Sanja je produkt dizajnerica i radi super stvari od drva
Svoj odnos s dizajnom Sanja Rotter uspoređuje s odnosom u ljubavnoj vezi, a premda joj kao slobodnoj umjetnici nije nimalo jednostavno, ova produkt dizajnerica ne namjerava odustati od svojih snova. Svojim proizvodima uljepšava svakodnevicu mnogima, a sa sestrom Ines uskoro planira i organizirati dječju radionicu 'Gradimo nove gradove' za djecu s potresom pogođenih područja
Snovi mijenjaju sadašnjost, stvaraju budućnost, sve što u svijetu postoji nekada je bio samo san. Svatko od nas imao je (i ima) barem jedan san koji želi ostvariti. Snovi se ostvaruju ako imamo hrabrosti slijediti ih i vjerovati u sebe. Žene koje su ostvarile svoje snove to najbolje znaju! Kako bi pokazali da se svaki san može ostvariti i inspirirali vas da nikada ne odustanete od njegovog ostvarenja, s partnerom Perfecta Dreams pokrećemo serijal priča o uspješnim i hrabrim ženama koje su ostvarile svoj životni san te kreativni natječaj u kojima pozivamo sve vas da nam ispričate svoju priču o snu koji ste ostvarili. Vaš najoriginalniji san nagrađujemo premium Perfecta Dreams krevetom. Nakon sestara Gabrijele i Petre Korice, koje su napisale prvu knjigu za djecu o umjetnoj inteligenciji; arhitektice Lidije Lijić koja roni pod letom, pilotira i penje se po najvećim vrhovima svijeta, manekenke Claudie Antičević, nutricionistice Sandre Krstev Barać, znanstvenice Marine Martinić Kavur, vlasnice gluten-free slatkog obrta Martine Remenar Loborec, glazbenice Laure Vadjon, upoznajte i produkt dizajnericu Sanju Rotter.
Produkt dizajnerica Sanja Rotter svoj odnos s dizajnom uspoređuje s odnosom u ljubavnoj vezi. Uvijek, kaže, ima problema, jamranja, uvijek su drugi bolji ako se uspoređuješ, a trava uvijek zelenija na drugoj strani... 'To je ljubav koja prihvaća sve vrline i mane onoga što jest. Nije ni blizu savršena, ali možeš ju pokušati razbiti o pod i ona će svejedno ostati cijela. Dizajn nije ni esencijalna, ni romantična, ni neka SF struka; ali svaki drugi posao mi je dosadan, nebitan, privremen - kao afera. Ovo je cjeloživotno partnerstvo', kaže odlučno ova 35-godišnja Zagrepčanka.
Iako život slobodnih umjetnika u Hrvatskoj nije nimalo lagan, posebice u okolnostima 'novog normalnog', Sanja je zadovoljna onim što radi. Nije, priča nam, postojao neki određeni prijelomni trenutak u kojem je odlučila biti produkt dizajnerica, no crtanje je oduvijek bio glavni način na koji je provodila vrijeme, pa je nakon osnovne škole, logičan slijed bio upis u Školu primijenjene umjetnosti i dizajna. U srednjoj školi shvatila je, pak, kako ju zanima dizajn, a na početku Studija dizajna i to da industrijski dizajn predstavlja za nju najveći izazov te da je njezin prostor djelovanja onaj u tri dimenzije. Posebice kad je oblikovanje drva u pitanju.
'Iako je drvo moja specijalnost i ono što najviše volim, ni drugi materijali nisu mi strani. Koristim i papir, a tijekom projektiranja različitog namještaja važnu ulogu ima i čelik. Drvo je inspirativno jer je živ materijal, budući da je bilo živ organizam - drvo nastavlja “disati” sve dok ne postane pepeo. Ima mnogo prednosti ali i mana, koje zbog te njegove plemenitosti trebamo prihvatiti i moći mu oprostiti', kaže slikovito Sanja. Na početku karijere, dok – kako sama kaže – još nije imala dugog posla, počela je izrađivati nakit od drva, što su ljudi jako dobro prihvatili. Danas se, međutim, posvetila većim i izazovnijim projektima. Od kraja fakulteta surađuje i djeluje “u simbiozi” sa stolarijom Močvarni hrast i majstorom stolarom Darkom Franjićem. Radila je i u dvije tvrtke ali je brzo shvatila kako to nije za nju, tako da je definitivno odlučila biti slobodni dizajner.
