Samo dan prije odlaska u Las Vegas, odakle s prijateljem Lukom Šulićem kao 2Cellos ponovno kreće fascinirati svijet svojom glazbom, imali smo dogovor sa Stjepanom Hauserom. Tko bi rekao da je to isti onaj dečko čijem se talentu divi Elton John, koji je svirao na Gala večeri u Buckinghamskoj palači za princa Charlesa i njegovu suprugu Camilu, nastupao u najvećim dvoranama na svijetu, koji neprestano pomiče granice. I unatoč svim priznanjima i epitetima, a uistinu ih ima puno, taj 25-godišnjak rodom iz Pule ostavlja dojam skromnog, neopterećenog i običnog dečka koji čvrsto stoji na zemlji. Dobro, ne baš posve običnog. Malo tko može ostati imun na njegovu jaku osobnost koja dolazi do izražaja već u prvih nekoliko minuta razgovora. S jedne strane zaigran, s druge ozbiljan. U jednoj će vas sekundi nasmijati, a već u drugoj ostaviti bez teksta zrelim načinom razmišljanja. Svjestan je on da je slava varljiva. Možda se zato i ne ponaša kao zvijezda. Za sve one koji misle da je pravi sretnik jer mu se uspjeh dogodio preko noći, govori kako malo tko zna da je cijeli svoj život posvetio onome što danas radi. Ne zanosi se. Osim na pozornici kada svaka kočnica nestaje, a emocije jednostavno pršte. Ne krije ih ni kad priča o glazbi. Nas je zanimalo kakav je Stjepan kad se ugase svjetla reflektora. I, naravno, je li slobodan. Otkrio nam je to i još puno toga uz jutarnju kavu i kroasan, uz puno smijeha i bez gledanja na sat. Pravi dokaz kako popularnost i jednostavnost itekako idu zajedno. Story: Primjećujem da ste danas prilično mirni, u prijašnjim je intervjuima u prvi plan dolazila, usudila bih se reći, vaša hiperaktivnost. Pa jutro je još... Story: Mislite da je zbog toga? Je li to na neki način vaš obrambeni mehanizam? Ne, mislim da samo imam višak energije. No treba znati napraviti dobru ravnotežu. Story: Nije neka predstava samo za javnost? Ma ne... Story: Je li ponekad teško tako živjeti? Kad se izmorim, onda se smirim. Takav sam od srednje škole. Odjednom je do izražaja došla ta, kako ste je vi nazvali, hiperaktivnost. Do tada sam bio miran, šutio sam, mislili su čak da sam autističan i onda se dogodio preokret. Story: Kakav je Stjepan zapravo? Osim što ste hiperaktivni, jeste li emotivni? Jesam, i romantičan sam, zar se ne vidi? Story: Uz to što ste umjetnik, proglašeni ste i seks-simbolom. To me iznenadilo. Sebe sam oduvijek doživljavao kao umjetnika. No lijepo je dobiti kompliment. Story: Spomenuli ste mi da ne pridajete puno pozornosti fizičkom izgledu, no koliko vam je važan kad je o ženama riječ? To se ipak prvo primijeti. Uvijek mi se svidi djevojka koja drugima i nije toliko lijepa i živciraju me takvi komentari. Ako se dvoje ljudi voli, super, to je najvažnije. Nikad ne bih komentirao nečiji odabir. Story: Kad ste posljednji put bili zaljubljeni? Ne znam... bio sam, ali to pomuti pamet.Lijepo je ako je obostrano. CIJELI INTERVIEW PROČITAJTE U NOVOM BROJU TJEDNIKA STORY Razgovarala Vedrana Čarapović Fotografije Matea Smolčić Styling Marko Grubnić Asistentica Tea Samardžić Odjeća Elfs, Modiana
