Barbara Kolar: 'Zaljubim se u one koji su loši za mene'

Prvim emitiranjem na malim ekranima emisija je stekla simpatije publike, a 49-godišnja Barbara naišla je na pregršt pozitivnih komentara na račun svog izgleda. Između rada na spomenutoj emisiji, radijskih obaveza na Anteni Zagreb te onih privatnih, Barbara je pronašla vremena za Story ispričati kakav je osjećaj ponovno biti dio emisije ‘Zvijezde pjevaju’, koja je tajna njezina besprijekornog izgleda te što se događa na ljubavnom planu.

Story: Show ‘Zvijezde pjevaju’ vratio se nakon pet godina na male ekrane. Kakav je osjećaj ponovno biti dio njega?
Velika radost, veselje i prije svega fantastična zabava. Društveni mi je život uglavnom poprilično oskudan pa je genijalno što mi HTV osam subota zaredom organizira izlazak na, kako to naši natjecatelji vole reći, najbolje karaoke u povijesti. Jedan je to od onih angažmana koje ti je zapravo čudno zvati poslom jer je stvarno golemo zadovoljstvo.

Story: Imate li favorita u showu? Tko vas je posebno iznenadio glasovnim sposobnostima?
Ne mogu reći da imam favorita. Mislim da sam nekako s godinama stekla vještinu da se u tom smislu distanciram i funkcioniram kao Švicarska. Divim se svima koji su dovoljno hrabri izići iz svoje sigurne zone te generirati veselje i za gledatelje i za sebe. 

Story: Uvijek radite nekoliko poslova istodobno. Biste li rekli da ste radoholičarka i da bolje funkcionirate pod pritiskom?
Previše uživam u lijenim razdobljima da bih se mogla nazvati radoholičarkom. No činjenica je da su mi organizacija i učinak bolji kad mi je dan ispunjen i isplaniran gotovo u minutu. Ako moram obaviti samo jednu stvar, sklona sam i to ostaviti za sutra.

Story: Kada biste se morali opredijeliti za samo jedan medij, koji biste izabrali? Postoji li favorit ili na to pitanje nemate odgovor?
Više od 20 godina odgovaram na to pitanje i nisam promijenila mišljenje - za mene ne postoji dvojba radio ili televizija, sviđaju mi se u savršenoj sinergiji.

Story: Ponovno su se zahvaljujući showu u fokusu našli vaš izgled i znatan gubitak kilograma. Jeste li se držali od-ređenog režima prehrane, bavili se nekom tjelovježbom... otkrijte nam svoju tajnu.
Nema tu tajne. Moje tijelo spremno je ‘pohraniti’ sve što pojedem, a kako to nije puno ni u fazama kad mene ima puno, onda je jasno da su bilo kakvi rezultati vidljivi tek nakon duljeg ozbiljnijeg odricanja. Konkretno, jedem minijaturne obroke pune povrća uz kvalitetne proteine i masti, a od 1. siječnja 2018. nisam pojela ni zalogaj kruha, tjestenine ili slatkiša. Iskreno, mislim da bi na mome mjestu većina ljudi već bila kost i koža, a ja nikako da dođem na željenu težinu. Srećom pa sam tvrdoglava.

Story: Osjećate li pritisak zbog tog neprestanog komentiranja izgleda? Mislite li da su žene općenito pod prevelikim pritisakom zbog izgleda?
Dosta smo si toga same nametnule. Muškarci su prema našem tijelu rijetko toliko kritični koliko mi to znamo biti prema drugim ženama ili samima sebi.  

Story: Jeste li, zahvaljujući novoj figuri, počeli malo više eksperimentirati s modom i određenim komadima odjeće? U čemu se osjećate najprivlačnije?
Kod mene je odijevanje povezanije sa stanjem duha nego sa stanjem tijela. Nisam minimalistički tip. Volim teatralne komade, sulude kombinacije boja, uzoraka i stilova i takvu ćete me vidjeti ako sam dobre volje, neovisno o konfekcijskom broju koji mi trenutačno odgovara. Ako sam odjevena po PS-u, vjerojatno nije moj dan ili sam na radnom zadatku koji ne podnosi moje cirkusiranje. 

Story: Djelujete samouvjereno. Je li to imidž koji plasirate u javnost ili ste doista takvi? 
Ne znam što u vezi sa mnom proizvodi takav dojam. Prije bih rekla da sam vrlo realna u vezi s tim tko sam i što sam, koje su mi prednosti i mane, pa podjednako nisam ni skrušeni cvjetić niti sklona samoobožavanju. Kao i svi, imam slabosti i nesigurnosti, ali nisam voljna dopuštati da mi one određuju život.

Story: Što vam može poljuljati samopouzdanje?
Danima slušam na nekoj reklami kako bol u trbuhu uzrokuje gubitak samopouzdanja. To mi se nikad nije dogodilo. I ne mislim na bol, taj osjećaj poznajem. 

Story: Izjavili ste da se ne znate pametno zaljubljiti? Što to točno znači? Kakvi ste kada ste zaljubljeni?
Poznajem puno žena koje su jasno definirale što žele od muškarca, istražile ‘tržište’ i ‘lovište’. Djelovale su proaktivno, strogo filtrirale. Mene je očito zauvijek pokvario Phil Collins sa svojim ‘You can’t hurry love, you just have to wait’. Osim toga, uspijem se zaljubiti i u one za koje znam da nisu dobri za mene, čak i u one koji imaju karakterne mane koje, primjerice, prijateljima ne bih oprostila.

