Službeno predstavljanje dugo iščekivane knjige memoara i recepata Vesne Miletić pod nazivom 'Moj Tač' održano je u ponedjeljak u zagrebačkoj Laubi. Osim autorice, o knjizi su govorili gastro novinari Rene Bakalović i Davor Butković, novinar i kolumnist Ante Tomić, a raspravu je vodila voditeljica Barbara Kolar.
Na samom početku pušten je ulomak iz knjige koji je posveta Vesninoj unuci Antei, kojoj je knjiga 'Moj Tač' posvećena. Ante Tomić je ispričao koja je njegova veza s Vesnom Miletić.
'To čak nije neka duga veza, ali je od početka bila duboka i vrlo smislena i iskrena. Upoznali smo se tek lani u Sarajevu, ali momentalno smo kliknuli i onda sam napokon došao u restoran i shvatio da je to moje mjesto', ispričao je.
'Ovi njezini zapisi iz djetinjstva vrlo su slični mojim uspomenama iz tih godina. Živjeti na selu i živjeti pokraj hrane koju jedeš, gledati je kako raste u dvorištu, štali, vrtu i tu nevinost namirnica, to sam odmah prepoznao i to sam napokon osjetio kad je došlo na tanjuru u Taču', dodao je.
Tomić je prokomentirao i Vesnino pisanje.
'Prvo sam dobio knjigu u PDF-u, ali kad je stigla i u štampanom obliku ozbiljno sam joj pristupio. Recepte sam ostavio po strani. Ono što me jako zanimalo su autobiografski zapisi koji su lijepo napisani, vrlo su sažeti, vrlo su precizni i nadahnuti. Baš sam ih s veseljem čitao', rekao je Tomić.
Rene Bakalović odgovorio je na pitanje je li Vesnina knjiga na tragu onoga što gastronomija traži.
'Rekao bih da, ako nečeg ima previše u Hrvatskoj, a i na svijetu, to su kuharice. Onda me Vesna prosvijetlila kada je rekla ovo nije kuharica. Ja sam privilegiran i zato što smo nas dvoje i susjedi. Osjećam kao da sam stalno u dnevnom boravku kod Vesne. Imao sam sreću od prvih početaka pratiti ovu knjigu. Vesna bi nam svako malo pročitala nešto. Bila je jedna protokuharica koju je Vesna radikalno okrenula prema izričaju kojem smo sada svjedoci. Kao što je rekla, ovo nije kuharica, ovo je puno više. Sa svim AI-em svatko može napisati kuharicu, a ovo je nešto potpuno drugačije', rekao je.
Bakalović je ustvrdio da je u slučaju Vesne Miletić riječ o autobiografskom djelu, te da ih je zatekao Vesnin literarni dar.
'Dok nam je čitala, ušli smo u to i bili svjesni da to neće biti kuharica. Jedna dama, koja je sudjelovala u ovome svemu, prvi put je čula Vesnu kako čita i rasplakala se', dodao je.
Govoreći o Taču, Bakalović je kazao da je to ideal obiteljskog restorana. Davor Butković prisjetio se svojeg prvog teksta o Taču.
'To je bila jako dobra i ambiciozna hrana za taj dio grada. Ono što je bitno za Tač, puno restorana ili bar nekih desetak restorana koje znam mogu stvoriti jaku lijepu atmosferu. Tač je kroz ovih 25-26 godina što jedem tamo pokazao fantastičnu upornost u traženju svog stila koji se precizno definirao od 2019. do danas. Tač je danas jedan od najuspješnijih restorana u Hrvatskoj', kazao je.
Prisjetio se i da je prije mjesec dana, u ponedjeljak, Tač bio pun, i da je u restoranu tako godinama.
'Otkad je završila pandemija Tač nema niti jednu slobodnu stolicu', dodao je. Istaknuo je i da je Vesna Miletić napisala lako čitljivu knjigu.
'Šparoge su postale zaštitni znak'
Priču o svojoj knjizi autorica je započela pričom o šparogama.
'Šparoge su postale zaštitni znak knjige i sa mnom se povezuju. Kad sam počela kuhati, bilo je to prije dvadeset šest godina, šparoge nisu bile na jelovniku u zagrebačkim restoranima. Šparoge nisi mogao kupiti na placu jer ih nije bilo. Mi smo ih dobivali iz Dalmacije i Istre i ljudi ih nisu imali naviku jesti. Pitali su kakvo je to trešće, jer ih je to podsjećalo na grančice. Ali taj gorkasti božanstveni okus u kombinaciji s jajima i paštom počeo se uskoro ljudima sviđati. Sve više su tražili šparoge. Umjesto cvijeća, danas su dekoracija šparoge. Olga Grlić, kćer mog prijatelja Rajka Grlića napravila je taj cover za knjigu bez ikakvog dogovora sa mnom. Pročitala je knjigu i ponudila cover sa šparogama. Pogodila me točno u srce', rekla je.
