Snaga čovjeka je u spokojnoj nepokolebljivoj težnji ka dobru, koju čovjek određuje u mislima, izražava u riječima i provodi u djelima ‒ to mi je omiljena Tolstojeva izreka i nastojim se njome voditi u životu i poslu. Zato od dragih gostiju primam pozitivnu energiju, a istu vraćam, što mi je dovoljno da bih na posao dolazila poletna ‒ otkriva tajnu uspješne karijere, duge 27 godina, Adila Hebib, concierge u Villi Orsuli u Dubrovniku. Može se pohvaliti i diplomom pravnice, no ljubav prema ugostiteljstvu, koju je naslijedila od roditelja, presudila je. “Mislim da drukčije nije ni moglo biti. Imala sam čast i privilegij učiti od najvećih imena hrvatskog turizma, prof. dr. Radoslava Ravkina, prof. dr. Nevenke Čavlek, koja mi je bila i mentorica, te prof. dr. Borisa Vukonića. Velikani koji su na neposredan način odredili moju životnu putanju zaslužni su i za to što sam pet godina bila animator u turizmu, osam godina predstavnica glavnog ureda Hrvatske turističke zajednice za talijansko tržište, a okušala sam se i kao fashion manager za Brioni & Gharani Strok. No kruna karijere je rad u Villi Orsuli”, kaže Adila kojoj je najvažnije biti gostima na raspolaganju za sve zahtjeve i prohtjeve.

“Moj je zadatak omogućiti gostu da dobije ono što želi, nije bitno je li riječ o frizuri u pet sati ujutro ili o dvjestotinjak ruža u hotelskoj sobi sat vremena prije dolaska voljene osobe. Znala sam kupovati i ulaznice za koncerte, koji su bili raspodani, nekoliko minuta prije početka, ali s odličnim kontaktima i uhodanim timom, nemoguće postaje lako izvedivo”, priča 53-godišnjakinja koju gosti obožavaju zbog njezina šarma, toplog pogleda i lijepe riječi. Ima prijatelje diljem svijeta, što je njezino najveće bogatstvo. “Bračni par iz Belgije toliko se vezao uz mene da su mi poslali avionsku kartu da ih posjetim. Tri nezaboravna tjedna. Pamtim i dolazak princa iz Saudijske Arabije koji me rasplakao kada me zamolio da mu omogućim da se nezamijećen vozi turističkim brodićem na jedan od otoka. Mi smo mu u tom trenutku nudili jahtu ili helikopter, no on je želio biti okružen ljudima i pričama koje nije ni razumio. No nasmijao me kada sam mu otišla kupiti kupaće gaće i obične majice, a tek kasnije imala dilemu smije li nositi uzorak leptirića ili cvjetića. To su sve lijepe uspomene”, objašnjava Dubrovčanka koja gostima nerijetko i zapjeva. “To je moj ispušni ventil, kao i pisanje ili vožnja limenim ljubimcem. Nikad nemam tremu, a dodatno samopouzdanje daju mi dobra frizura i cipele na visoku petu.” Napisala: Jadranka Tomić Fotografije: Dražen Kokorić