'Moj način zarade zapravo nisu samoinicirani projekti i proizvodi nego oni naručeni, poglavito od strane poslovnih subjekata. Tu je bilo najviše namještaja, urbane opreme, ugostiteljske i hotelske opreme, rasvjete i ambalaže - koja me posebno veseli. Radim projekte ambalaže s lakoćom i veseljem, a mogu se pohvaliti i brojnim nagradama upravo u toj sferi', otkriva ova umjetnica.
Iako na prvi pogled djeluje idilično raditi ono što voliš i za to biti prepoznat od strane struke i publike, Sanjin je poslovni put težak. Svaki je dan, priznaje nam, nova borba, iako je bilo puno lijepih trenutaka, zadovoljstva i uspjeha.
'Život freelancera je takav da te okolina uglavnom ne razumije, često te podcjenjuju, imaš godišnje “rupe” bez para...uvijek postoji ta neka klošarska aura u svemu tome. Ali sve je to u redu, navikla sam. Osobno imam tu sreću da sam sedam od devet godina profesionalnog rada članica Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika pa imam i službeni status samostalne umjetnice. To u praksi znači da su mi doprinosi za mirovinsko i zdravstveno osiguranje pokriveni iz proračuna, teku mi godine radnog staža i imam pravo na porodiljni dopust. Zadovoljna sam ovim načinom rada i za sad ne namjeravam išta mijenjati', kaže Sanja na čije je poslovanje, dakako, utjecaj imala i pandemija.
Otkazano joj je nekoliko angažmana: serijska proizvodnja ambalaže za vino, projektiranje stola i opreme za svadbenu halu, božićni umjetnički sajam te radionica ekoloških božićnih ukrasa, koju je trebala voditi sa sestrom. Ipak, bilo je drugih većih stvari koje su se iznenada pojavile i spasile stvar.
Prvi značajniji proizvod s njezinim potpisom bio je stol Zima od fosilnog hrasta, koji je nastao iz jednog dijela njezina magistarskog rada, no na pitanje na koji je njezin proizvod javnost najbolje reagirala, odgovara:
'Prvo bih naglasila da javnost dijelim na stručnu zajednicu - kolege i stručne organizacije, te na laike - ljude koji nisu dio struke ali su ljubitelji i pratitelji dizajna. Ova distinkcija je važna jer stvari koje se sviđaju struci ne sviđaju se nužno laicima. Meni je osobno važnije da vrijednost mog rada prepoznaje struka, budući da laike najviše zanima “kako nešto izgleda” dok struku zanima i “što to znači”, a to je viši nivo shvaćanja suštine dizajna. Kao primjer proizvoda oko kojeg su dvije strane bile suglasne, istaknula bih ambalažu za svježe tartufe Pietro&Pietro koju sam projektirala u suradnji s dizajn studijom Octopus Ink i art direktorom Miranom Tomičićem, s kojim imam uspješnu i lijepu suradnju', kaže Sanja napominjući kako su za taj proizvod osvojili Posebno priznanje za najbolje pakiranje na zadnjem bijenalu hrvatskog dizajna. Također, Instagram fotografija premium drvenog pakiranja ima uvjerljivo najveći broj lajkova od svih fotografija na njezinom profilu - ljudi su baš 'otkinuli' na to! Razlog ove uspješnosti je, smatra ova umjetnica, snažan koncept, dobra suradnja u timu, vrhunska izrada, klijenti koji su im ukazali apsolutno povjerenje te Miranova supermoć da izvuče ono najbolje iz nje.