Dodala je kako je ovo tek prva knjiga i poručila da će ih biti još.
Govorila je i o prvom obroku koji je skuhala za svog supruga.
'Njemu bi se posebno zahvalila na podršci koju mi pruža. Ja sam temperamentan lik i temeljita sam u nekim stvarima, tražim možda i nemoguće. On je strpljiv čovjek da je sve to izdržao 40 godina koliko smo skupa. Ja pratim njega, a ne on mene. On je prvi počeo raditi ovaj posao, ja sam uskočila u nevolji. Bila sam vjerojatno premlada i preluda da se upustim u tako zahtjevan posao, ali odgoj i moral i moja nekakva odgovornost su me tjerali da izdržim i izdržala sam. Prvi obrok koji sam mu priredila bilo je nešto što nije volio, a to su bile gljive. Jesen je bila, na Dolcu je bilo gljiva za razliku od danas kad se moraš potruditi da do njih dođeš. Htjela sam da to bude tematska večera i da gljive budu zastupljene u svakom jelu. Njegova reakcija je za mene bila poražavajuća, on uopće gljive nije jeo, niti ih probao. Idući ručak je bio mesni, tako da smo došli na njegovo', ispričala je kroz smijeh.
Miletić je ispričala da su od samog početka krenuli kao jedan obiteljski restoran.
'Malo je takvih restorana u kojima radi cijela obitelj. Vremena su se promijenila u restoranskoj sceni. Nekako prekratko sve to traje. Ljudi nemaju strpljenja, motiva da izdrže teške situacije i taj posao je kao život. Nije nikada krivulja ravna ili samo uzlazna, nego puno puta zna biti i padova i neuspjeha. Nekad loša recenzija mene dovodi u stanje očaja. Onda se preispitujem. Ovaj posao, ako radiš, moraš stvarno imati vrhunsku snagu, volju, motiv i ljubav. Mislim da je ljubav pokretač svega. Svakim svojim obrokom nudiš svoju energiju i dio ljubavi. Jako je teško to raditi, to svi koji rade ovaj posao znaju. Mislim da nema dovoljno pravih motiva za ovaj posao. Ako netko misli da je tu novac presudan, onda je on u velikoj zabludi jer to je posao koji moraš voljeti da bi trajao. Nadam se da je svima jasno da 40 godina u gastronomiji znači veliku volju i ljubav prema ovom poslu', rekla je.
Otkrila je i koja je njena kulinarska filozofija.
'Kad je Rajko pročitao moju knjigu proslijedio ju je Olgi i rekao jako dobra knjiga, ali previše je ta ljubav, a ona je rekla: ‘tata, ljubavi nikad nije dosta, niti jednu riječ koja se veže na ljubav se ne smije izbaciti’. Ne mogu se ja lažno predstavljati cijeli dan jer boravim u restoranu od 6 do 10, a nekad i više sati. Svakog gosta koji dođe u moj restoran, moju kuću, primam raširenih ruku', ispričala je.
'Čovjek danas u ovim teškim vremenima stvarno mora koristiti svaku priliku da bude sretan i napravi nešto dobro. Samo to dobro što je u nama drži nas svježim, mladim, mene puno puta pitaju koliko imam godina, pa kad kažem onda mi kažu ‘kako imaš takvu energiju’. Nešto čovjeka mora gurati i držati ga da bude takav. Puno puta mi bude teško, ali mislim proći će, to je samo prolazno. Svaki dan je novi dan. Jedna moja prijateljica koja je glumica kad sam joj čestitala na premijeri rekla je: ‘lako je meni, ja imam jednom godišnje premijeru a ti je imaš svaki dan’. Svaki dan je novi početak. Kako ja, tako i moj suprug koji mi puno daje snagu ili kad poletim me spusti na zemlju, jer je malo realniji. Budem kao dijete, uznesem se i poletim. Ne u smislu slave ili da sam si nešto bitna, nego tako mi je lijep taj dan. On mi kaže ‘polako, trebamo raditi’. Hvala mu što mi je podrška cijeli moj život', dodala je autorica knjige.
Knjiga “Moj Tač” objavljena je u nakladi Telegrama na 240 stranica velikog formata, s 85 originalnih, dosad neobjavljenih recepata. Možete je naručiti preko Telegramova web-shopa uz besplatnu dostavu po Hrvatskoj.
Moj Tač je unikatno izdanje u povijesti hrvatske gastronomije, kombinacija restoranskih sjećanja, recepata i autobiografije autorice Vesne Miletić. Knjiga donosi intiman uvid u autoričin rad, privatni život i kulinarsku filozofiju, pomno izgrađivanu sa suprugom Tihomirom kroz 28 godina postojanja restorana.