Dječak upoznaje djevojku, dječak se zaljubi u djevojku, djevojka se zaljubi u dječaka, ali to si ne žele međusobno priznati.
Tako bismo ukratko mogli sažeti radnju novog filma o odrastanju redatelja Paula Thomasa Andersona pod nazivom 'Licorice Pizza' ili kod nas prevedeno 'Pizza od sladića', smještenim u sedamdesete godine prošlog stoljeća.
Naziv filma nadahnut je lancem trgovina ploča u Južnoj Kaliforniji koja je u svojoj trgovini tijekom sedamdesetih godina uz ploče nudila i besplatni slatkiš od sladića.
'Nakon što sam mjesecima lupao glavom u zid pokušavajući smisliti naslov, zaključio sam da me ove dvije riječi najviše podsjećaju na djetinjstvo. Tada je postojao lanac prodavaonica ploča u južnoj Kaliforniji koji se zvao Licorice Pizza i činilo mi se da taj naziv utjelovljuje ozračje koje se osjeća u filmu.
Ako pak nemate referencu na prodavaonicu ploča, to su dvije sjajne riječi koje dobro idu zajedno i odražavaju raspoloženje', objasnio je Anderson za Variety.
Inspiraciju za ovu dramu redatelj je pronašao u filmovima 'Američki grafiti' i 'Zlatno doba u Ridgemontu'. Anderson se već i ranije vraćao sedamdesetim godinama, sjetimo se samo filma 'Kralj pornića'.
Radnja je ovog puta smještena u 1973. godinu u dolinu San Fernanda u Kaliforniji. Dječak Gary Valentine upozna djevojku Alanu Haim. Iako je njemu 15, a njoj 25, poziva je na spoj i tu počinju njihove dogodovštine. Garyja glumi Cooper Hoffman, sin prerano preminulog oskarovca Philipa Seymoura Hoffmana, a Alanu glumi pjevačica Alana Haim.
Film je nominiran za nagradu Golden Globe u četiri kategorije: najbolji film u kategoriji mjuzikla ili komedije, najbolji scenarij, najbolja glumica i najbolji glumac.
Anderson je kao pomoć za pripremu, mladim i neiskusnim glumcima dao pregršt filmova i serija iz sedamdesetih godina, kao i glazbene playliste koje bi slušali ujutro prije snimanja. Cooper je dobio i snimku emisije tada popularne radio stanice KPPC, koju je danonoćno slušao.
Zanimljivo je i to što Alaninu obitelj glume dvije sestre te majka i otac. U filmu se također u zanimljivim ulogama pojavljuju Bradley Cooper, Sean Penn i Maya Rudolf.
Film je osvojio kritiku i publiku i dojma smo da će osvojiti nagrade, ali da mu ipak nešto nedostaje. Nemojte nas krivo shvatiti, film vrijedi pogledati, ali nije za one koji očekuju pregršt akcije. Traje 133 minute i poprilično djeluje razvučeno, toliko da smo u jednom trenutku u kinu primijetili da ostatak ljudi gleda u mobitel.
Kemija između dvoje mladih glumaca se itekako osjeća i oni na svojim leđima dobro nose film. Zanimljivo je kratko pojavljivanje Seana Penna, rekli bismo baš ono kako bi se od njega očekivalo da će se ponašati, ali ono što svakako iskače je Bradley Cooper.
Još jednom je pokazao da je odličan u svakom filmu i da može glumiti od komedije do ozbiljnih uloga.
Film svakako vrijedi pogledati, naročito za one koji će se njime vratiti u svoju mladost. Redatelj je pogodio duh sedamdesetih kao što su telefonski razgovori i svjetska naftna kriza. Jedino što ćete poželjeti je da je mogao trajati i kraće.