Story: Kad ste posljednji put bili zaljubljeni?
Nije se teško zaljubiti. Težak je onaj korak više prema nečemu dubljem i smislenom.

Story: Što vas privlači, a što odbija kod suprotnog spola?
Ima jedna zgodna rečenica: “Budi s muškarcem koji ti upropaštava ruž, a ne maskaru”. Autora sam, nažalost, zaboravila, ali slažem se sto posto. Život je često ozbiljna pojava i muškarac u njemu ne bi trebao biti netko zbog koga plačeš, nego netko zbog koga se osjećaš sretno i voljeno. Mrgudi, dramatičari, egoisti, grubijani i srodni poluproizvodi definitivno nisu na popisu onoga što mi se sviđa.

Story: Prilaze li vam muškarci? Biste li vi ikada napravili prvi korak ili takvo što prepuštate jačem spolu? 
Vjerujem da zapravo uvijek žena bira, a onda muškarcu prepustimo iluziju da je on nekako došao na tu genijalnu ideju. Mislim da je to zgodna ravnoteža - žena diskretno da do znanja da nije nezainteresirana, čisto da dotični ne pobjegne. A onda on može biti frajer i potruditi se oko osvajanja.

Story: Kada zamislite svoju starost, provodite li ju uz nekog muškarca? Jeste li romantičarka koja želi ostarjeti uz nekoga?
Još dok sam bila klinka, zalijepili su mi etiketu vještice jer bih s vremena na vrijeme blebnula nešto što se svima činilo potpuno besmislenim, ali bi se nakon nekog vremena obistinilo. U moru bisera našla se i rečenica o tome kako ću svoju pravu ljubav pronaći u staračkom domu. Pa eto, svakim sam danom sve bliže čistoj sreći.

Story: Jeste li ikada razmišljali o posvojenju i ulozi samohrane majke?
Razlozi zašto djecu imamo ili nemamo nisu uvijek jednostavni i jednoznačni. Ne bih se odvažila na samohrano roditeljstvo iako znam mnogo primjera gdje mališani puno sretnije odrastaju uz jednoga posvećenog roditelja nego u nestabilnoj obitelji koja je naoko zadovoljila sve parametre. 

Story: Koliko vas u životu vode emocije, a koliko razum?
Moja tvrtka zove se Intuicija jer njoj nekako najviše vjerujem. I volim se podsjetiti da sam većinu dobrih odluka donijela vodeći se upravo njome. 

Story: Iako uvijek djelujete vrlo vedro, što vas može izbaciti iz takta? Planete li brzo?
To što sam pozitivac i optimist ne znači i da sam hladna kao špricer. Naprotiv, imam karakter hepo kocke, iako sam se s godinama naučila brojiti barem do 10 prije nego što počnem sipati rafale. Do 100 nikad nisam uspjela doći. Moj bijes uglavnom je eksplozivan i kratkotrajan, šokantan za nekoga tko me ne poznaje, ali za bližnje nepogoda koja će brzo proći i koju ne treba uzimati previše osobno. Najčešće ga uzrokuje nepravda, u bilo kojem obliku.

Story: Za godinu dana navršit ćete 50 godina. Bojite li se starenja?
Kako sam krenula u školu sa šest godina, neki su moji prijatelji iz djetinjstva već navršili tih pola stoljeća. Kod nikoga od njih nisam uočila bilo kakve dramatične promjene, pa ih ni sama ne očekujem. Strah najuspješnije upropaštava život jer čovjeka koči u željama i namjerama. Starost će doći i ovako i onako. I zapravo možemo biti sretni ako je dočekamo.

Story: Kad se prisjetite svega što ste proživjeli u voditeljskim vodama, koju ste najvažniju pouku izvukli?
Pouke obično izvlačimo iz nevolja ili neugodnih situacija, ali uz svoj posao ne vežem ništa takvo.

Story: Imate li neostvarenih želja?
Čovjek bez želja je mrtav čovjek, a moji vitalni znakovi sasvim su dobro. Na svaku ostvarenu sjednu barem dvije nove želje koje valja realizirati.

Story: Što volite raditi u slobodno vrijeme? Crtate li i dalje?
Slobodno vrijeme najčešće provodim u prirodi. Nisam tip za teretane, a treba mi kretanja pa kad god mogu hodam i maltretiram svog psa da hoda sa mnom. Kratki izleti, po mogućnosti na more, druženje s prijateljima, kino, kazalište, čitanje... Crtam relativno rijetko, uglavnom namjenski kad odlučim promijeniti postav ‘umjetnina’ u dnevnom boravku. 

Story: Posljednja objava na vašem kulinarskom blogu ‘Spoonful of life’ bila je 2017. godine. Hoće li blog ponovno zaživjeti ili je tom hobiju došao kraj?
Ni moja prijateljica i kolegica po blogu Aleksandra ni ja ne namjeravamo priznati da je blog skončao, dapače, stalno kujemo planove za njegovu revitalizaciju. U neslavnoj se situaciji našao kombinacijom prije svega nedostatka vremena, ali i samokritičnosti po pitanju kvalitete fotografija i zanimljivosti teksta te pretjerane ambicioznosti u smislu trojezičnih objava. S kuhanjem nemamo problema, ali sve ono nakon toga smo si zakomplicirale. 

Story: Koji su vam poslovni i privatni planovi za budućnost?
Ne znam ima li to veze s tim što je vrijeme vladavine moga horoskopskog znaka, ali trenutačno mi je u igri mali milijun zanimljivih mogućnosti i ideja. Možda od svega na kraju ne bude ništa pa neću ništa ni govoriti. Stvari imaju tendenciju izjaloviti se kada trčiš pred rudo.