Sanja Vučić za časopis Story otkriva kakve je simptome imala prije nego što joj je postavljena dijagnoza Hashimotov tireoiditis te kako se nosi s autoimunom bolešću štitnjače, koja u posljednje vrijeme pogađa sve više ljudi, posebice žene.
Story: Da bolujete od Hashimotova tireoiditisa, poznatijeg kao Hashimotov sindrom, otkrili ste prije dvije godine. Kako?
Shvatila sam da imam smetnje u raspoloženju. Bila sam puno depresivnija, nisam osjećala nikakvu radost. Koža mi je bila jako suha, otpadala mi je kosa, dobivala sam naglo na težini, a bila sam i jako bezvoljna. Jednostavno sam primijetila da to nisam ja. Nešto nije bilo u redu i krenula sam na pretrage. Liječnici su naposljetku ustvrdili da je riječ o Hashimotovu tireoiditisu.
Story: Isprva ste simptome pripisivali mogućim psihičkim problemima, ali i poremećaju hormona, zbog čega ste se odlučili posjetiti ginekologa?
Zbog promjena raspoloženja. Mislila sam da je uzrok smetnji psihološki ili hormonski pa sam prvo potražila pomoć ginekologa. Liječnica koja me pregledala također je imala dijagnosticiran Hashimotov sindrom, što je bila prava sreća u nesreći pa je nakon razgovora sa mnom uvidjela da su simptomi endokrinološke naravi. Stoga mi je predložila da provjerim TSH i tada je zapravo definirana moja dijagnoza.
Story: Kako su izgledale vaše najgore faze prije postavljanja dijagnoze? Koliko su se često pojavljivali simptomi?
Simptomi su bili svakodnevni. Najgora faza bila mi je mjesec ili dva prije nego što sam dobila dijagnozu. Bilo je ljeto, ja sam bila doma bez ikakve volje za životom, nemoćna da ustanem iz kreveta. Sve je nekako bilo jako tužno i za mene tada nije postojala nikakva radost.
Story: Što mislite, u čemu se krije uzrok vaše bolesti?
Uzrok bolesti vidim u stresu. Stres, živciranje zbog onoga na što možeš i ne možeš utjecati, sve ono što zadržavamo u sebi... Kao osoba koja sada ima iskustvo s tom bolešću ponajprije bih savjetovala ljudima da se ne živciraju. Možda zvuči glupo, ali u današnjem svijetu ljudi moraju naći unutarnji mir. Bilo to putem joge, meditacije ili nekoga drugog načina, danas zbilja postoje mehanizmi koji nam uvelike mogu pomoći da pronađemo prijeko potreban mir i reguliramo stres.
Story: S obzirom na to da je riječ o neizlječivoj bolesti, do kraja života morate piti lijekove kojima bolest držite pod kontrolom. Je li vam to bilo teško prihvatiti?
Bilo mi je puno lakše kada sam doznala što mi je. Postavljanje dijagnoze značilo je početak mog ozdravljenja. Međutim, bilo je jako teško prihvatiti činjenicu da moram svaki dan piti tablete. Nikome nije drago imati takvu obavezu, ali držim pod kontrolom Hashimotov sindrom, čak i uz pomoć homeopatije, tako da sam sada odlično.
Story: Jeste li, osim uzimanja lijekova, promijenili način života u smislu prehrane ili pak tjelesne aktivnosti?
Naravno. Jako su mi pomogli promjena prehrane, homeopatski preparati i fizička aktivnost. Uglavnom, dodatno sam uvela u prehranu magnezij, cink, selen i sve ostale moguće minerale koji pomažu.
Story: Od početka uzimanja lijekova javljaju li se i dalje i u kojem obliku simptomi koje ste osjećali prije?
Javljali su se. Štoviše, mogu reći da su bili još intenzivniji na početku uzimanja terapije, ali treba proći neko vrijeme da se hormoni reguliraju i da se sve u organizmu posloži. Uvijek u suradnji s endokrinologom treba postaviti pravilnu dijagnozu, odrediti terapiju i odrediti s njim u suradnji daljnje korake.
Story: Nastupili ste na Eurosongu i vjerujemo da je uoči nastupa bilo puno treme. Jeste li osjetili tada neku promjenu ili je vaša bolest mirovala?
U tom razdoblju bolest je mirovala, ali kroničan umor bio je neizostavan nakon svega toga, što je dijelom i normalno. Ali opet kažem, meditacija i joga najvažnije su stavke u reguliranju stresa i dovođenju njegove razine u normalno stanje.
Story: Bolest štitnjače postala je bolest današnjice. Što biste savjetovali drugima iz osobnog iskustva?
Svima bih preporučila da naprave detaljan pregled, izvade krv, provjere hormone i obavezno se posavjetuju s endokrinologom. Postoji mnogo liječnika koji su tu da otkriju što s našim tijelom nije u redu. Nitko ne može znati što je s vašom štitnom žlijezdom dok je liječnik ne pregleda. Na svoju ruku postavljati dijagnozu i igrati se liječnika potpuno je pogrešno i može vas stajati zdravlja.