Hrvatska boksačica, 29-godišnja Ivana Habazin, otputovala je u daleku Kolumbiju, u koju se zaljubila na prvi pogled. Tamo se priprema za meč protiv 24-godišnje američke boksačice Claresse Shields. Meč će se održati u kolovozu, a borit će se za naslov svjetske prvakinje u polusrednjoj kategoriji po WBO federaciji. Za Story.hr ispričala je kakav narod su Kolumbijci, otkrila čari kolumbijske kuhinje i navela neka od njenih najdražih mjesta u toj dalekoj zemlji.

Koliko dugo ste već u Kolumbiji? Kakvi su ljudi, jesu li pristupačni?

Prvi puta sam bila u Kolumbiji u siječnju i veljači ove godine i već tada sam se oduševila ovom zemljom. Kada sam trebala otići na pripreme nisam ni razmišljala gdje će to biti, nego sam se odmah zaputila u Bogotu. Sada sam tu već mjesec i pol dana, a ostajem do listopada. Ljudi ovdje su potpuno drugačiji nego kod nas i u Europi općenito. Izrazito su pristupačni, ljubazni i voljni pomoći u sekundi. Mladi ljudi svi rade, čak i po cijele dane, ali su sretni i zadovoljni, jednostavno im ništa nije teško. Tijekom cijelog boravka ovdje, nisam čula nijednu osobu da kuka ili da se žali na nešto. Jedini problem bi mogao biti taj što gotovo nitko ne priča engleski, tako da je malo teže za onog tko ne priča španjolski. Ja sam srećom znala nešto španjolskog, a sad sam primorana koristit ga svakodnevno tako da sam se već uhodala i nemam problema sa sporazumijevanjem.

Kakva je hrana? Koja su vas kolumbijska jela najviše oduševila?

Hrana je fenomenalna. Što god sam probala bilo je odlično. Imaju totalno drukčiji okus, a opet, sve je ukusno, čak i fast food. 'Ajiaco' je njihova juha, ljudi je obožavaju, ima u sebi kukuruz, piletinu, avokado i još svašta nešto što nisam uspjela prepoznati. Jedno od poznatih tradicionalnih kolumbijskih jela je i 'Bandeja paisa' koje uključuje grah, bijelu rižu, čvarke, jaje, avokado, arepu, koju ne znam s čime bi usporedila, i patacon. Patacon je izvana identičan kao banana, samo veći. Ipak, okus mu nije poput banane i ne može se jesti sirov, u većini slučajeva je pržen i poslužuje se kao prilog uz jelo.

Koja mjesta bi svi trebali posjetiti prilikom boravka u ovoj južnoameričkoj zemlji?

Definitivno bih preporučila svima koji su u mogućnosti da posjete ovu zemlju. Bogota, Medellin, Cali i Cartagena su najveća središta i svaki grad ima svoju čar. Bogota i Medellin imaju jako puno parkova i priroda je predivna. U središtu Bogote nalazi se i brdo Monserrate, na visini je od 3152 metara i s vrha ima zapanjujući pogled na cijeli grad. Zanimljiv je i muzej Museo del Oro, muzej zlata, Plaza Bolivar, La Candelaria ulica sa kafićima i grafitima. Medellin je vrlo interesantan jer su izvan grada nova naselja, zgrade, parkovi, sve je vrlo lijepo, a s druge strane, sve je puno različitih kvartova. Najpoznatiji je 'Comuna 13 Grafitti', potpuno drugi svijet od onog što mi živimo. Plaza Botero je kao središnji trg, tu su i haciende Pabla Escobara, jedna od njih je sada aquapark. Posebno bih istaknula da nedaleko od Medellina Guatape treba posjetiti očaravajuće mjesto okruženo jezerom. Tamo se nalazi i stijena, monolit, Piedra del Penol, koja je visoka 200 metara i  do vrha je potrebno prijeći 740 stepenica. Cartagena se nalazi na Karipskom moru. Grad je divan, a s obzirom da su ga osnovali Španjolci ima i dalje to španjolsko obilježje. 

Možete li opisati kako izgleda vaš klasičan dan u Kolumbiji?

Nemam previše slobodnog vremena jer sam ovdje isključivo na pripremama. Obično odem na trening čim se ustanem, nakon toga ručam, malo odmorim, ponovno idem na trening i onda idem na spavanje. I tako u krug. Nedjeljom imam slobodan dan, a provedem ga ili u šetnji do grada ili odmaram. Kad sam bila prvi puta ovdje, uzela sam par slobodnih dana i posjetila sve što se moglo u Bogoti. 

Što vam najviše nedostaje iz Hrvatske?

Najviše mi nedostaju moji psi. Čak sam razmišljala o tome da ih povedem sa sobom kada budem sljedeći put odlazila na dulje vrijeme. Sigurna sam da će me svi pitat kako sam rekla psi, a ne obitelj, prijatelji? Odgovor je jednostavan, s obitelji i prijateljima se čujem na svakodnevnoj bazi, tako da ne mogu reći da mi oni najviše fale. I kada sam u Hrvatskoj tijekom priprema gotovo nikog ne vidim tjednima. Znam da su svi dobro i to je najbitnije.