inozemstvu. Svjedočimo gašenju i nestanku mnogih kulturnih sadržaja,umjetnici su prisiljeni tražiti druge izvore prihoda i zanimanja,vrijeme je krajnje nesigurno, a strah i tjeskoba uvukli su se u naše živote...Odlučila sam ne odustati i svakako ne stati!

*Sadržaj nastao u suradnji s Perfectom Dreams.