'Trenutačno radim na još jednom sitnom projektu sa studijom Octopus Ink, izrađujem jedan neobični stolić za kavu po narudžbi prijateljice, projektiram neke police i stol, planiram jedan novi projekt s kolegom… Stalno se nešto kuha. U bliskoj budućnosti planiram održati dječju radionicu “Gradimo nove gradove” za djecu s potresom pogođenih područja, koju ću voditi sa sestrom Ines. O daljnjoj budućnosti ne razmišljam', kaže Sanja koja i u privatno vrijeme uživa u umjetnosti svake vrste, pa tako odlazi na izložbe, u kazalište, kino itd.
'Volim i glazbu i uvijek sam bila luda za izlascima na glazbene događaje. Koncerti, partiji, festivali….tu sam! S godinama i epidemijom, interes za izlascima je pomalo splasnuo, ali su tu sada neki drugi gušti: izleti u Zagorje, uživanje u finoj hrani i vinu, šetnje po nasipu…Također, uživam u kuhanju i odlično kuham, to mi je prava terapija protiv stresa. Ukratko, moj hobi je hedonizam!', kaže Sanja koja nerijetko i sjeda za tipkovnicu i piše. Doduše, teme njezinih članaka, priča i crtica opet su vezane za dizajn i stvaralaštvo, što samo potvrđuje da je na dobrom putu. Jer, kad vas u životu vode strast i ljubav, onda to može značiti samo jedno – da živite svoj san.
Moj najveći životni san bio je...
Moj najveći životni san je rad u hrvatskoj drvnoj industriji na mjestu industrijskog dizajnera. U tom snu, Hrvatska ima veliku i moćnu drvnu industriju i održivo šumarstvo, te u suradnji s hrvatskim dizajnerima izvozi vrhunske domaće proizvode na svjetska tržišta. U snovima je sve moguće, pa tako i utopija.
San koji sam ostvarila i na koji sam iznimno ponosna...
Ponosna sam na završetak Studija dizajna i magistarski rad “Materijalne i nematerijalne vrijednosti drva”, kroz koji sam zavoljela znanstveni i istraživački rad, izoštrila sposobnosti artikulacije svojih stavova i filozofija te slavodobitno magistrirala nakon velikih padova i kriza identiteta. Taj projekt obilježio je početak i daljnji tok moje karijere i bila sam neizmjerno Također, nakon svih tih godina, još uvijek sam ponosna što je taj projekt osvojio nagradu za najbolji studentski koncept na bijenalu hrvatskog dizajna te godine. Bila sam ponosna što su moji veliki trud i rad konačno prepoznati.
San u kojem sam naučila najvažniju životnu lekciju…
Slabo ja učim te životne lekcije, često ponavljam iste greške. Najvažnije lekcije naučila sam od mame, koja me odgajala tako da budem slobodna i samostalna, da se uzdam u sebe i da ako nešto radim - radim to kako treba! Jedina lekcija koju mogu sa sigurnošću prenijeti drugima jest to da životne odluke treba donositi iz pozicije hrabrosti a ne iz straha. Strah je nešto apstraktno, zbog čega je čovjek spreman raditi svašta i dopustiti da mu se radi svašta - zbog toga si ne smije dopustiti da njime zagospodari i ga zaslijepi strah.
San u kojem sam pokazala najveću snagu...
Iako imam auru snažne ličnosti, često se osjećam ranjivo. Svoje slabosti osjećam više nego svoju snagu, iako mislim da je i to u redu. Mislim da čovjek treba biti jak i ponosan isto koliko i blag i ponizan. Kad mi je teško zaplačem, ne mogu skrivati svoje prave emocije iza “snažne” fasade i nisam sposobna glumiti nešto što nisam. Iz te perspektive, mislim da je za biti iskren prema sebi i otvoren prema ljudima - također potrebno puno hrabrosti i snage.
San koji još nisam ostvarila…
Moj neostvareni san je nastavak obrazovanja na doktorskim studijima. Zato se nadam ostvarenju u akademskom okruženju i ostanku u obrazovanju kroz predavački rad s mladima. Mislim da mlađoj generaciji imam dosta toga za dati i reći: da mi se pruži prilika da predajem i pomažem mladima, radila bih to s velikim entuzijazmom i dobrom voljom. Taj san još nisam ostvarila, ali nadam se da hoću.
*Sadržaj nastao u suradnji s Perfectom Dreams.
